Hrvatska obrambena industrija je nisko kreditno zadužena te kao takva ima visok potencijal za daljnje investicije, a planirano smanjenje ovisnosti o trećim državama otvara prostor za snažnije uključivanje hrvatskih proizvođača u lanac vrijednosti, zbog čega članice Hrvatskog klastera konkurentnosti obrambene industrije, uz podršku HUP-ove Koordinacije obrambene industrije u osnivanju, predlažu proširenje HBOR-ovih operativnih programa i osnivanje Fonda za obrambena ulaganja po uzoru na Litvu, koja je sva obrambena ulaganja proglasila strateškim prioritetima kako bi uklonila birokratske barijere pri ishođenju dozvola.

Jaki kriteriji

Predsjednik Hrvatskog klastera konkurentnosti obrambene industrije Goran Basarac međutim navodi da će društva iz RH sektora obrambene industrije jako teško moći zadovoljiti jake kreditne kriterije i dodaje da ne bilo loše da banke, recimo, priznaju kao kolateral za dizanje kredita, ugovore koje proizvođači imaju povezane s isporukom ubojitih sredstava, tj. streljiva nekom kupcu, umjesto da ih traže imovinu.

– HBOR bi tu trebao imati ključnu ulogu jer ovo sad je izvanredna situacija za državu! Moraju stvoriti kreditnu liniju ili fond za ovu vrstu proizvodnje, jer naše banke su u stranom vlasništvu, barem većina njih, a stranci neće sebi stvarati konkurenciju jer svi znamo gdje se nalaze kreditni odbori stranih banaka, navodi Basarac i ističe da je hrvatski klaster obrambene industrije dosad pomogao hrvatskim tvrtkama u povlačenju preko 70 milijuna eura bespovratnih sredstava za tematska područja koja je klaster forsirao u izradi strategije pametne specijalizacije RH za razdoblje od 2016. do 2020. godine.

Koliko bi novih radnih mjesta mogla otvoriti obrambena industrija u Hrvatskoj zbog potrebe dodatnog naoružavanja teško je u ovom trenutku procijeniti, kaže Basarac, ali navodi primjer napravljene analize tvornice streljiva malog pješačkog naoružanja koja je zahtijevala od 200 do 300 zaposlenika.

No, Basarac napominje da predviđene investicije podrazumijevaju širok spektar tehnologija s fokusom na što većem udjelu automatizacije i robotike jer se visokim stupnjem automatizacije proizvodnih procesa, kaže, ipak ostvaruju najveće zarade.

Hrvatska vojna industrija trenutno najvećim dijelom proizvodi opremu vojnika (tekstil, krojenje odora i raznih dodataka za uniforme i opremu, balističke veste i kacige i sl.); slijedi je proizvodnja oružja, odnosno pištolja i pušaka, ali čak i nekih oružanih sustava poput bacača granata i višecijevnih lansera raketnih sustava, naglašava Basarac, uz proizvodnju UbS-a (ubojitih sredstava, tj. municije) te granata 40×46 mm te minobacačkih mina od 120 mm.

Ne treba zaboraviti da hrvatska vojna industrija proizvodi plovila kroz vlastitu brodogradnju u kojoj se izrađuju i RIB ili aluminijska manja plovila; proizvodimo i besposadna vozila za razminiranje i borbenu inženjeriju, kao i besposadne zračne sustave, odnosno FPV dronove i izvidničke letjelice, a imamo i određene kapacitete i u segmentu komunikacije, nadzora i ICT kibernetičke sigurnosti, nabraja Basarac i dodaje da je riječ o segmentima vojne industrije u kojima je Hrvatska »jaka« te u kojima imamo dokazanu proizvodnju.

Avione, helikoptere i zasad složene oružane sustave protuzračne obrane i proturaketne obrane te sustave topničkih i raketnih »baterija« (lansere, rakete zemlja-zemlja, i sl.) ne proizvodimo.

Kibernetička zaštita

No, vojna industrija na sebe veže i čitav niz drugih industrija i djelatnosti koje bi mogle profitirati od najavljenog povećavanja izdvajanja za obranu, a Basarac tu prije svega ističe ICT industriju u smislu kibernetičke zaštite nekih sustava proizvodnje ili podrške procesima automatizacije, zatim metaloprerađivačku industriju u smislu izrade metalnih dijelova i pozicija, također i proizvodnju plastomera koji se koriste u proizvodnji dronova ili nekih oblika legura za potrebe proizvodnje UbS-a, a važnim smatra i proizvodnju i opskrbu elektrokomponentama (za razna sredstva) te 3D print proizvodnja koja bi, kaže, isto tako bila jako zanimljiva jer već sad postoje tvornice koje mogu brzo printati određene pozicije po relativno jeftinim cijenama i dobrom kvalitetom.

HBOR bi trebao imati ključnu ulogu jer ovo sad je izvanredna situacija za državu, kaže Goran Basarac / Photo: Matija Habljak/PIXSELL

– Ono što smo izgubili, odnosno zanemarili kroz 30 godina i što je teško nadomjestiti, je proizvodnja kemijskih komponenti za ubojita sredstva – barut, raketna goriva, pirotehnika za upaljače, upaljače, detonatore… To je i na razini EU-a kronično vidljiv nedostatak tih sredstava i tu je jako teško i zahtjevno ući u taj razvoj i komercijalnu proizvodnju, ističe Basarac.

Budućnost hrvatske obrambene industrije prije svega vidi u instaliranju neke vrste proizvodnje streljiva na teritoriju RH, što je ministar obrane Ivan Anušić krajem prošlog tjedna najavio, no za početak ćemo morati ići sa strateškim partnerom, smatra Basarac, a onda postepeno razvijati određene segmente važne u tom lancu dobave, poput baruta i raketnih goriva.

Budućnost hrvatske vojne proizvodnje je i u dronovima, napominje Basarac i podsjeća da je Hrvatska prva koristila besposadne izvidničke letjelice još tijekom Domovinskog rata. Po Basarcu bismo trebali nastaviti proizvoditi i tzv. integracije sustava, poput »Strela 10 CRO« koji je, kaže, bio najkompleksniji sustav i možda tehnički najzahtjevniji za vrijeme Domovinskog rata i dodaje da bi iskreno volio vidjeti i uključenje »Končara« u obrambeni portfolio, klaster i zajednički rad s ostalom hrvatskom industrijom.

Iako HUP-ova Koordinacija obrambene industrije u osnivanju predlaže uspostavu međuresorne radne skupine po modelu Triple Helix s ciljem usklađivanja nacionalnih strateških sigurnosnih prioriteta s razvojnim i proizvodnim kapacitetima domaće obrambene industrije, Basarac podsjeća da klaster već radi po tom modelu jer su u njegovom članstvu i fakulteti koji daju podršku sustavu obrane i sigurnosti, a u tijeku su pregovori i sa Sveučilištem obrane i sigurnosti o članstvu u klasteru.

Osim toga, klaster uklopljava i jedinice lokalne i regionalne samouprave koje već imaju proizvođače obrambenih sredstava na svojem teritoriju i koje traže način da se njihovim proizvođačima omogući čim bolja konkurentnost kroz edukacijske obrazovne programe i slično.