Snimila Ana Križanec
Nemo je bio toliko daleko ispred po bodovima žirija da mu je i relativno nisko šesto mjesto publike bilo dovoljno za ukupnu pobjedu. Baby Lasagna napravio je toliko dobar posao, prikupio simpatije te dobio pažnju kakvu i zaslužuje, kaže pjevačica
povezane vijesti
Ovogodišnju Doru svojim je nastupom u drugoj polufinalnoj večeri uveličala Alessandra Mele. Mlada pjevačica svijetu se predstavila na Eurosongu 2023. godine kada je sa svojom pjesmom »Queen of kings« predstavljala Norvešku, domovinu njezine majke i zemlju u kojoj je Alessandra krenula svojim glazbenim putem.
Na liverpulskom Eurosongu, Alessandra je bila jedna od favoritkinja za pobjedu. Na koncu, ostvarila je peto mjesto, nakon što je prema mišljenju žirija svrstana na 17. poziciju, dok je po bodovima publike bila treća. Po ocu Talijanka, po mami Norvežanka, Alessandra poštuje obje svoje domovine.
Već po našem sastanku i obavljenom fotografiranju u opatijskom hotelu, Alessandra je u kratkoj stanci zapjevala poznate stihove »Mali podli psihopat« iz pjesme »Mama ŠČ!« u izvođenju letovaca koji su također bili dio liverpulske Pjesme Eurovizije.
Upravo su različite teme Eurosonga, njezinih dviju domovina i razvitka karijere bile one kojih smo se dotakli u intervjuu s mladom i simpatičnom pjevačicom, a srdačni razgovor uoči njezinog nastupa u drugoj polufinalnoj večeri Dore mnogo je puta bio oplemenjen smijehom.
EUROVIZIJSKI PEČAT
Alessandra, za početak vas moram pitati kakvi su vaši dojmovi o Hrvatskoj. Je li vam ovo prvi posjet našoj zemlji?
– Ovo mi je drugi posjet Hrvatskoj. U Opatiji sam prvi put, a posjetila sam i Zagreb. Opatija mi se jako sviđa. Za početak, Opatija me podsjeća na rodnu Italiju pa mi biti ovdje stvara jednu toplinu oko srca. Italiju smatram svojim domom, pa i taj osjećaj koji imam dok sam u Opatiji čini mi da i Hrvatsku mogu smatrati domom. Grad je prekrasan, kao i pogled koji nam se upravo pruža dok vodimo ovaj razgovor. Zaista mogu reći da se osjećam kao da sam doma, a usto i ljudi su srdačni, otvoreni i smijemo se istim stvarima.
Peto mjesto koje ste ostvarili na Eurosongu 2023. godine lansiralo je vašu karijeru. Ispravite me ako griješim, no dojam je da ste još uvijek ostali prisutni među publikom koju Eurosong donosi. Vidite li sebe kao svojevrsnu ambasadoricu Eurosonga?
– Hm, ne osjećam se ambasadoricom Eurosonga, no da, mogu se složiti da sam ostala prisutna u tom svijetu. Sama pjesma »Queen of kings« može poprimiti tu ulogu, jer, objektivno, to je velika eurovizijska pjesma. Još uvijek njegujem povezanost s nekim izvođačima s kojima sam dijelila pozornicu Eurosonga u Liverpoolu, s Kaarijom primjerice. Potom, nekoliko puta družila sam se s Babyjem Lasagnom. Osjećam da ću uvijek na neki način biti dijelom te publike jer kada pjesma ostavi takav pečat među tom eurovizijskom obitelji, ona nastavlja živjeti s tom publikom.
Snimila Ana Križanec
Koje beneficije vam je donijelo pojavljivanje na Eurosongu? Primjerice, koliko ste država posjetili iz tog razloga ili kao posljedica toga?
– Zaista sam mnogo država posjetila zbog Eurosonga. Pjesma »Queen of kings« bio je moj debitantski singl, a pobjedom na norveškom izboru i mogućnošću da se predstavim Europi, moja se karijera zaista zahuktala u njezinim samim počecima. Nije to bila prekretnica moje karijere, već doista njezin sami start. Zahvaljujući tome došla je prilika da se predstavim na Dori te da sada razgovaramo gledajući more i planine.
Na Eurosongu 2023. smatrani ste jednim od velikih favorita za pobjedu. Na koncu ste ostvarili peto mjesto, ponajviše iz razloga što ste dobili mali broj bodova nacionalnih žirija. Jeste li bili očekivali bolji plasman?
– Točno, žiriji su mi doista dali malo bodova, no publika me prepoznala i jako im se svidjela pjesma. Dobila sam treći najveći broj bodova od telefonskih glasova. Za mene je to zaista najvažnija stvar koja mi se dogodila. Za žirije me i nije puno briga, ha, ha, ha.
EMOTIVNA TALIJANKA NORVEŠKE DISCIPLINE
Prokomentirajmo to da imate dvije domovine; da ste Talijanka s norveškom adresom. Za početak s glazbene strane, Italija je zemlja koja je mnogo godina poznata po svojoj glazbi koja dolazi iz emocije i strasti Talijana. Dok, s druge strane, Norveška pripada skandinavskom krugu zemalja koje su poznate po svojoj umješnosti i glazbenoj produkciji. Što iz svog iskustva možete reći o različitim pristupima glazbi između tih područja? – Ja sam jako sretna zbog toga što su i Italija i Norveška moje domovine. Te dvije zemlje potpuno su drugačije. Njihovo kulture su ekstremno različite i ponekad zaista govorimo o dvije potpune krajnosti ili ekstrema. Kao što ste rekli, Talijani su jako strastveni oko svega što čine, prepuni su emocije i svemu pristupaju s mnogo duha. Sve to jako opisuje i mene koja sam također vrlo strastvena u svemu. S druge strane, Norvežani su vrlo »posloženi«, koračaju umom, vrlo su disciplinirani i logični u postupcima što ih ponekad čini i hladnim. Mislim i nadam se da ću uspjeti iskoristiti ono najbolje iz obje kulture i utkati to u svoju osobnost. Da ću ostati strastvena i emotivna Talijanka uz norvešku disciplinu i predanost te postati najbolji spoj Talijanke i Norvežanke. Kako u životu, tako i u glazbenom smislu te da ću glazbu stvarati na tim vrijednostima. S osobne strane, osjećate li se više Talijankom ili Norvežankom? – Norvežani će uvijek reći da sam Talijanka. Kada me vide ili čuju način na koji govorim, uvijek kažu: »Čekaj, ti si Talijanka.« Ali onda, kada odem u Italiju, vjerojatno će mi… Ma zapravo, ništa mi neće reći, vidjet će me kao Talijanku, kao njihovu. Zapravo sam po duhu prava Talijanka, ha, ha, ha. Kada govorimo o tome, možda bi vam lakše bilo da vas pitam birate li radije Liverpool Federica Chiese ili Manchester City Erlinga Haalanda (smijeh). – Oh, ne, ha, ha, ha! Jako težak odabir. Chiesa mi je zgodniji. Tu ću stati s odgovorom (smijeh). |
TEHNIKA I ŠARM
Da se nadovežem, kao što ste i sami spomenuli, žiriji su vas svrstali na 17. mjesto, a publika na treće, što vam je u konačnici donijelo petu poziciju. No, hrvatske predstavnike, Let 3 žiriji su svrstali na predzadnje 25. mjesto, no dečki su prema publici bili sedmi što ih je podiglo u poretku. Kako gledate na te velike nesklade u bodovanju koji su prisutni na svakom izdanju festivala?
– Bili su predzadnji po bodovima žirija?! Sad ste me iznenadili s tim podatkom. Da, žiriji i televoting ukupnim bodovima doprinose u omjeru 50-50. To ima smisla, no možda bi publika trebala biti ta koja ima veću moć po pitanju odabira pobjednika. Eurovizija je, na kraju krajeva, natjecanje koje se održava zbog publike.
Snimila Ana Križanec
Govoreći o tim neskladima u bodovanju, birate li Nema ili Babyja Lasagnu?
– Oh, moj Bože! Nemo ili Baby? Mislim da su to dva potpuno drugačija umjetnika. Nemo ima pjevačku tehniku »da se smrzneš«, dok Baby Lasagna ima taj šarm i energiju da ga zavoliš čim ga vidiš. Nema je možda potrebno vidjeti i poslušati nekoliko puta da vam se dopadne njegov rad.
Mnogo fanova i pratitelja Eurosonga te stanovništvo Hrvatske pogotovo se slažu da je Baby Lasagna »pravi« pobjednik Eurosonga 2024. »Rim tim tagi dim« bila je prva prema glasovima publike, dok je Nemova skladba bila tek šesta.
– Eto, Nemo je primjer obrnute situacije od onog što se dogodilo meni ili Letu 3 koji smo dobili jako malo bodova žirija u odnosu na publiku. Nemo je bio toliko daleko ispred po bodovima žirija da mu je i relativno nisko šesto mjesto publike bilo dovoljno za ukupnu pobjedu. Baby Lasagna napravio je toliko dobar posao, prikupio simpatije te dobio pažnju kakvu i zaslužuje.
Vratimo se vašem nastupu na Eurosongu koji se održava u Liverpoolu. Kako se prisjećate tog iskustva?
– Zabavna stvar je da imam malo sjećanja oko svega toga jer mi se toliko stvari bilo dogodilo u svega par mjeseci. Dobro se sjećam da sam imala problema s glasom uoči finala Eurosonga i to mi je pričinjavalo stres. Uopće nisam govorila cijela dva dana kako bi mi se glas oporavio za finale. To mi je bilo zastrašujuće. Ali bilo je sjajno. Sjećam se da sam obožavala ljude s kojima sam se tamo družila, druge natjecatelje, moje plesače, organizatore. Mnogo sam se družila s Kaarijom, s Bojanom i drugim dečkima iz slovenskog Joker outa, s irskim bendom Wild Youth…
Imate li želju vratiti se na pozornicu Eurosonga?
– Zasad ne. Mislim da ću se vratiti u svojstvu gosta.
Alessandra Mele
REZULTAT EKSPERIMENATA
Već smo kazali da pjesma »Queen of kings« označava vaš početak karijere. Prisjećate li se kako ste, gotovo preko noći, kročili u karijeru?
– To je bilo ludo! Prva objavljena pjesma napravila je toliki uspjeh. Još uvijek, kada se osvrnem na to, razumijem koliko mi je to bilo ludo i koliko mi je to još uvijek ludo! Kao da još uvijek moram razumjeti kako se sve dogodilo. No, nipošto mi sve to nije dosadilo.
U mnogo prilika kazali ste kako pjesma »Queen of kings« opisuje vaše iskustvo biseksualnih sklonosti i kako je ono doživljeno u rodnoj Italiji. Što je s vašim ostalim pjesmama kao što su »Pretty devil«, »Bad bitch« ili »Narcissist«? Odražavaju li one vaša raspoloženja ili stavove?
– »Queen of kings« bila je druga pjesma koju sam u životu napisala. Nisam tada imala previše iskustva u pisanju pjesama, ali niti u tome kako biti umjetnik. Mislim da su sve navedene pjesme nastale kao rezultati mojih eksperimenata da napišem pjesmu. No, sve one doista održavaju taj »sassy« dio mene, pomalo drzak i samouvjeren dio kojeg se nikada neću riješiti jer je to dio moje osobnosti.
Kada ste tijekom karijere pojmili da ste uspjeli?
– Smatram da sam oduvijek bila uspješna. I da ću uvijek biti. Čak i u trenucima kada karijera ne ide uzlazno, uvijek sam se osjećala uspješnom.
Ovaj period godine označava početak eurovizijske sezone. Tijekom veljače i ožujka brojne države predstavljaju svoje pjesme s kojom će se predstaviti Europi. Jeste li upoznati s nekim pjesmama koje su pobijedile u svojim nacionalnim finalima?
– Čula sam estonsku »Espresso maccchiato«. Mislim da su tu pjesmu svi primijetili, ha, ha, ha. Poslušala sam maltešku »Kant« i ta pjesma, kao i pjevačica, mi je »ikonična«. Sviđa mi se španjolska pjesma koja je pobijedila na Benidorma. Vidjela sam da je Finska odabrala »ich Komme«, ali nisam je mnogo puta poslušala. Jako me zanima što će odabrati Hrvatska – hoće li to biti Marko Bošnjak ili »AaAaA«, pjesme koje su u vrhu prema kladionicama.
Što kažete na norveškog predstavnika Kylea Allesandra i njegovu pjesmu »Lighter«?
– Da, naravno, Kyle! On je moj prijatelj. Znamo se, ponekad pijemo kave zajedno i družimo se. On se okušao na norveškom izboru Melodi Grand Prix iste godine kada sam ja pobijedila. Tada je nastupio kao dio benda. Otada datira naše prijateljstvo. Kyle je presladak i jako voli ono što radi! To ga čini sjajnim kakvim je. Pa on ima samo 18 godina, zamislite! On pleše, pjeva, predaje se srcem u ono što radi.
Naš novinar Marko Dobrecović u razgovoru s Alessandrom Mele / Snimila Ana Križanec
ALESSANDROVIZIJA
A pazite ovo! U posljednjih osam izdanja norveškog izbora Melodi Grand Prix neki od pobjednika bili su – Kyle Alessandro ove godine, Alessandra Mele, dakle vi, prije dvije sezone, ali i Alexandra Rotan kao ženski vokal skupine Keiino 2019. godine te Alexander Rybak godinu prije. Vi Norvežani dajete nam Alessandroviziju.
– Alessandrovizija, ha, ha, ha! Da, točno. Ili Alessandromania! Sve je u imenu. Da se malo našalim, čini se da mi u Norveškoj imamo nepisano pravilo da uvijek mora pobijediti netko s tim ili sličnim imenom, ha, ha, ha.
Pri kraju smo razgovora, pa da prigodno zaključimo, zanima me koja vam je najdraža Eurovizijska pjesma.
– Volim »Rise lika a phoenix«. Prekrasna ili malo daje bondovski prizvuk, u refrenu posebice. No, također volim Babyja Lasagnu i »Rim tim tagi dim«. Dok to slušam, želim mahati kosom, imati pokraj sebe električnu gitaru i slično.
A neke od talijanskih pjesama sa San Rema?
– Da, svakako. Obožavam mnoge pjesme s tog festivala. Ove godine istaknula mi se Giorgia s pjesmom »La cura per me«. Također, sjajan mi je Lucio Corsi, koji će na kraju predstavljati Italiju nakon što je Olly odustao. Ukazala bih na veličinu stihova pjesme »Volevo essere un duro« koju izvodi Lucio Corsi. Pjesma je na talijanskom jeziku pa mislim da većina ljudi nije s razumijevanjem poslušala stihove ili potražila što oni znači. Kada pjeva: »Volevo essere un duro«, on opisuje kako je htio biti frajer, kuler i slično, no na kraju spozna da je »nitko«. Tu pjesmu spoznajem kao »himnu luzera«, točnije onog osjećaja kada se osjećaš kao gubitnik. I pjesma govori o tome da je u redu ponekad i tako se osjećati. Umjetnički je sjajno to interpretirao i nadam se da će ljudi uvidjeti poruku koju želi poslati.
I za kraj, hoćete li biti u Baselu 17. svibnja na finalu Eurosonga?
– 17. svibnja! Wow, pa to je Dan državnosti u Norveškoj! Ajmo taj dan napraviti švicarskim Danom državnosti, ha, ha, ha. Ako budem tamo, doći ću kao iznenađenje.
