Mlada glumica riječkog dramskog ansambla Ivana pl. Zajca Nika Grbelja, iako je pred manje od dvije godine završila tek preddiplomski studij na riječkoj Akademiji, već iza sebe ima nekoliko značajnih glumačkih ostvarenja. Prisjetimo se samo kako je s 19 godina ostvarila prvu glavnu ulogu u hvaljenom filmu “Hotel Pula” kojom je oduševila publiku i kritiku u liku maturantice Une koja joj je donijela i nominaciju za Zlatni Studio u kategoriji Najbolje novo lice u kazalištu i na filmu.

Osim na filmu, glumi i u HRT-ovoj televizijskoj seriji “Metropolitanci” čiji su novi nastavci u tijeku, a imala je i epizodnu ulogu u seriji “Južni vjetar”. Mladu talentiranu glumicu, osim već prethodnih predstava, riječka je publika nedavno mogla vidjeti i na sceni u predstavi “Nigdje niotkuda”. Trenutačno je u rodnom Zagrebu gdje radi na pripremama za kratkometražni film “Čvorak” Sare Grgurić. U razgovoru glumica otkriva što je veže za Rijeku, ali i za njezin Zagreb, te se nada kako će joj život barem neko vrijeme ostati na toj relaciji. O željama i istraživanjima svih sklonosti ostaje otvorena za sve uloge, od filmskih, kazališnih, do onih u tv novelama, ali i dječje predstave i lutkarstvo, gdje je zadnja riječ, kako naglašava glumica, u rukama nepretenciozne dječje publike.

GERILSKI PRISTUP

Odigrali ste ulogu u riječkoj premijeri “Nigdje niotkuda” i već ste na novom setu, snimate kratkometražni film, hoćete li nam otkriti o čemu se radi?

– Uskoro krećem raditi na kratkometražnom igranom filmu Sare Grgurić “Čvorak”. Prvi dan snimanja nam je na sam dan karnevala, a cijeli film nastaje gerilskim pristupom. Zadnja dva tjedna imamo glumačke probe na kojima analiziramo scenarij, razrađujemo likove, družimo se i upoznajemo. Zajedno kreiramo svoj mali svijet. Jako sam sretna što sam nakon jednog intenzivnog i kreativnog procesa, uletjela u drugi – jednako inspirativan.

Foto Davor Kovačević

U riječkom ste kazalištu na angažmanu kao zamjena, ali već ste ostvarili nekoliko zapaženih uloga. U što vas je Rijeka sve do sada uputila, što vam je otkrila o vama samoj?

– Rijeka me uputila u svijet odraslih, a otkrila kako u taj svijet zapravo nikada do kraja neću ući. I mislim kako je to skroz u redu. Živjelo kazalište!

Završili ste preddiplomski studij na Akademiji u Rijeci, pretpostavljam kako ćete i nastaviti? Sviđa vam se studirati u Rijeci?

– Još uvijek nisam sigurna što i kako dalje. Planiram završiti diplomski studij, negdje, nekad. Studij Gluma i mediji u Rijeci je poseban studij. Za mene je bio formativan u svakom mogućem smislu. Neki od profesora na riječkoj akademiji su imali velik utjecaj na mene kao osobu, glumicu i umjetnicu. Sretna sam što sam tamo studirala.

NAJZNAČAJNIJE ISKUSTVO

Već vam se na prvoj godini otvorio prostor, naime dobili ste glavnu ulogu u dugometražnom igranom filmu “Hotel Pula”. Kakvo je to bilo iskustvo za vas, tada još početnicu u glumačkom svijetu?

– Snimanje “Hotela Pule” mi je jedno od najznačajnijih iskustava u životu. Smatram da nisam mogla naletjeti na bolji prvi veliki filmski projekt. Još uvijek sam zahvalna redatelju Andreju Korovljevu što je imao toliko povjerenja u mene – toliko da čak i ja, koja sam tada bila potpuno zelena, nisam posumnjala u sebe.

Teatar i kamera različiti su mediji, iskusili ste jedno i drugo, što vas više privlači?

– Još uvijek nisam načisto s tim što me više privlači, teatar ili film. Jako sam sretna i zahvalna na tome što dobivam priliku baviti se i jednim i drugim. I na setu i probama dolazi do stvaranja koherentne zajednice koja se udruži u stvaranju posebnog i magičnog svijeta, to je prekrasno i ne bih se mogla odreći ni jednog ni drugog.

U sceni filma »Hotel Pula« / Foto S. HERCEG

Igrali ste i u dječjim predstavama, moglo bi se reći kako se predstavljate kao glumica širokog spektra, ima li nešto, neka uloga, koja bi za vas predstavljala pravi izazov?

– Uf, ne znam bih li se nazvala glumicom širokog spektra, ali svakako radeći svaki novi projekt trudim se biti korak bliže tome. Svaka mi je uloga izazov – mislim da je baš u tome i štos. Ako nije izazovno, onda nije ni zanimljivo. Voljela bih se okušati u nečemu fizički zahtjevnijem, nečemu što uključuje pokret, možda čak i akrobacije. Zanima me i lutkarstvo, o kojem ne znam ništa, a osjećam kako krije posebnu čaroliju koju bih voljela istražiti.

Započeli su se prikazivati i novi nastavci TV serije “Metropolitanci”, biste li voljeli dobiti ponudu u još nekoj TV seriji i kojeg žanra?

– Apsolutno! Nedostaje nam sadržaja za mlade, nešto što bi bilo relevantno, autentično i blisko njihovim (našim) iskustvima. Možda i nekakva komedija, nešto slično “Našoj maloj klinici”, to izgleda kao super provod.

Što vas privlači u dječjim predstavama?

– Nepretencioznost publike, način rada, pristup i sam prostor iz kojeg nastaje predstava.

Gledate li TV novele, privlači li vas tako nešto? Vidite li se i u tome?

– Povremeno bacim oko na serije koje se snimaju kod nas, volim biti u tijeku i vidjeti što kolege rade. Željela bih isprobati sve, pa zašto ne i tako nešto.

BITI GLUMAČKI PARTNER

Što od svojih kolega učite, “kradete”, kako biste izgradili svoj glumački stil?

– Najviše učim o predanosti poslu i involviranosti u proces. Gledam kako kolege pristupaju radu, kako grade likove, kako se nose s izazovima. Puno toga se dogodi kroz razgovore i druženja – sitnice koje mi ostanu u glavi i kasnije mi kliknu u pravom trenutku. I tehničke stvari se, naravno, pokupe putem, ali kolegijalnost, prizemnost i ljubav prema poslu najvažnije su lekcije koje upijam od ljudi oko sebe. Da sam birala, ne bih mogla ući u bolji ansambl.

Nika Grbelja čitala je tekst Tee Tulić na događanju u povodu početka mandata nove intendantice Dubravke Vrgoč / Foto V. KARUZA

Što smatrate svojom najvažnijom osobinom u glumačkom pozivu?

– Trudim se uvijek biti dobar glumački partner. Uvijek si ponavljam kako je gluma suigra, razmjena i dijeljenje – tek tada nastaje nešto istinski živo i vrijedno gledanja.

Kako ste odlučili uopće krenuti glumačkim putem, je li vas ikada privlačilo nešto drugo?

– Još uvijek me privlače i druge stvari. I iskreno, mislim kako još nisam gotova sa svojim obrazovanjem, niti sa svim nepredvidivim odlukama koje me možda čekaju. Uvijek govorim da bih voljela imati još jednu struku, neku totalno drukčiju vještinu koja bi me iznenadila. Imam potrebu stalno učiti, istraživati, širiti vidike i otkrivati nove strasti. Glumu volim i uvijek ću je voljeti – kroz nju ostajem aktivna, angažirana i prisutna, i mislim da je upravo to ono što me u početku privuklo.

U RIJECI LAKŠE DIŠEM

Stigli ste iz Zagreba u Rijeku, što biste naveli kao različitosti ta dva grada važnim u formiranju vaše osobnosti? Čemu udovoljava Zagreb, a čemu Rijeka?

– U Rijeku sam se preselila odmah nakon srednje škole i to je bila jedna od najboljih odluka koje sam mogla donijeti. Svima koji imaju priliku studirati u drugom gradu preporučila bih da to učine – nema boljeg načina da se osamostališ i doživiš nešto novo. Rijeka je puno manja od Zagreba, ali ima posebnu, drugačiju vibru. Ovdje se osjećam slobodnije i sigurnije, imam osjećaj da lakše dišem, a i riječku vodu bih bez razmišljanja proglasila najboljom na svijetu. Sve svoje najdraže ljude upoznala sam ovdje. Zagreb je s druge strane vibrantniji po pitanju sadržaja i mogućnosti, drago mi je što mogu igrati na oba terena.

Rijeka je ipak grad zaboravljenih govorljivih tišina, a Zagreb mjesto bez kojeg se ne postoji, gdje vidite svoju budućnost?

– Trenutačno se ne želim odvojiti ni od jednog od ta dva grada i nadam se da ću moći zadržati taj balans i u budućnosti. Oba me ispunjavaju na različite načine, a i ljudi koje volim su mi i u Zagrebu i u Rijeci. Također, mislim kako je zdravo s vremena na vrijeme promijeniti okolinu – to uvijek donese novu perspektivu.

Nika na snimanju serije »Metropolitanci« / Foto RING PRODUKCIJA

Svojedobno ste izjavili i da vam je velika želja studirati u Pragu, jeste li još ustrajni u toj želji?

– Za sada je to stavljeno sa strane. Studij filmske glume u Pragu je jako skup, ali za takve stvari nikad nije kasno.

Pretpostavljam da kao mlada glumica imate mnoge želje, ali koju biste istakli kao onu koju smatrate vodiljom u viđenju svoje profesionalne budućnosti?

– Želim sudjelovati u projektima u koje zaista vjerujem, možda jednoga dana ispričati i neku svoju priču, iskušati se u autorstvu.