NOVI VINODOLSKI – Jedan strani čovik sprogod gljeda, i klobuk je znel radi reda. Prišal je do mene pa pita: »Ki j’ umrl da j’ tuliko svita?« »Vraga j’ umrl, glavu smo mu odrubili!« Čovik je pobigal, a mi smo i dalje sprogodili.

Na ovaj način, u svojoj knjizi »Štivanja«, legendarni Novljanin Miljenko Žanić slikovito i autentično opisuje kako to zapravo izgleda kad se stranac slučajno zatekne u Novom Vinodolskom na Čistu sredu. Jer, sprogod koji Novljani na Pepelnicu priređuju mesopustu već više od 300 godina zaista je prizor za pamćenje.

Bil je, ni ga…

Svekoliki novljanski puk i ove je godine nazočio sprogodu kakvog se ne bi posramile niti najveće svjetske face, što uostalom dokazuje i posjet američkog predsjednika Donalda Trumpa i njegove voljene Melanije gradu Vinodolskog zakona, koji su direktno iz Bijele kuće sletjeli u »ludu kuću«.

Sprogod je završio »javnim kremiranjem«, nakon čega su Novljanke i Novljani napokon mogli odahnuti jer je u dim otišao glavni krivac za sve njihove probleme i negativnosti koje su ih zadesile u proteklih godinu dana. Mesopust »Mimo običaja« i njegov manji kompanjon »Dječja reduta« tako su partili va vječna lovišta. Uz riječi: »Bil je, ni ga, opet će prit, zel ga j’ vrag za celo leto dan!« završena je još jedna usmena pučka drama – Novljanski mesopusni običaj koji je 2011. proglašen nematerijalnim kulturnim dobrom Republike Hrvatske. Mesopusti »Mimo običaja« i »Dječja reduta« spaljeni su na uzidanoj kamenoj lomači na Artu, odnosno na samoj punti uz ušće Suhe ričine.

U poslijepodnevnim satima najprije su na Placu izašli mesopustari, svirajući najsporiju zogu od sprogoda, uz koju su prethodno tri puta obišli grad. Kada su se četvrti put pojavili na Placi triput su se, zajedno s picimortima, zavrtjeli oko koprivića te uputili prema Korzu. Ondje ih je dočekala barka koja predstavlja nekadašnju »kripu« (kočiju), u kojoj su sjedili auditor, odvjetnik, mandator. Bio je to znak da je sve spremno za sprogod mesopusta.

Posmrtni govor

Ožalošćena povorka se zaputila niz Korzo, a onda glavnom cestom (magistralom) putem Pod Barana, i tako sve do Zatrepa. Povorku su predvodili picimorti koji su na škalama s bršljanom nosili »Mimo običaja« i »Dječju redutu«. Slijedili su ih ožalošćeni »otac i mat mesopustova«, kapetani, veliki i mali mesopustari, lažni popovi i koludrice, pivači od kola te čitav novljanski puk i drugi gosti. Mnoštvo ljudi u konačnici se zaustavilo na Artu, gdje su muzika i bubanj ubrzali ritam, a što je bio znak da se mesopustima sprema ono najgore. Picimorti su povadili mesopustovu slamu, kapetani po posljednji put pozdravili glavne negativce, a auditor Danko Blažević je pročitao Pogrebac, odnosno posljedni posmrtni govor mesopustu. Pogrebac je finil, mesopust partil va dim, a ožalošćeni puk utjehu je, uz vino, otišao pronaći u fritaji ispred Doma kulture.