S kolekcionarima oldtimera Goranom i Frankom Rezendes, Amerikancem mada podrijetlom Portugalcem s Azora i Talijanom, razgovarali smo o njihovoj ljubavi prema starijim vozilima.

Drugim riječima oldtimerima. Njihova kolekcija broji poveći broj starodobnih automobila, točnije 15 i jedan motocikl. Gorana Rezendes članica je Hrvatskog društva kolekcionara militarije iz Rijeke, a uz ljubav prema četverokotačnim i dvokotačnim oktanskim ljubimcima njeguje i onu prema avionima.

Na Grobniku pohađa pilotsku školu za dvosjede Pipistrel Virus, ispričala nam je naša sugovornica sa suprugom Frankom, prvim časnikom koji radi za Merchant marine u njhovom domu u Skradu.

Ljubav prema avionima

– Uz automobile u najboljim godinama sakupljamo i memorabilije i artefakte militarije te obilježja. Što se tiče moje ljubavi prema avionima, sve do prije nekoliko godina nisam imala priliku upisati školu, jer je nije bilo na našem području, već samo u drugim gradovima poput Zagreba i Varaždina.

No, eto odnedavno se pružila prilika da odem na Grobnik učiti pilotirati avion i to sam na svoje veliko zadovoljstvo ostvarila. Imam 50-ak sati škole za odraditi: 20 sati s instruktorom, a 15 sati sama.

No, uz to imam ispit iz teorije. Na kraju ću dobiti dozvolu za pilotiranje privatnim avionom – dvosjedom.

Nakon što smo zaključili kako će ako bude moguće u budućnosti možda kupiti i avion, premda je to financijski zahtjevna akvizicija, pažnju smo posvetili priči o Campagnoli, koju Gorana voli voziti.

Camgagnola iz 1975.

– Campagnola je 1975. godište. Pronašli smo je kod šefa Hitne pomoći u Matuljima i otkupili je. Nije previše vožena i uglavnom je bila garažirana.

Željeli smo oldtimer koji će imati pogon 4×4, ali ne klasičnog Jeepa. Ova naša Campagnola ide brže od starijih modela, brže od AR55 i udobnija je od nje zbog dva amortizera na zadnjem kotaču, ukupno ih ima 6, 4 iza, dva naprijed, svi su isti te ih se može šaltati.

Moja Campagnola može potegnuti i do 110 km na sat i nema puno primjeraka poput nje, premda se dosta koristila u nekadašnjoj jugoslavenskoj vojsci otkrila je Gorana i dodala:

– Ima motor Iveco i troši oko 10 litara dizel goriva, ali je originalno bila benzinac, rekla je.

Zastava Tristač

Doznali smo i kako je Goraninom suprugu Franku omiljen automobil njihova Zastava 1500 Tristač koji zovu i Petstač, za koji nam je istaknuo i tehničke podatke.

– To je model Zastava 1500 R koji je rađen prema modelu Fiata 1300, prema licenci. Funkcionira kao moderan automobil. Brzo vozi i do 140 na sat i ima četiri stupnja prijenosa.

Frank se pojadao da mu nedostaje peta »brzina«, ali je naglasio da svejedno voli Tristač/Petstač, koji je 1979. godište i ima sigurnosne pojaseve.

– Dosta dugo smo tražili Cadillac. Imamo onaj iz 1988. i pronašli smo ga na susretu oldtimera u Ivanić-gradu.

Suburban smo pronašli u selu nadomak Zagreba, a došao je iz Kalifornije najprije u Njemačku, a onda u Hrvatsku. Cadillac je dug 6 metara i teško ga je voziti.

– Volim Ducato voziti na planini kazao je Frank. Zanimalo nas je i kako mu je voziti Tristač/Petstač s obzirom da je naučen voziti s automatskim mjenjačem.

Kazao je kako se ispraksirao vozeći ga iz Zagreba u Rijeku, te priznao kako mu je trebalo malo vremena da se privikne na manualni način vožnje.

Restauriranje limenih ljubimaca

Bračni par Rezendes bavi se i restauriranjem svojih limenih ljubimaca, na što su i primorani s obzirom na njihovo godište i kolekciju oldtimera koju posjeduju.

Pitali smo ih da nam kažu kako dolaze u posjed rezervnih dijelova, pothvat koji nije uvijek jednostavan kad je riječ o automobilima koji imaju 30 i više godina i pripadaju kategorij povijesnih vozila.

– Frank kad ide u Ameriku donese dijelove za restauraciju koje trebamo. Nešto naručujemo preko interneta, ali rado idemo i na susrete i sajam u Bolognu ili Njemačku, gdje nalazimo sve potrebne dijelove koji nam trebaju, ispričala nam je Gorana i posebno istaknula činjenicu kako se uz dijelove, redovito opskrbljuju specijaliziranom literaturom, odnosno knjigama o automobilima koji su dio njihove kolekcije.

Gorana nam je govoreći o sebi rekla kako ima obrt za snimanje videa i filmova, da je radila na tv seriji »Gora«, posebno onaj dio vezano uz zvuk, te kako je trenutno koncentrirana na polaganje ispita za pilota, te da će se snimanju ponovo aktivnije posvetiti u nadolazećem razdoblju.

Zašto voli Hrvatsku

Za kraj druženja u Gorskom kotaru Frank nam je priložio argumente zbog kojih voli živjeti u Hrvatskoj, a posebno u Skradu, a otkrio je i da voli kuhati, te u kojim hrvatskim jelima posebno uživa.

– Volim živjeti u Hrvatskoj zato što nije tako skupo kao u Americi, što ima dobru sigurnost i mir, a što je posebno prisutno u načinu života u Skradu.

Kad je u pitanju hrana posebno volim tartufe i jela koja se od njih spravljaju, a uživam i u jelima od divljači. Posebno uživam u pripremi svinjskog buta s kapulom i krumpirom, rekao nam je Frank, goranski zet.

Skrad kao Massachusetts

Gorana i Frank imaju iza sebe i zanimljivu ljubavnu priču te smo ih zamolili da nam ispričaju kako su se upoznali i počeli život u Skradu.

– Radila sam u Zagrebu u tvrtki za uređenje unutrašnjosti aviona i tamo smo se upoznali. Potom je Frank s američkim vojnim brodom došao u »Viktor Lenac« i tako je počela naša veza.

Vjenčali smo se prije pet godina u Rijeci, u Guvernerovoj palači. On je rodom iz Massachusettsa. Tražili smo mjesto gdje bi mogli živjeti. Svidio mu se Skrad i kuću koju smo pronašli, jer ga podsjeća na rodno mjesto.

Prije toga gledali smo kuće u Delnicama i Moravicama, ali Skrad nam se svidio iz više razloga, od dobre cijene kuće do prirode.

Uz kuću imamo garažu i prostor za aute, ali kupili smo i kuću u Slavoniji, u kojoj također imamo pohranjen dio »ergele« automobila koju posjedujemo, rekla nam je Gorana.

Bogata kolekcija

Otkrili su nam i koje sve automobile imaju u svojoj bogatoj kolekciji.

– Imamo Wartburg 1000, Volkswagen T3 LT 31, Zastava 616, Cadillac Brougham, Chevrolet Suburban, Zastava 101 i 101 Gtl, Zastava 750, Tam T85 80, Alfa Romeo 164, Fiat Ducato 4×4 Puch, Supercombi, Zastava 1500, Moto Guzzi 125 Stornello.