Europska ekonomija godinama je na rubu recesije, a sada prijete i trgovinski i carinski ratovi koji bi dodatno ugrozili razmjenu i izvoz.

S druge strane, s obzirom na recentne geopolitičke okolnosti i političke odluke u Bruxellesu, pokreće se u Europi novi investicijski ciklus pojačanog ulaganja u obrambenu industriju i proizvodnju oružja.

Pogoni posrnule automobilske industrije u Njemačkoj tako se primjerice već prilagođavaju novoj djelatnosti, a fiskalna pravila se bitno mijenjaju, odnosno tolerirat će se i zaduživanje u te svrhe.

Iz Europske središnje banke upozoravaju pak da bi sve moglo raspiriti inflaciju, ali i – potaknuti rast.

I u Hrvatskoj se vode rasprave kako će i koliko naša zemlja i privreda participirati u toj novoj agendi, što je društveno i političko pitanje, a tek onda ekonomsko, o čemu smo pitali analitičare.

Ekonomski analitičar Damir Novotny kaže da su otvorenost tržišta i globalizacija nedvojbeno omogućili ubrzani razvoj u drugoj polovici 20. stoljeća, te da je nemoguće vratiti to u lokalne okvire, kao što američka Vlada pod vodstvom Trumpa pokušava.

Veliki zaokret

– Zatvaranje tržišta i podizanje barijera međunarodnoj trgovini ne može i neće rezultirati ekonomskim rastom, prije svega u SAD-u, koji je prvi započeo. Zato mislim da će se to, nakon ovog prvog retoričkog vala, ipak normalizirati i uravnotežiti, kad se vidi da ne funkcionira.

I sam Trump dakle mogao bi se suočiti s otporima u svojoj zemlji kada se vidi da su rezultati te politike nikakvi. Europa bi, ako pak Trump uvede carine, odgovorila na sličan način, no onda će Europa, po mom sudu, u tom zatvaranju zapravo profitirati. SAD se suočava s javnim dugom i velikim manjkovima u proračunu pa su Trumpu carine potrebne iz fiskalnih razloga, iako govori o povratku proizvodnje u Ameriku. Zapravo se radi o uravnoteženju proračuna jer Trump ima plan smanjivanja poreznog opterećenja svima.

U ovom trenutku mu je politika dizanje carinskih barijera, ali već sutra može biti neka druga, ističe Novotny.

Na pitanje o »militarizaciji« proizvodnje u Europi, kaže da je činjenica da je i »SAD svoju tehnološku prednost u odnosu na druge regije stekao upravo ulaganjem u vojnu industriju«.

– Dakle, sva nova tehnološka rješenja došla su iz vojne industrije. Naravno da su ulaganja u vojsku, ako se to pogleda u širem kontekstu, svakom zdravorazumskom čovjeku glupost, ali u postojećem danom geopolitičkom kontekstu mogu imati pozitivne rezultate.

Recimo, Njemačka je postigla dogovor oko velike koalicije, a upravo ovi vanjski šokovi, osobito ovo što se događalo prilikom sastanka Zelenskog s Trumpom, katalizirali su procese ujedinjavanja ovog njihovog mainstream političkog korpusa koji je donio neke ključne odluke, o zaduživanju i ulaganju ogromnog novca u naoružanje. To je veliki zaokret.

Jednostavno ne možete izbjeći militarizaciju društva kad je oko vas sve militantno. Radi se o obrani. Sada će se, istina, i Europa malo vratiti tom militarizmu, no treba reći da je Europa u ovom trenutku sigurno demokratski najstabilnija regija na svijetu, a spomenuo bih i ulogu Velike Britanije.

Europa postaje svjesna svoje snage. Europa se podcjenjivala, i ekonomski i vojno, i sad se ova njena reakcija javlja refleksivno, a sve što se događa može imati pozitivne posljedice po rast.

Damir Novotny / Photo: Goran Kovacic/PIXSELL

Sada je dakle pitanje kako se i mi kao mala zemlja možemo uključiti u te procese.

Prvo, sada imamo jednu kombinaciju globalizma s lokalizmom, pri čemu globalnu ekonomiju ne možete zaustaviti, ali se sve više naglašava potreba lokalizacije, odnosno proizvodnje u Europi, što je koncept koji bih podržao.

Drugo, ide se prema tome da se i u Europi razvijaju digitalne tehnologije, gdje smo slabi u odnosu na SAD ili Kinu, pa je dobro da javni sektor podupre ta ulaganja, kao što je i američki napravio za razvoj digitalne ekonomije u Americi, zaključuje Novotny.

Jurčić: Ja nisam čuo da bi Putin napao

Ekonomist i profesor Ljubo Jurčić pak ima drukčije stajalište.

– Ovo je prije svega doba neizvjesnosti. Trump malo ide s carinama, pa mu uzvrate, pa onda on stane, i tako ta nepredvidljivost postaje njegova službena strategija.

Amerikanci igraju na veliku ekonomsku, financijsku i vojnu moć gdje si mogu priuštiti da budu nepredvidivi i odluče sasvim drukčije od normalnih očekivanja. Inače, zasad realnih promjena nema, osim te neizvjesnosti.

Što se Europe tiče, po mojem mišljenju Europa je potpuno izgubljena. Ona zapravo uopće ne shvaća da se ruši stari, bretonvudski sustav, koji je stvoren ‘45., a koji sad Amerika ruši jer je shvatila da joj ne odgovara.

Amerika ima koncept nekog novog sustava koji se nazire, ali još ne možemo znati kakvog, osim da SAD hoće zadržati vodeću poziciju u svijetu u sljedećih 50 ili 100 godina.

Ljubo Jurcčić/ Photo: Davor Puklavec / PIXSELL

U Europi su čisti birokrati, izrasli, ne kao državnici, nego kao činovnici i štreberi, koji ne shvaćaju da se to mijenja i donose odluke koje i nisu neke odluke, ali su velike zato što barataju milijunima. Ali, zapravo im ne trebaju ti milijuni, nego im treba znanje.

Oni daju sada 800 milijardi – u što i zašto? Ja nikad nisam čuo da bi Putin napao Europu, niti da želi napasti Europu, niti on to može.

Oni sad stvaraju euforiju rata, bez veze, da sebi opravdaju neke stvari. Europa treba razgovarati s Putinom, a ne unaprijed davati uvjete.

To je različita civilizacija i kultura od europske, pa onda razgovaraj s njima i pitaj: zašto si počeo rat, kako to možemo riješiti na drugi način. Način rješavanja nije oružje. I sad se može ratovati još godinu dana, poginut će još milijun ljudi, porušit će se još deset gradova i – opet će se morati razgovarati.

Europa mi nije jasna, zabrinut sam oko ponašanja Europe. Trump nije nikakav ‘trumpist’.

On je uskratio oružje da rat prestane, a ovi u Europi kažu da se ide s tim dalje. Ali, lako je iz tople briselske sobe govoriti, kaže Jurčić.

Poručuje da rat mora stati, a Europa se, kaže, ne treba militarizirati, nego razgovarati.

Što se tiče participacije Hrvatske u novim vojnim investicijama, Jurčić kaže da ni tu neće biti nekog efekta jer za tvornicu baruta koja se, veli, pompozno najavljuje da će se graditi još nemamo ni papire.

Ističe da bi »rat morao puno prije prestati nego će se ta tvornica uopće izgraditi«.