RIJEKA Dva kola za zaborav pa deset čarobnih dana. Tako bi se ukratko mogla opisati turbulentna veljača nogometaša Rijeke koji su od »otpisanih« postali glavni kandidati za oba domaća trofeja. Posebno nakon posljednjeg sučevog zvižduka u Maksimiru u kojem su Osječani pomalo senzacionalno izbacili Modre i ostavili ih bez polufinala Kupa u nenogometnim uvjetima.

Pobjeda i prolaz Rijeke na Poljudu, koliko god domaćini bili papirnati favoriti, nije niti izbliza senzacija. Više je to realnost aktualnog domaćeg nogometnog trenutka u kojem je Rijeka nabujala, a Dinamo i Hajduk se ispuhali i to uoči nedjeljnog najvećeg hrvatskog derbija u metropoli. Pitanje je može li ih on uopće vratiti u život…

Dan ranije Bijeli će u Velikoj Gorici novom pobjedom nastojati zadržati svoju ligašku prednost pred najužim konkurentima. I što bolje zagaziti u ožujak. No, već sad je jasno da Riječani imaju ogroman kapital, ali i ono puno važnije od bodovne prednosti. Prije svega jasnu viziju, igru i kvalitetu, znaju što žele i kako to ostvariti. Potvrdio je to i ovaj savršeni niz derbija. I to odmah nakon dvaju vezanih prizemljenja od Varaždina i Istre 1961. Rijeka je autoritativno svladala Osijek, Dinamo i Hajduk, uz impresivnu gol razliku 9:1.

Sve zapravo potvrđuje da Rijeka trenutačno igra najbolji nogomet u Hrvatskoj. A s rezultatima i igrama dolaze i ozračje i samopouzdanje. Rijeka možda nema najbolje i »najrazvikanije« igrače, ali ugodno je i ipak ne pretjerano otkriće, prije svega zbog momčadske igre. Momčad je konstantno u fokusu struke na čelu s Radomirom Đalovićem i tu se krije i tajna uspjeha. Priznat će to i Toni Fruk i Niko Janković, dva motora Rijeke koja je stvarana zadnje dvije godine.

Fruk i temelji

Toni Fruk bio je prva violina Bijelih u rapsodiji poljudske školjke. Dva gola i asistencija za nastavak sjajnog niza. Propustio je Istru 1961 i Osijek, bilo je to kako kaže »godina dana«, a onda se vratio itekako zapaženim izdanjem protiv Dinama. Nije bio strijelac i možda je to prošlo malo ispod radara, ali bio je najbolji pojedinac velikog i svog prvog trijumfa nad Modrima. Posebno se vidjela njegova želja za nadigravanjem, nogomet je ionako prirodno u njegovom slučaju ipak igra i nadmudrivanje, zeleni travnjak okruženje na kojem se najbolje osjeća. Pa bio »lažna devetka« kao u najnovijem slučaju ili na mjestu središnjeg razigravača.

Rujevica je nakon epizode u Gorici vratila Tonija potpuno u život. Presudnu ulogu u svemu imala su pritom dva elementa, sređenost kluba i Sergej Jakirović.

– Najviše je presudila želja trenera Sergeja Jakirovića, dosta smo razgovarali, pokazao je velik interes da me dovede – rekao je Fruk početkom sprnja 2023. kad je potpisao i kad su se počeli graditi temelji sadašnje Rijeke pod palicom bivšeg trenera koji je odigrao ključnu ulogu u dovođenju velikog niza igrača pod svodove Rujevice (Fruk, Ivanović, Janković, Pašalić, Radeljić, Ilinković, Petrovič, Čabraja).

Fruku je tada dana velika uloga, a on se odužio na najbolji način prema svima. I struci, suigračima, navijačima… U isto vrijeme Dinamo ga tada nije želio angažirati. Točnije, struka pod vodstvom Darija Šimića. Kao niti Pašalića i Ivanovića, dok su se Jankovića neki način i odrekli. Koliko su pogriješili, pokazuje tekuće prvenstvo, a mogla bi i vrlo brza skorašnja budućnost. Riječ je o mladim igračima, prije svega velikim radnicima, koji kucaju na vrata A reprezentacije. Toni Fruk također je dio te generacije, on možda i prije od ostalih zaslužuje više od pretpoziva.

Ono što Rijeku razlikuje od Dinama i Hajduka ove godine, ali i tijekom jeseni je i činjenica velike svakodnevne profesionalnosti. Dojam je da se s njom u tolikoj mjeri ne mogu pohvaliti niti na Poljudu niti u Maksimiru. Roster nema veliku zvijezdu, ali one kao momčad zajednički sve više sjaje i hvataju svoje snove.

Momčad je u sjajnoj poziciji, ovo je prilika ove mlade generacije pojačane Radeljićem, Majstorovićem i Čopom, koja se ne bi smjela propustiti kao lani. Čop i Radeljić već su se naosvajali trofeja, ali još su ih uvijek gladni, Fruk čeka svoj prvi, jer onaj s Primaverom Fiorentine niti izbliza ne nosi toliku težinu.

Trenerova pila

Struka na čelu s Radomirem Đalovićem, također je nezaobilazan segment najnovijih uspjeha. Trener kojem se malo ili uopće nije vjerovalo postao je hit domaćih natjecanja. Stranac kojeg na Rujevici takvim ne smatraju, redom je »srušio« tri Talijana, Federica Coppitellija, Fabija Cannavara i Gennara Gattusa, nekima dugoročno možda i presudio. Đalović često znakovito ističe kako on najbolje poznaje ove igrače, kroz posao pomoćnika, Cosmija, Jakirovića i Sopića, pomalo se isprofilirao u vođu momčadi u prvom pravom i samostalnom poslu.

Tu ne treba zaboraviti niti njegov ništa manje znakovitiji potez, za prve pomoćnike birao je baš suigrače iz igračkih dana pod stijenama Kantride, Davora Landeku i Igora Čaglja. Reći će Landeka, dok su prestajali igrati nogomet želja im je bila okupiti se u ovom sastavu i napraviti nešto i na trenerskom polju. Sad su sva trojica blizu velikog rezultata. Iako je put još dug, sve pretpostavke postoje. Dojam je da Rijeku više na putu prema trofejima mogu sputati vlastite greške i slabosti nego protivnici.

Za Đalovića je jasno da je trener veljače, a sigurno i hit HNL-a, što je malo tko vjerojatno očekivao.

– Dinamo i Hajduk najveći su favoriti za osvajanje naslova – reći će Đalović nakon Poljuda. Klasična »pila naopako«, ali možda nepotrebna. Kao trener oživio je Djouahru i Petroviča, ohrabrivao Devetaka, pronašao nove pozicije Fruku i Jankoviću, nagovarao i nagovorio Selahija da ostane…

I dobro psihološki i taktički pripremao momčad za svaki novi sudar. Vraćao je igrače u život nakon Olimpije i Istre. Đalović očito zna da je drugačije nego što tvrdi. No, želi budnu i spremnu momčad. Ne želi igrače koji će poletjeti i opustiti se u trenucima kad se lomi prvenstvo.