Baranja je nadaleko poznata po autohtonim delicijama, a osim ribljeg paprikaša i ostalih ljućih jela svojevrstan su sinonim za kraj između Dunava, Drave i Mađarske zasigurno takozvani kolinjski proizvodi, kulen, kulenova seka i kobasica.

Gotovo da nema domaćinstva koje na tavanu, u pušnici ili u hladnjaku nema nešto od spomenutih delicija. No nađe se i pokoje koje proizvodi kobasice od – soje. Soja je, doduše, samo jedan od sastojaka ovog proizvoda u kojem su »ukomponirani« začini i nekoliko vrsta povrća. Proizvodi ih Adam Benić iz Luča pored Belog Manastira, u čijoj se pušnici u dvorištu obiteljskog doma u ovom selu na sjeverozapadu Baranje kobasice od soje suše već sigurno dva desetljeća.

OSOBNO SMISLIO RECEPT

Svake godine suši se nova tura.

– Moj je pastorak zbog određenih zdravstvenih problema još odmalena vegetarijanac, stoga sam se odlučio na sojine kobasice. Postupak je to koji, bez dimljenja, traje i po tri dana. Sirovinu nabavlja on, a na meni je njihova izrada. Recept sam osobno osmislio i usavršio, pa u osam kilograma soje, koju je prethodno potrebno prokuhati pet, šest sati na laganoj vatri, a potom ohladiti i samljeti, ide dva posto soli i papra. Isto tako, dodajem poriluk, mrkvu odnosno celer. Češnjak sameljem i procijedim ga kroz dvostruku gazu. U smjesu ide i desetak posto maslaca ili margarina, no maslac je, iako skuplji, mnogo bolji. U početku sam ga rezao nožem, a tek poslije sam poslušao savjet supruge kako bi najbolje bilo da ga prvo malo otopim na vatri, a tek potom umiješam. Nakon miješanja, koje obavljam ručno, smjesa mora odstajati sat, dva kako bi se sve sjedinilo, objašnjava Benić dodajući kako od spomenute količine soje, uz umiješano povrće, dobije nešto više od 20 kilograma smjese.

Najteže je punjenje tankih umjetnih crijeva. Jedan kraj crijeva veže prije, a drugi nakon punjenja. Dimenzije je odredio tako što je mjerio ladicu u pastorkovu zamrzivaču.

– Kada je sve gotovo, slijedi dimljenje. Obično napravim tri, četiri dima. Posljednji je korak vješanje na tavan, na blagi propuh. Kada postignu željenu suhoću, vakumiramo ih i smještamo u zamrzivač, opisuje proizvodni proces.

Nakon dimljenja kobasice se vakumiraju i spremaju u zamrzivač / Foto IVICA GETTO

DARUJE DIO KOBASICA

Dio kobasica daruje prijateljima i rodbini, a većina ih ističe kako one uopće nisu loše. Podijelio je, kaže, nekoliko recepata za izradu ovih kobasica, no nema informacije je li netko pošao njegovim stopama i izradio sojine kobasice. Pastorkovi kolege, dodaje, čak su mu nudili novac da i za njih proizvede pokoji »kontingent«, ali 73 godine na leđima čine svoje, pa im je samo zahvalio na povjerenju. Životna je dob i jedan od razloga zbog kojih ne razmišlja o otvaranju svog OPG-a. Stoga njegove sojine kobasice kuša samo uži krug ljudi, kao i brojne vrste povrća iz njegova lučkog vrta. Donedavno se intenzivnije bavio i uzgojem bukovača, ali je specijalizirani prostor, premda spreman za uzgoj, sada prazan. Sojine kobasice ne znače da se u Benićevu domu ne jede meso.

– Normalno je da pravimo i kobasice od svinjskog mesa, kao i ostale proizvode. Jede ih, uostalom, i pastorkova supruga, podvlači Benić.

Zanimljivo je da Benićeve sojine kobasice završavaju i u grahu. Soja je svojevrsna zamjena za meso, a ostali sastojci (mrkva, celer, češnjak…) i tako su dio recepta za kuhanje graha.

Soja / Foto iSTOCK