Hrvatski obiteljski smještaj forte je hrvatskog turizma koji je generacijama sinonim za toplu dobrodošlicu, autohtonost i srž onoga što Hrvatska može pokazati gostu. Sve veći broj kapaciteta u ovom segmentu, sve veća davanja, boom gradnje klasičnih stanova i apartmana, bujanje nekomercijalnog smještaja…

Sve to, međutim, u aktualnom trenutku pred budućnost obiteljskog smještaja stavlja veliki znak neizvjesnosti.

O tome kakav obiteljski smještaj Hrvatska treba kao i na koji način ga se prezentira gostu, razgovarali smo s Kristjanom Staničićem, direktorom Hrvatske turističke zajednice (HTZ).

Kako ocjenjujete prošlu turističku godinu po pitanju obiteljskog smještaja?

– Hrvatska kao destinacija najveći broj smještajnih kapaciteta broji upravo u segmentu obiteljskog smještaja, koji samim time ima značajan utjecaj i na turističke rezultate naše zemlje. Tako je bilo i prošle godine tijekom koje smo u obiteljskom smještaju realizirali preko 7 milijuna dolazaka i 39,8 milijuna noćenja, što u odnosu na 2023. predstavlja rast od 4 posto u dolascima i 1 posto u noćenjima.

To su odlični rezultati, posebice kada znamo da su isti ostvareni u zahtjevnim tržišnim okolnostima, ali i uslijed činjenice da smo i lani u ovom segmentu imali najveći rast novih kapaciteta, što je pak dovelo do nekih situacija koje, dugoročno gledano, nisu dobre, a tiču se postojanja određenog broja kapaciteta obiteljskog smještaja koji su i tijekom glavne sezone bili slabije popunjeni.

Sve to dovodi i do drugih izazova, poput zadržavanja razine cijena usluga smještaja, dostupnosti nekretnina za trajne najmove, pritisaka na infrastrukturu i slično.

Zato i jesmo na razini turističkog upravljanja, uz podršku Vlade RH, pristupili određenim zakonskim promjenama i regulativama kako bismo hrvatskom turizmu osigurali održivost i dugoročno poslovanje uz zadržavanje kvalitete ponude i usluga.

Samo na taj način možemo imati turizam kojim će biti zadovoljno domaće stanovništvo s jedne strane te naši gosti s druge strane.

Destinacijski menadžment

Što se može očekivati ove godine, s obzirom na najave kako će gosti jako paziti na cijene, treba li se i obiteljski smještaj prilagoditi?

– Ne samo obiteljski smještaj, svi u turizmu moramo prihvatiti činjenicu da na tržištu vladaju određeni trendovi koji utječu na potražnju, odnosno navike samih potrošača, u ovom slučaju naših gostiju. Inflacija je takva da svi pažljivije raspolažu svojim budžetima, fokus je na cijenama, ali i na kvaliteti ponude.

Dakle, nije naglasak na spuštanju cijena, poanta je da nema neutemeljenog podizanja cijena. Ako ste za ovu godinu proveli određena ulaganja, podigli razinu usluge koju pružate, sigurni smo da će gosti to znati prepoznati te u konačnici biti spremni platiti takvu vrstu usluge.

Naravno, treba i pritom biti umjeren uzimajući u obzir situaciju na nama najvažnijim tržištima, a to su primarno europske zemlje od kojih se svaka na svoj način bori s ekonomskim i gospodarskim izazovima.

Važno je da svi zajedno doprinosimo poziciji Hrvatske kao destinacije koja nudi vrijednost za novac jer je upravo to, uz sigurnost, jedan od najvažnijih parametara na temelju kojih će se tijekom ove, ali i idućih godina birati destinacije i putovanja.

Kako Hrvatska treba razvijati ovaj segment turizma, kakav obiteljski smještaj trebamo?

– Rekao bih da ovaj segment turizma moramo razvijati iz dva smjera, nacionalnog s jedne strane te regionalnog, odnosno lokalnog s druge strane. Upravo zato i jesu usvojeni svi zakonski okviri i pravilnici kako bi se samim destinacijama omogućilo aktivno i jasno upravljanje turizmom na njihovoj razini.

To je suština destinacijskog menadžmenta kao takvog jer svaka destinacija, sama za sebe, može i mora najbolje znati kakav turizam želi razvijati, koje goste privlačiti i što im nuditi. Što se nacionalne razine tiče, odnosno HTZ-a kao institucije zadužene za promociju turizma u zemlji i svijetu, krenut ćemo u proces označavanja kvalitete obiteljskog smještaja s ciljem jačanja njegove prepoznatljivosti.

Ideja je uspostaviti jasan i prepoznatljiv brend obiteljskog smještaja, istaknuti domaćine i hospitality koji oni pružaju gostu, imati kreativno vizualno rješenje u vidu oznake i naziva te jasnu promotivnu strategiju.

Kao što sam rekao na početku, riječ je o segmentu u kojem brojimo najviše smještajnih kapaciteta i po kojem smo itekako dobro prepoznati na međunarodnom tržištu, no samim time imamo i još veću odgovornost kada je u pitanju budućnost obiteljskog smještaja, posebice u ovim tržišnim okolnostima koje se mijenjaju brže nego ikada prije.

Foto: Neva Zganec/PIXSELL

Rast obiteljskog smještaja na kontinentu

Koliko su kontinentalne destinacije uspjele razviti obiteljski smještaj, koliko se u tom smislu napredovalo i gdje još ima prostora za rast?

– Kontinentalne destinacije, pritom u ovom slučaju mislim na grad Zagreb i klastere poput Središnje Hrvatske, Slavonije i Like-Karlovac, u ovom trenutku raspolažu s približno 28.000 kreveta u obiteljskom smještaju, što predstavlja udio od približno 4,2 posto ukupnog kapaciteta ove smještajne vrste na razini zemlje.

Najviše je kreveta u Zagrebu te u klasteru Lika-Karlovac, ponajprije zbog blizine Plitvičkih jezera, Rakovice i drugih atrakcija, dok ih je najmanje u Slavoniji. Sveukupno gledano, riječ je o još uvijek relativno malom udjelu u nacionalnom smještajnom portfelju, iako valja naglasiti kako je u razdoblju od 2016. do 2024. na kontinentu stopa rasta obiteljskog smještaja iznosila visokih 133 posto, odnosno oko 16 tisuća novih kreveta.

S obzirom na ograničen volumen kapaciteta u hotelima, uz iznimku Zagreba, obiteljski je smještaj na kontinentu značajno pridonio razvoju turizma te, unatoč visokim stopama rasta, nije generirao problem prekomjerne apartmanizacije, kao što je to slučaj s pojedinim područjima Jadrana.

Dakle, ponuda obiteljskog smještaja je na kontinentu dobro došla, posebice u slučaju destinacija u kojima je to jedini vid smještajne ponude. Upravo zato možemo očekivati kako će broj kreveta u obiteljskom smještaju na kontinentu i nadalje rasti, usporedo s rastom turističke potražnje koja je iz godine u godinu sve izraženija.

Što gosti danas ustvari traže od obiteljskog smještaja, koliko su se trendovi promijenili?

– Iako je i danas na tržištu obiteljskog smještaja prisutan značajan udjel objekata koji nude klasičan vid iznajmljivanja, uz bazično uređenje i bez većih interakcija s gostima, možemo reći kako gosti postaju sve zahtjevniji kada je riječ o odabiru destinacije i smještajnog objekta.

Vrlo snažna globalna ekspanzija ovog segmenta smještajne ponude rezultirala je i konkurentskom utakmicom koja je ponuditelje natjerala na inovaciju i kontinuirano unaprjeđenje objekata. Naime, lokacija je jedan od ključnih elemenata koji određuju atraktivnost smještajne jedinice, no osim navedenog turisti u sve većoj mjeri traže objekte uređene u skladu s elementima lokalnog identiteta, u doživljaje koji omogućuju uranjanje u kulturološki i društveni život lokalnih zajednica.

U tom kontekstu, mnogi turisti žele interakciju s domaćinom, od kojeg očekuju preporuke i pomoć u snalaženju na destinaciji. S druge strane, određeni segmenti turista preferiraju smještaj s visokom razinom tehnološke inovacije, suvremenim značajkama, automatskom prijavom i sl. Također, od gotovo svih objekata očekuje se implementacija održivih praksi, što je posebice važno mlađim generacijama putnika, a važna je i fleksibilnost u pogledu promjena rezervacije i otkazivanja boravka.

Problem prekomjerne apartmanizacije

Kakva je tržišna pozicija Hrvatske u odnosu na konkurentske zemlje u segmentu obiteljskog smještaja?

– Naspram ključnih konkurenata Mediterana, Hrvatsku odlikuje najveći udjel obiteljskog smještaja u ukupnoj ponudi. Visoke stope rasta ponude obiteljskog smještaja, koje naša zemlja bilježi u posljednjih desetak godina, rezultirale su pozitivnim pomacima u pogledu podizanja kvalitete i unaprjeđenja ponude kod dijela iznajmljivača koji ovom poslu pristupa s visokom razinom profesionalnosti.

Negativna je strana ovog rasta problem prekomjerne apartmanizacije, koji je aktualiziran na nizu destinacija Jadrana, što je rezultiralo i promišljanjem niza mjera usmjerenih prema evaluaciji prihvatnih kapaciteta, donošenja planova upravljanja turističkim razvojem destinacija i sl.

Naša istraživanja reputacije pokazala su kako je razina zadovoljstava turista smještajnom ponudom u domeni obiteljskog smještaja generalno visoka, no nekontrolirani rast ponude svakako sa sobom nosi opasnost od narušavanja pozitivnog imidža koji smo svi zajedno gradili desetljećima.

U svakom slučaju, budućnost naše zemlje u turizmu, pa tako i segmentu obiteljskog smještaja, trebala bi ležati u višoj razini ekološke, socijalne i kulturološke održivosti, većoj kvaliteti ponude u svim dimenzijama poslovanja, diferencijaciji i ponudi autentičnih iskustava jer upravo to garantira percepciju destinacije koja nudi vrijednosti za novac.