Umjesto sastanka uživo u bilo kojoj formi premijer Andrej Plenković i predsjednik Republike Zoran Milanović odlučili su svoja stajališta o ratu u Ukrajini i načinima njegovog završetka usuglašavati javno preko medija. Nakon kratkog telefonskog razgovora obje su strane izdale priopćenja u kojima, posebno Milanović, iznose svoja početna stajališta koja bi eventualno mogla rezultirati usuglašenom pozicijom o ukrajinskim konfliktu. Koliko se iz priopćenja može nazrijeti, postoje dvije ključne točke oko kojih se dvije strane ne slažu; ako bude mira u Ukrajini kakav on mora biti, te treba li Hrvatska poslati svoje vojnike u Ukrajinu u sklopu snaga koje je bi kontrolirale i održavale prekid vatre.

Selektivna stajališta

Milanović je na stajalištu da »treba prihvatiti svaku inicijativu koja pridonosi miru«, dok Plenković smatra da se kroz pregovore mora postići »pravedan mir«. Dok Milanović smatra da hrvatski vojnici ni u kom slučaju ne trebaju ići u Ukrajinu, čak ni kao održavatelji mira, Plenković ipak čini se ima donekle otvorenije stajalište.

– Po mom sudu je Milanović u pravu osim u ovoj točki da neće slati vojsku. Načelno, sa stajališta međunarodnog prava to je užasna greška. Ako ne možemo pomoći Ukrajini da vrati teritorij, onda da joj barem pomogne da održi ono što ima. To je nekakva obveza koja po mom sudu postoji. I to u paraleli s našom situacijom i po temeljima međunarodnog prava. To je ono što Milanović pogrešno radi, smatra profesor Žarko Puhovski. Dodao je da mu se kod Plenkovića čini da »mu je važnije da sudjeluje u igri nego kakav će biti mir, što je nešto što odgovara Trumpu iako je naš premijer protiv njega«.

– Ali to da premijer jedne male države na ovakav način cinički pristupa međunarodnim odnosima, to se meni čini doista teško prihvatljivim. Njegov je motiv da bude s maticom EU-a. I eventualno da bude kandidat za nekakvog izaslanika što naravno ne mogu znati. Ali ovaj prvi motiv je nedvojben. To je legitimna hrvatska pozicija, mi želimo biti kao mala država uz maticu EU-a, smatra Puhovski.

Analitičar Božo Kovačević kazao je da »nikad ne treba iz vida izgubiti perspektivu pravednog mira«

– Ali kada se inzistira na pravednom miru i na poštovanju međunarodnog prava, ponajprije povelje UN-a, onda treba dosljedno inzistirati na primjeni tih načela u svim slučajevima. Problem sa stajalištima Vlade koja je prenosio naš premijer je u tome da su ta stajališta selektivna. Baš kao i stajališta EU-a. Opravdano se nameće tema pravednog mira u kontekstu Ukrajine, a potpuno neopravdano se ignorira genocid koji se provodi u Gazi. I to je problem europske politike, a to je problem i dosadašnje politike premijera. Predsjednik mislim da ne bi trebao zanemarivati perspektivu pravednog mira, ali kada je riječ o međunarodnim odnosima, treba uvažavati i ono što je realno moguće provesti, smatra Kovačević. Dodao je da nikako ne treba prekinuti pomoć Ukrajini.

Prekid vatre

– Dapače, na svaki im način treba pomoći, ali Hrvatska nipošto ne treba biti ona zemlja koja će biti najglasnija pronositeljica europske ratoborne retorike koja je pritom bez ikakve osnove u realnoj moći EU-a, smatra Kovačević.

Kada se govori o nečemu što je pravedan mir, svakako će svi pregovarači u obzir morati uzeti činjenicu da Ukrajina polako gubi rat i da bi zbog toga kao slabija strana mogla snositi i neke posljedice.

– To je jasna situacija. Pravedan mir je, da tako kažem, fantazija. Pogledajte kartu Europe, granice idu uz tokove rijeka i planinske lance gdje su se vojske zaustavljale kroz stoljeća. I onda se nakon 50 ili 100 godina to proglasilo »našim vječnim teritorijem«. Naravno, te stvari se danas ne mogu tako postavljati, ali situacija na terenu će se morati uzimati u obzir, rekao je Puhovski.

Ako pregovori urode plodom, odnosno ako se zaista postigne prekide vatre, a potom i trajno primirje, logično se nameće pitanje da bi netko trebao nadzirati koliko se ono poštuje. Tako da će na dnevnom redu u jednom trenutku sigurno biti tema raspoređivanja neke vrste mirovnih snaga.

– Ono što meni najviše smeta kod Milanovićeve pozicije je što on hladnokrvno kaže da neće biti hrvatskih vojnika u Ukrajini. A jedini smisao vojske u današnjim uvjetima ako nije u ratu, jest da pomaže da negdje drugdje ne dođe do rata. Pa i sam Milanović je slao Hrvatsku vojsku na Golan. Mir treba izbaciti iz diskusije o Ukrajini. Tu se radi o prekidu vatre, smatra Puhovski.

Da Milanović moguće griješi kada je u pitanju sudjelovanje Hrvatske u nekom obliku mirovnih snaga smatra i Kovačević, ali on navodi i jednu dodatnu prepreku za takav scenarij koja bi različita mišljenja Vlade i predsjednika učinila bespredmetnim.

– Ako bi to bile snage s mandatom UN-a, dolazilo bi u obzir da hrvatski vojnici budu tamo. Ali sjetimo se ultimativne pozicije Ruske Federacije. Možda će ona biti promijenjena tijekom pregovora. Ali oni izričito inzistiraju na tome da u mirovnim snagama s bilo čijim mandatom ne mogu biti vojnici zemalja članica NATO saveza. A Hrvatska jest u NATO savezu, smatra Kovačević.

Slanje pomoći

U svom priopćenju Milanović spominje i svoje stajalište da »pomoć Ukrajini ne smije biti na štetu održavanja i i razvoja sposobnosti Hrvatske vojske«. I oko ove teme je dosad bili prilično tvrdih razmjena mišljenja Vlade i predsjednika. Milanović je već prije u nekoliko navrata prigovarao slanju oružja u Ukrajinu, ali oko toga ipak nije radio tako veliki problem kao oko slanja hrvatskih vojnika na teritorij Ukrajine.

– Koliko ja znam šalju se stare stvari koje mi više ne koristimo. I dapače, Hrvatska je u nekoliko navrata dobivala novo oružje umjesto starog koje smo slali u Ukrajinu. Dobit ćemo nove tenkove s velikim popustom, koliko sam shvatio, zato što je stare poslala u Ukrajinu. Istina je da Milanović jaše na tom već godinu i pol da vojna industrija nije u stanju proizvoditi recimo granate. Više se navodno ne mogu ni kupiti jer postoji nestašica na tržištu. Kada se radi o Milanoviću i vojnoj industriji tu bih nešto dodao – ni jedna druga grana industrije ne otvara toliko mogućnosti za korupciju kao vojna, rekao je Puhovski.

Puhovski zaključuje da je, pojednostavljeno rečeno, Milanović na poziciji Trumpa, a Plenković Macrona. S tim da iza Trumpa viri Putin.

– Ali to smo i očekivali. Što se tiče izjave premijera ona je uobičajena izjava EU-a. S jednom vrlo indikativnom omaškom. Oni prvo govore o tome da bi EU i Ukrajina trebale biti pozvane na pregovore. Iako oni sami prije godinu dana nisu zvali Rusiju na mirovne pregovore u Ženevi što je nepojmljiva greška koja se nikad u povijesti nije dogodila da jedna od zaraćenih strana nije pozvana na mirovne pregovore, kazao je Puhovski.

– Sada EU zahtijeva da i oni moraju biti pozvani, što je u redu, ali onda tek nakon toga dodaju, točno tim riječima, k tome bilo bi dobro i važno da mir bude pravedan. Njima je, dakle pravednost mira nešto što dolazi usputno uz to da oni budu pozvani na pregovore. To je ta ograničenost pozicije EU-a. Njima je sada jedino važno da ne ispadnu iz igre. Poanta je da njima ništa više nije stalo do Ukrajine nego Trumpu, samo što oni to ne govore tako direktno, zaključio je Puhovski.

SDP između dva zagrebačka brda

Predsjedništvo SDP-a usvojilo je Stajalište stranke o Ukrajini i novoj europskoj sigurnosnoj strukturi u kojem ističu da pregovori o miru moraju uključivati Ukrajinu, sankcije protiv Rusije moraju se nastaviti, a veća izdvajanja za obranu ne smiju ići na uštrb socijalnih potreba i standarda građana.

U dokumentu usvojenom na jučerašnjoj sjednici SDP-ova Predsjedništva ističe se kako se Europa nalazi pred najvećim sigurnosnim izazovima od 1945. godine, što zahtijeva snažan i koordiniran odgovor Europske unije.

– Rat u Ukrajini pokazao je da je europska sigurnost ozbiljno ugrožena i da više nije moguće oslanjati se na dosadašnje pretpostavke o miru i stabilnosti. Uloga SAD-a u ovom sukobu ostaje ključna, ali nepredvidivost američke vanjske politike zahtijeva od EU-a da preuzme veću odgovornost za vlastitu sigurnost, navodi se u Stajalištu. Ključ stabilnosti, dodaje se, leži u podršci Ukrajini, nastavku sankcija protiv Rusije te zajedničkom europskom odgovoru prema sigurnosti u Europi i odnosu prema NATO-u.