RIJEKA  Suze Gabriela Rukavine po isteku utakmice s posljednjeplasiranim Šibenikom (1:1 na Rujevici) kadar su u kojem je sažet sentiment ove riječke nogometne generacije. Nitko im ne nameće trofejne imperative, ali Bijeli osjećaju koliko su blizu i – žive za naslov, žive da osvoje kup.

Dečko je si je u sudačkoj nadoknadi fenomenalnim driblingom i slanjem čuvara »po ćevape« sam namjestio zicer pa promašio i slomio se kad je Pajač odsvirao kraj.

Druga strana medalje su stavovi tipova kao presidente Mišković, fajter Selahi, šef Đalović… Uvijek vatra u očima, uvijek optimizam. Okay, kiksalo se, ali ništa se tragičnoga nije dogodilo. Na kraju to može ispasti samo jedna lekcija za buduće ispite. Tek sitni zastoj na putu do trofeja.

Jako je lako moguće da taj toliko sanjani »bujol« prvaka Hrvatske na kraju digne momčad koja će biti najotpornija baš na ovakva poskliznuća. Koja neće padati u očaj nego zadržati pozitivnu energiju, zajedno s klupskim i navijačkim okruženjem!

Povijesna šansa

Svi vidimo kakav je SuperSport HNL ove godine i svi znamo kako će do kraja još svi pretendenti za titulu imati pokoji pogrešan korak. A Rijeka mora osvijestiti kako u tom smislu ima prednost i pred Dinamom i pred Hajdukom.

Jer Maksimir i Poljud imaju sto tona trofejnog imperativa na leđima. A Rijeka nema imperativ nego – povijesnu šansu.

Svjestan je toga i mladi šef struke, idol Kvarnera Radomir Đalović koji nam u sunčano riječko nedjeljno jutro govori:

– Nije bilo lako zaspati nakon utakmice, ali… Dobro je. Odmorili smo dva dana, danas krećemo s pripremama za Jadranski derbi pred našim navijačima i puni smo pozitivne energije, optimizma i vjere u sebe!

Pao je još jedan kratki pogled na tih Rijeka – Šibenik 1:1.

– Kiksali smo, nema tu izgovora. Promašajima u drugom poluvremenu lopta nam je vratila za ono »dizanje noge s gasa« iz prvog poluvremena, kad je momčad stala s pritiskom nakon što je povela. To više ne želim vidjeti. Nijedna pobjeda neće doći sama od sebe. Na odmoru smo to riješili, u nastavak krenuli odlučnije, ali ne ide to »na prekidač«. Lopta pamti. Pa ti onda ne uđe ni zicer Gojaka, ni zicer Petroviča, ni zicer Čopa, ni zicer Rukavine, ni onaj Čopov poluvolej koji je otišao nekoliko centimetara od vratnice…

Samo pozitiva

Sljedeće pitanje kao da je predvidio. Pa sam najavio promjene:

– OK, desni bek kojeg smo doveli još se oporavlja, golgeter kojeg smo doveli imao je prošlog petka prema liječničkoj procjeni samo pola sata u nogama. Ali mogli smo izaći i drukčije, sa samo jednom, a ne dvije »šestice«. I do kraja sezone bit će utakmica u kojima ćemo ići s tom varijantom. Nedostajat će nam puno reprezentativaca tijekom pauze nakon Hajduka na Rujevici, ali bi se tijekom te pauze trebali i oporaviti oni koji su sada ozlijeđeni ili zaliječeni, a ne još sto posto spremni. Tako da…

Tako da…?

– Ma svi mi znamo da je Rijeka klub koji u svakom prijelaznom roku ima sve svoje najbolje igrače u izložbenoj vitrini. Dakle: ovo nije momčad stvarana da bi se borila za naslov, ali isto tako ova generacija jako dobro zna da joj se pruža šansa napraviti istinski velike stvari. Toliko velike da bi mogle zauvijek ostati najzlatnijim slovima ispisane u klupskoj povijesti. I vjerujte: moja će Rijeka »izginuti« da te velike stvari napravi. Da osvoji naslov, dođe do finala kupa pa uzme i taj trofej. Znamo mi da nas nitko u klubu ne stišće i stalno ponavlja morate, ali mi znamo da: možemo. Samo moramo vjerovati u sebe, ne dozvoliti da nas eventualni kiks slomi, nego se dići još jači i hraniti tom vlastitom, momčadskom, klupskom i navijačkom pozitivnom energijom. Cijela Rijeka, svi zajedno, po titulu i kup! Pa ćemo na kraju vidjeti dokud smo došli. Ali samo pozitiva i uvijek svom snagom – rekao nam je Đalović.

I ima pravo. Ako ne osvoje, nitko ih neće »razapeti«. A ako osvoje, postat će i ostati riječke legende za sva vremena.

Sam je Đalović nešto naučio iz tih 1:1 sa Šibenikom. Najavio je češće rotacije do kraja sezone…

– Trebat će nam svježine, ne smije lopta ići sporo, ne smije se dobiti gol iz kontre s tri igrača u obrani na jednog njihovog i kašnjenjem u postavljanju zaleđa…

U prvenstvu punom kikseva najbliži trijumfu bit će oni koji zadrže vjeru u sebe, koji budu živjeli pozitivu, a ne malodušnost i kritizerstvo.

Dakle, sve je jasno… I po naslov i po kup. Idemo zajedno, Rijeka i Armada!