Požar oživio sjećanja

Zbogom Amfori. Izgorjeli su temelji na kojima se gradila Europska regija gastronomije

Edi Prodan

Foto Vedran Karuza / Goran Kovačić PIXSELL

Foto Vedran Karuza / Goran Kovačić PIXSELL

Istraga o točnom razlogu požara se još policijski istražuje tako da točne informacije nema



Ne ni u dan, ne ni u godinu, ali svakako da vrlo blizu, simbolički su se preklapale godine u kojima se rodio Deni Srdoč, jedan od najznačajnijih hrvatskih kuhara novije generacije i radioemisije Josipa Jose Taribe, jednog od najznačajnijih hrvatskih restoratera svih vremena, na Radio Rijeci koji je kultni status stekao otvorenjem restorana Amfora u Volosku. Baš one Amfore koja, napuštena, zatvorena još 2013. godine, prije nekoliko dana u velikom požaru nije izgorjela do temelja, ali je teško stradala.


Istraga o točnom razlogu požara se još policijski istražuje tako da točne informacije nema. Pojavila se, istina, priča kako je do požara došlo tehničkom greškom zbog snimanja televizijske serije ili filma čemu je Amfora bila dio scene, no kako saznajemo to nije razlog jer je dolazak snimateljske ekipe tek bio najavljen za desetak dana. Dakako, mogući su svakakvi razlozi jer kad je objekt napušten postaje metom mnogih igara, od pubertetskih nestašluka do beskućništva, no kako se za sada čini, ne bi se trebalo raditi ni o kakvom podmetanju, pa dakle ni kriminalnoj radnji, nego najvjerojatnije, treba pričekati policijsku informaciju, o nesmotrenosti. Jednako tako, upitno je kolika je šteta jer nakon tolikih godina otkako je objekt izvan funkcije ionako je trebao totalnu – ne samo temeljitu – obnovu.


ZAMOR MATERIJALA


Na onoj drugoj, a mogli bismo je definirati kao emocionalnu razinu, plamen koji je spržio Amforu upalio je lampicu lijepih sjećanja na vrhunsku gastronomiju i – sporo blagovanje.


Foto Alenka Juričić Bukarica




– Da, iako ja danas živim mirne penzionerske dane i prije svega promatram kakvo nas vrijeme uskoro očekuje kako bih ovdje u mojoj Supetarskoj Dragi, mojem ishodištu i mojoj danas mirnoj luci, orezao svoje masline, ovaj me mučni događaj vratio u – lijepa vremena. Ona kad se, a to ističem bez lažne skromnosti, stvaralo opatijsko, liburnijsko i hrvatsko ugostiteljstvo. Dakako da su mi se vratile i slike mojih početaka tamo dalekih, kasnih šezdesetih godina kad sam u Ičićima krenuo s Malim rajem, kao i kruna moga rada kad sam s Amforom stigao u Volosko, na jednu od najljepših restoranskih pozicija na Mediteranu, istaknuo nam je Tariba u našem postpožarnom razgovoru.


Tariba je svoju priču s Amforom i ugostiteljstvom završio 2013. godine. Bila je tada riječ o “zamoru materijala” izazvanog tradicionalnim hrvatskim, u birokratskom smislu, nerazumijevanju za visoko ugostiteljstvo, velike troškove i još veće poreze, ali i zbog nemogućnosti da Amforu iz “samo” restorana pretvori u hotel. Manji, boutique kako ih volimo definirati. Želja mu je bila objekt arhitektonski oblikovati nalik brodu usidrenom u vološćanskoj luci. Nažalost, s obzirom na to da je lokacijsku dozvolu čekao dva desetljeća, zatražio ju je bio 1995. kad je kupio, kao jedini ponuđač, Amforu i zemljišnu česticu na kojoj se nalazi, a konačno je dobio tek 2015. godine, nakon što su bili okončani i zadnji žalbeni postupci, i to je bio razlog njegovog – odustajanja. No iako je te godine dosanjao svoj san, njegova dob kao i financijsko stanje s obzirom na to da je restoran bio nekoliko godina zatvoren, više nisu bili u stanju krenuti u tako izazovan posao. Amforu je od njega tada kupila tvrtka specijalizirana za posredovanje u turizmu, posebice poslovima s nekretninama. Oni su pak bili usmjereni na traženje investitora, i to iz zone najprestižnijih hotelskih lanaca za poslovanje s malim hotelima. Svakako, budući da su imidž željeli graditi i na Taribinim iskoracima u restoranskom poslovanju, na njegovoj karizmi. Nažalost, do danas do realizacije tog posla nije došlo, razlozi su brojni i kompleksni, dok je veljača za Taribu opet postala mjesec velikih događaja.


MODERNA HR GASTRONOMIJA


Jako, jako lijepih 1969. godine kad se rodila njegova kći Danijela, danas s vološćanskim Plavim podrumom jednako tako ugledna restoraterka, dok je on 7. veljače otvorio svoj prvi privatni posao, restoran Mali raj u Ičićima. Danas, 56 tužnih godina kasnije jer i ono što je ostalo od Amfore, koliko joj on i ne bio vlasnikom, u velikoj je mjeri u požaru nestalo.


Arhiva Goran Kovačić PIXSELL


Mi se pak s Josom Taribom sjećamo jednog od zadnjih posjeta Amfori, a ima tome desetak godina, koju smo doživjeli kao Pompeje. Iako napuštena, zatvorena godinama, kao da se nalazila u “niskom startu” za novi početak. Nažalost – ništa od toga. Ono što zauvijek ostaje je Josip Tariba. Jedan od ključnih ljudi modernog hrvatskog ugostiteljstva, pa i hrabri »otac moderne HR gastronomije«. Prije svega cijenimo li njegov inovatorski moment u gastronomiji i pionirski posao u medijima. Odradio je naime više od tisuću radijskih emisija koje su propagirale fine dining na bazi primorske tradicije i isključivo domaćih namirnica. Stvarao je značajne iskorake i u hrvatskoj gastrolingvistici. »Sljubljivanja« vina i hrane te »polagano blagovanje« njegovo su autorstvo, da bi danas bili aktivni izrazi u riznici hrvatskog jezika.


A da je u slučaju Taribe i Amfore riječ i o pravom inkubatoru hrvatskog ugostiteljstva, potvrđuje podatak da su nekadašnji njegovi djelatnici otvorili nevjerojatan broj od 18 ugostiteljskih objekata!


– Da, svoje sam prve ugostiteljske korake prije točno 33 godine imao upravo kod Jose Taribe u Amfori. Istinski poseban objekt, bazen s jastozima se zauvijek pamti, a meni tada mladom i punom snage najudaljeniji dio terase. Svakako, dio tada stečenih iskustava prati me čitav život, rekao nam je Krunoslav Kapetanović, danas vlasnik prelučkog Navisa, ponajboljeg hrvatskog malog hotela, nedavno proširenog s impresivnim kongresnim centrom, inače i članom uglednog Turističkog vijeća Hrvatske turističke zajednice.


Arhiva NL


PROMOTOR KULTURE STOLA


Ali tu priči o Taribi nije kraj – suosnivač je Hrvatskog sommelier kluba, kao i natjecatelj na brojnim skupovima najvećih globalnih poznavatelja vina. Za sva svoja postignuća dobio je 2013. Nagradu za životno djelo Grada Opatije.


Pa se sad vraćamo na početak teksta, vraćamo se Deniju Srdoču. Zanimljive poveznice, iako je dakle Deni rođen nekoliko godina nakon dolaska Amfore u Volosko, svega mjesec dana nakon što smo s Taribom obilazili njegove “Pompeje”, Srdoč je postao chefom Drage di Lovrana s kojom će tri godine kasnije, 2019., stići do prve Michelinove zvjezdice na Liburniji, kao i postati uopće jednim od prvih hrvatskih Michelina uopće. I ma koliko da je Joso Tariba nekima bio neobičan, pa i “smiješan” kad je, u godinama dok je Srdoč učio hodati, promovirao ne samo visoku gastronomiju nego prije svega kulturu stola jer ono što je on uporno ponavljao u svojim radijskim emisijama jednom drugom Josi, također legendarnom Krmpotiću, s prvim Michelinom na Liburniji upravo se Srdoč materijalizirao. Kad se povežu te dvije činjenice, postaje potpuno jasnom definicija Jose Taribe kao oca moderne hrvatske gastronomije. Iste one gastronomije koja je i Liburniji udarila temelje koji su joj pomogli da za devet mjeseci postane i – Europskom regijom gastronomije.


DOZVOLE IZDANE, RADOVI NI ZAPOČETI


Žao mi je kao i svakom Opatijcu što je došlo do požara na jednom tako značajnom objektu, zdanju koje je imalo nemalu ulogu u razvoju našeg turizma, nadam se da će ipak jednog dana doći do obnove, kao što iščekujemo i policijsko izvješće kako bismo saznali što je točno bilo uzrokom požara. Znamo da je nekadašnji vlasnik Joso Tariba prodao Amforu kao i to da su se dobile potrebne dozvole za njezino preoblikovanje u manji hotel, ne i razloge zbog čega do toga nije došlo, istaknuo nam je Fernando Kirigin, gradonačelnik Opatije.