Bio sam u Zagrebu, kao i godinama dosad pri kraju veljače. Jasno, bio sam na sajmu Nautika, koji je okončan prije tjedan dana. Prva u godišnjem kalendaru sličnih manifestacija koje se kod nas organiziraju. Prvi i jedini nautički sajam u kontinentalnom dijelu zemlje. Ostali se održavaju na obali. Sajam u Zagrebu svojevrsna je najava ljeta i sezone plovidbe, užitaka na moru i oko mora. Iako, još ćemo pričekati na prve preplovljene milje, prve skokove u more i zarone u njegovo plavetnilo. To ne znači da već sada ne treba misliti na ljeto. Sada je vrijeme planiranja i pripremanja, jedino će tako ljetni užitak biti potpun.

Kvalitetna priprema nadasve je važna vlasnicima plovila, prije plovidbe na njima uvijek treba nešto napraviti. Sajam je prilika za eventualnu zamjenu i dopunu brodskih uređaja i opreme, instaliranje nečeg novog, modernijeg. Možda nije kasno i za kupnju kakvog manjeg novog plovila. Ipak, na to je trebalo misliti tijekom jeseni, nova plovila već se isporučuju!

Na svakom nautičkom sajmu plovila su u središtu zanimanja većine posjetitelja. Ne znači to da su svi oni i potencijalni kupci. Naprosto je navika, na sajam se dolazi gledati brodove. Bez obzira na raznovrsnost i zanimljivost ostale sajamske ponude. One koji nisu imali velikih očekivanja ponuda plovila mogla je zadovoljiti – izloženo je ih bilo više od 200. Organizatori su nadasve isticali 22 hrvatske i jednu svjetsku premijeru. Veliki i enormno skupi brodovi u Zagrebu, uobičajeno, nisu izlagani. Između ostaloga, ne mogu ih prihvatiti zbog prostornih gabarita. Koga oni zanimaju, taj zna gdje će ih gledati i tražiti. Zagrebačka ponuda, moglo bi se reći, primjerena je našem tržištu.

Manji od prethodnih

Svaki sajam, uz tisuće izloženih eksponata, nudi mnoge susrete, ugodne razgovore što mogu i duže potrajati kad nema radnih obveza. Jasno, i nova poznanstva! Ima ljudi koje viđam samo jednom godišnje, na zagrebačkom sajmu i nigdje drugdje! Tako se događa, ne putujem puno kao nekad, a možda i oni malo putuju, tko zna…? Od stalnih posjetitelja i izlagača slušao sam komentare da je sajam dosta manji od prethodnih izdanja. Za dokaz svojih tvrdnji pokazivali su prolaze između štandova – znatno su širi nego prijašnjih godina. Toliko široki, okrenuo je na šalu jedan od izlagača, da se čovjek može prehladiti na tom propuhu! To je neminovnost, svaki sajam pa i ovaj naš, bilježi uspone i padove.

– Ova godina za sajmove je slabo počela, komentira drugi. Bio sam nedavno u njemačkom Düsseldorfu, na najvećem svjetskom sajmu. Tamošnji organizatori moraju se zabrinuti, imali su značajno manje posjetitelja, ali i izlagača. Izostala su dva vodeća njemačka brodograditelja, Bavaria i Hanse Grupa, te neki veliki iz inozemstva. U odnosu na rekordnu 2020. godinu broj izlagača smanjen je s 1.900 na 1.500, jedan od 17 paviljona ostao je zaključan, broj posjetitelja smanjen je s 250.000 na 200.000. Izostanak domaćih iskoristili su neki francuski brodograditelji koji su pojedinačno »okupirali« čitava dva paviljona. Evo, sada i mi ovdje nastavljamo s takvim trendom…

Puno ljudi nudi mnoge i raznovrsne informacije. Neke od njih nije mi drago čuti, sve se nadam – neće se ostvariti. Nisu lijepe, a vezane su uz naš kraj, Rijeku i Opatiju. Ne usuđujem ih se ni spominjati. Dolaze iz insajderskih krugova, mi stari govorili smo »iz dobro informiranih krugova«. Nepovoljna je okolnost ta, što su se obistinile sve ranije najave tog sugovornika, lijepe i loše, a tijekom godina mnogo sam ih čuo.

Albanski početak

S posebnim zadovoljstvom zaustavljam se na štandu tvrtki Premium Yacht Insurance iz Poreča, na svakom sajmu oni su mi nezaobilazni. Najstarija agencija osiguranja za brodice i jahte na Jadranu, sa sloganom »Preventiva i kurativa protiv nesretnog događaja!« Tisućama nautičara dobro znana adresa. Kod njih nikada nije dosadno, na moru ni na kraju, redovito nude novosti i zanimljivosti. Na nevelikom štandu zagrebačkog sajma ukazala mi se prigoda upoznati pokretače prvog nautičkog centra u Albaniji. Ta zemlja ima veliki potencijal, u turizmu su velike investicije, nautičari dolaze sve masovnije. Njih treba prihvatiti i ponuditi im potrebne sadržaje, pričali su mi članovi obitelji koja se upustila u novi posao. Prije turističke sezone, rekli su, počet će s poslovanjem!

I odmah sličan susret na susjednom štandu. Upoznajem čovjeka iz početne ekipe koja je stvarala ACI, najveći lanac marina na Sredozemlju. Bio je jedan od čelnih ljudi novoosnovane tvrtke, koja je tada imala naziv ACY. Jedan znak, ili slovo, kako god okrenuli. Za sajamsku priču nevažno. Pita, kako to da ACI nema štanda na takvu sajmu, raspituje se za mnoge pojedinosti o poslovanju njegove bivše tvrtke, a očito je o svemu dobro informiran. Zašto su napustili onu prekrasnu lokaciju u Opatiji i sjedište tvrtke preselili u Rijeku u privatnu zgradu, zašto se više ne održava ACI Match Race Cup, zašto… A što da mu odgovorim, kada je bolje od mene involviran u cjelokupno poslovanje. Prisjećamo se, jer još je bivših »acijevaca« bilo u društvu, upravo tih velikih jedriličarskih nadmetanja, posebno iz rovinjskih dana. Najveća imena svjetskog jedrenja bili su redoviti sudionici. Nabrojili smo neke, koji su nam u tom trenutku padali na pamet: Russell Coutts, Paul Cayard, Chris Dickson, Peter Gilmour, Dean Barker, Bertrand Pace… Tko makar površno prati America’s Cup, sve mu je jasno.

Bivši financijski i generalni direktor priča o početnim koracima, gradnji prvih marina, osiguranju novca za veliki investicijski zahvat. Ljut je i danas na neke lokalne čelnike, spominjao je i imena, koji su opstruirali i na sve načine pokušavali spriječiti gradnju marina, tada velikih novosti u našem turizmu. Posebno je istaknuo protivljenje lokalnog stanovništva u Ičićima, uz komentar: »Pogledajte kako Ičići danas izgledaju, ucrtani su na nautičku kartu svijeta. Kako su djelovali prije marine, po čemu su ranije bili poznati. Po ničemu! Jedino po Ivi Robiću i njegovoj kući!«

Govorio je i o velikim planovima širenja i razvoja koje je rat zaustavio: »Veljko Barbijeri bio je veliki vizionar i pokretač, što je zamislio, to je i ostvario. On nas je vodio, svima davao energiju. Politika nas je smijenila, mnogi planovi i velike ideje zauvijek su ugašeni.«

Tri desetljeća Mora

Nije bilo fešte, tek uz čašu pjenušca sudjelovao sam u obilježavanju značajne obljetnice. S brojem za veljaču More Magazin, naš najstariji časopis posvećen moru i plovidbi, proslavio je 30. rođendan, 30 godina kontinuirana izlaženja. »Kako se to već zbiva na moru, proveli smo zajedno krasne trenutke. Upoznali smo i sprijateljili se s mnogima, otkrili prostore neslućene ljepote, naučili mnogo… Bilo je i nevera, nije uvijek bilo lako ni nama ni našim prijateljima koji su nas na toj plovidbi pratili«, u uvodniku je, između ostaloga, zapisao Braslav Karlić, glavni urednik Mora.