Treće izdanje

Je li Trump daleko od “junaka” Oppenheimerovih filmova? Srećko Horvat o trećem izdanju Filozofskog teatra

Ervin Pavleković

Foto arhiva NL / IMAGO/EVENTPRESS KOCHAN/IMAGOSTO

Foto arhiva NL / IMAGO/EVENTPRESS KOCHAN/IMAGOSTO

Oppenheimer se ne libi govoriti o temama o kojima mnogi danas radije ne bi govorili



RIJEKA – Nakon uspješno održana dva izdanja Filozofskog teatra HNK-a Ivana pl. Zajca za koja se tražila karta više te gostiju kao što su sociolog Nikolaj Schultz i redatelj Igor Bezinović, slijedi i treće izdanje ovog diskurzivnog programa koje će okupiti našeg ponajboljeg filozofa Srećka Horvata, koji ga vodi i uređuje, kao i filmskog redatelja Joshuu Oppenheimera. O tome što publika može očekivati na predstojećem Filozofskom teatru, koji će 9. ožujka u 20 sati ugostiti američkog redatelja koji potpisuje dva iznimno uspješna dokumentarna uratka nominirana za nagradu Oscar, govori Srećko Horvat.


Uprizorenje zločina


Nakon sociologa Nikolaja Schultza i redatelja Igora Bezinovića, treći je gost također redatelj, svjetski poznat Joshua Oppenheimer; kako se u koncept Filozofskog teatra svojim radom uklapa ovaj renomirani dokumentarist?


– Na neki način, Joshua Oppenheimer prirodno se nastavlja na zadnji Filozofski teatar s Igorom Bezinovićem, tematski ali i formom. Tematski jer se oba redatelja, prije svega mislim na Igorov »Fiume o morte!« i na »Čin smaknuća« Joshue Oppenheimera, bave esencijom ljudskog zla, ali i pričanjem priča, često i laži, o sebi samima. U »Činu smaknuća« možete vidjeti što bi se dogodilo da je recimo D’Annunzio ostao u Rijeci i nastavio svoj krvoločni projekt, što se događa kada ratni zločinci ne samo da ne budu osuđeni, već budu na vlasti i umjesto da skrivaju svoja zlodjela, otvoreno ih slave. Još jedna zajednička točka je ponovno uprizorenje (»re-enactment«) zločina, u slučaju »Čina smaknuća« zločine uprizoruju sami zločinci, dok u »Fiume o Morte!« to rade građani i građanke Rijeke uz slatku i zaigranu osvetu zločincima koji su okupirali grad.


Dobriša Radanović


Aktualni uradci




S obzirom na to da se radi o redatelju koji potpisuje dva iznimno uspješna dokumentarna ostvarenja, filmove »Čin smaknuća« (2012.) i »Pogled tišine« (2013.), kojima dohvaća prirodu političkog nasilja i njegovu percepciju javnosti, koje ćete teme u razgovoru s Oppenheimerom načeti? U tom smislu, zbog čega su redateljevi dokumentarni uradci bitni?


– Radi se o filmovima koji su zasluženo dobili brojne nagrade i uživaju kultni status. Imajući pred sobom nedavni razvoj svijeta, vidimo da Oppenheimerovi filmovi svakim danom, nažalost, postaju sve aktualniji. Ne samo da mu je i dalje zabranjen ulazak u Indoneziju jer su tamo na vlasti i dalje oni koji baštine genocid, već i diljem svijeta idemo u sličnom smjeru. Kada je Donald Trump nedavno objavio AI »Trump Gaza« video u kojem promovira Gazu nakon genocida, a u njemu vidimo kako američki predsjednik i Netanyahu ispijaju koktele dok Elon Musk jede humus, pitanje je jê li on zaista daleko od glavnih »junaka« Oppenheimerovih filmova? Ili, da se vratimo i na Bezinovića, ne vidimo li i ovdje duh D’Annunzija koji bi uradio slično da je na raspolaganju imao tehnologiju i milijarde koje na raspolaganju imaju Musk i Trump?


Narativi o ljudskome zlu


Također, s time povezano, hoće li se tema političkog nasilja izmjestiti s njegovih filmova na kakav aktualni društveni kontekst?


– Naravno, kao što vidite, to je neizbježno. Oppenheimer se ne libi govoriti o temama o kojima mnogi danas radije ne bi govorili, od uloge Zapada u indonezijskom genocidu do odgovornosti Zapada za genocid u Gazi. Prošli mjesec kad je njegov najnoviji, igrani film »Svršetak« prikazan na Berlinaleu, Oppenheimer, koji je židovskog porijekla, otvoreno je govorio i o genocidu u Gazi koji se vrši u »njegovo ime«, a znate da bi mnogi, ne samo u Njemačkoj, danas radije šutjeli o tome nego riskirali svoje karijere.


Nakon dvaju nagrađivanih dokumentaraca, redatelj se prvi put okušao i u igranoj formi filmom »Svršetak«/»The End«, koji ćemo imati priliku pretpremijerno pogledati u Rijeci; jeste li pogledali film i kakva su očekivanja?


– Premda sve iznenađuje da se dokumentarist prihvatio igrane forme i od svih žanrova odabrao mjuzikl, mislim da se taj najnoviji film itekako uklapa u njegov prijašnji opus, pa se »Svršetak« s »Činom smaknuća« i »Pogledom tišine« može i čitati i gledati kao finalni dio trilogije o ljudskom zlu i načinima na koje oni koji čine zlo tô opravdavaju pred sobom i pred drugima. Pogledao sam »Svršetak« i mislim da će riječka publika, i svi oni koji dođu u Rijeku, uživati u hrvatskoj pretpremijeri mjuzikla o milijarderima koji su uzrokovali kraj svijeta i sada se, dvadeset godina nakon, u luksuznom bunkeru suočavaju sa svojim zlodjelima.


Velik interes i istaknuti gosti


Uzimajući u obzir prva dva izdanja Filozofskog teatra, jeste li zadovoljni odazivom publike i njezinim interesom za teme koje otvarate, kao i sudjelovanjem u raspravama?


– I više nego zadovoljan, oduševljen sam i odazivom riječke publike i interakcijom i generalno atmosferom i interesom za Filozofski teatar. Veseli me i suradnja s drugim partnerima, nakon »Fiume o morte!« i ovaj put nam je partner jedno od najboljih kina u Hrvatskoj, riječko Art kino, kao i Subversive Festival, a u idućim izdanjima surađivat ćemo i s drugim partnerima, izdavačima, institucijama itd. Već nakon Oppenheimera, iduća gošća u travnju je poznata palestinska književnica Adania Shibli mnogostruko nagrađivana za svoj rad, a u svibnju profesorica na London School of Economics i književnica Lea Ypi čiji će bestseler »Slobodna« dotad biti preveden i na hrvatski i objavljen u izdanju OceanMora. I šećer na kraju, za kraj ove sezone, moj dragi prijatelj i jedan od naših najboljih glumaca – Goran Bogdan.