S KAMIKA I MORA

Rat, ocvirki i Dan žen

Slavica Mrkić Modrić

Snimio Milivoj MIJOŠEK

Snimio Milivoj MIJOŠEK

A na delu sopeta pogovor o Trampu, Zelenskomu, Putinu, Rusije, Ukrajine, Tretemu svjetskomu ratu, Danu žen i šparogami

placeholder


 


 


Mesopust je pasal, a koda ni. Va celomu svitu veli šušur. Ne karnevalski leh pulitički. Tramp se pohićeva z jednoga na drugi kraj zemaljske kugli i zija – to je moje, to je moje, to će bit moje, bit će kako ja rečen ale vas neće bit i slično. Bil je ta isti i glavni lik med maškarami va celoj Hrvackoj. Bil je i v Rike i to va više primjerki. Bila j’ i gospa Melanija. Fanj šesna. Z klobukon s ken se štiti od Trampa, aš je tako načinjen da ju ne more bušnut. Zač je rečki gradonačelnik zibral baš tu masku, ne znan. Ku je poruku otel poslat? Jedino ča mi pada napamet je da je kad je prijel gradski ključ nazada, tako obučen, dal do znanja da će na njegovo mesto doć ženska. Strah me je i pomislet ča je načelnik Mošćeničke Dragi otel ljuden dat do znanja kad je obučen va Trampa došal do raketi z brižnen Goboton.




A bit će ča bude, tr ionako niš ne moren promenit pa ča mi je bolje o tomu ni mislet. Dosti da roditeljica stalno o ratu namalja i straši i sebe i mane svojemi prognozami. Pitala san ju da ča nju ta rat tako pojida, a ona mi j’ šćeto neto odgovorila – aš bin otela ovo malo života va miru proživet, dva rata va životu su mi već leh dosti. Na to nisan imela ča reć osin – imaš pravo. Pokle toga san odslušala kako moramo napunit špajz, ča će reć popunit ratne rezervi.


I kad je konačno finila popis ča se moran kupit, a počela je z laticami ovoga i onoga, fažolon, paštun, kompiron, uljen, mukun i slično, a finila z ocvirkimi, pitan ju, zač ocvirki, a ona kod z topa – a, moraš imet i neš za z gušton pojist prvo leh te eliminiraju. Zaključila san da j’ depresija na vrhuncu pa san ju pušćala da na miru smišlja opskrbu za nedaj Bože rata.


Ja san smišljala ča njoj kupit za Dan žen da ju bar malo oraspoložin i brzo dokončala ča. Pa, ocvirki, naravno. Dodat ću i kilo krvavic i niki srićneji od nje. Nikada baš ni bacilala za rožice, to je njoj hitanje soldi, a i ni lipo rožice pobirat aš – citiran – da j’ Bog mislel da j’ rožicami mesto va vaze, one bi rasle va vaze, a ne po ravnicah i po šumah. Kad njoj rečen da ni šparogi ne rastu va padele leh po šipražju i kamenjaru pa da ih svedno pobira, odgovori – telice, šparogi se jidu, rožice ne. I ča da njoj čovik na to odgovori osin da su došle prve šparogi na placu i da koštaju pet euri po maciću. Pitan da ako j’ to skupo, a moj filozof odgovara – onomu ki prodaje je malo, a onomu ki kupuje je puno, pa ako mu j’ puno neka zname ruki z riti pa neka gre sam pobirat pa će videt je pet euri puno ale malo. Videla san da od toga celoga pogovora neće bit niš pa san se odbavila i šla na delo.


A na delu sopeta pogovor o Trampu, Zelenskomu, Putinu, Rusije, Ukrajine, Tretemu svjetskomu ratu, Danu žen i šparogami. Osjećala san se kod onaj čovik va filmu dan svizci. Preskočit ću rat i pulitiku i reć kako j’ moj prijatel Gromičan rekal da j’ se šlo mater ženit kad ženami na Dan žen, na sakomu besplatnomu koncertu pjevaju – žene. I zbilja, ima Mili pravo. Valjda j’ to neka nova moda aš ne tako davno, domišljan se, v Rike i okolice su se za Dan žen organizirali nastupi striperi na ke je mušken bil ulaz zabranjen. I sama san izvještavala z jednoga va Kostrene.


Spametin ga se, ne zato ča mi j’ se to skupa bilo zanimljivo leh zato ča su me va ten disku, kad san šla va svlačionicu zet izjavu, skoro ženske raskosmale zijajuć – zač ova kravetina more poć va svlačionu, a mi ne moremo. I badava j’ bilo tumačit da ne gren po zajednički litrat, ni po autogram, leh delat. Jedino ča san na to dobila su gnjusni komentari na to – delat. Avah mane, niki ne more tuliko bit gnjusan kuliko ženska kad je jako jadna. Jedina satisfakcija ku san imela je bila ta da kad san zišla z te svlačioni, došla san do jedne ka j’ bila najglasneja i rekla njoj kako on najzgodneji striper ima tuliki prišt na rite da će ako pukne bit veloga sranja. Da ste njoj samo videli izraz lica. I danas kad se toga domislin se počnen smet.


Intanto, sen ženami i semi onemi ki se tako osjećaju želin srićan Dan žen i saki drugi dan, a za kraj još preporuka – nikako ne propušćat koncert povodon Jožehovi na Praputnjaku. Ako j’ sudit po izvođačimi, bit će to koncert o komu će se dugo, dugo povedat.