ZAGREB Nedjelja i ponedjeljak Dinamu su donijeli krizne sastanke na svim razinama zbog havarije na Rujevici, a srijeda Fabiju Cannavaru priuštila još jednu stresnu utakmicu. Zapravo, tu sve ovisi o kutu gledanja. Optimisti će reći da je prvenstvo puno važnije od Rabuzinovog sunca, dok će pesimisti poraz u četvrtfinalu SuperSport Hrvatskog kupa doživjeti kao produbljenje modre krize.

Nije pretjerano reći da je kulisa bila više nego katastrofalna za ovu razinu natjecanja. Zagreb je u utorak i srijedu nemilosrdno zasipala kiša koja je natopila teren stadiona Maksimir, a to je nogomet svelo na napucavanje lopte i nadanje da će lokve iznenaditi suparnika. Naravno, uz dosta trke i traženje slobodnog prostora za nabijanje. Jednostavno, uvjeti za igru bili su na rubu regularnosti.

Nabijanje lopte

Već u 3. minuti Osijek je pokazao da se, barem na početku, bolje snalazi. Dodavanje u prostor dalo je Roku Jurišiću dovoljno vremena za prizemno ubacivanje u srce kaznenog prostora, gdje je usamljeni Nikola Soldo opalio po golu sa deset metara. Srećom po Dinamo, lopta je pogodila Raula Torrentea i odbila se u korner. Ta akcija ujedno je pokazala Cannavaru da Samy Mmaee nije njegov jedini igrač koji nije sklon čuvanju suparnika.

Uskoro se ispostavilo da trka, nabijanje lopte i proklizavanje brzo gube šarm na razini koja bi trebala predstavljati vrhunac kvalitete hrvatskog klupskog nogometa. Prvi simptomi monotije prekinuti su u 21. minuti, kada je Osijek vrlo jednostavno stigao do vodstva. Naime, Jurišić je aut s lijeve strane bacio duboko u kazneni prostor Dinama, a Soldo je glavom proslijedio loptu prema vrhu peterca u visini prve stative, gdje je Hrvoje Babec pobjegao Bartolu Franjiću – 0:1.

Modri su pokušali brzo uzvratiti, ali nisu uspjeli kreirati opasnost koja bi predstavljala pravi izazov za Marka Malenicu. Usput su i naučili da veća individualna kvaliteta ne znači puno u uvjetima koji vođenje lopte svode na razinu niskobudžetne screwball komedije. Jednostavno, nabijanje i trčanje, to je predstavljalo jedini prihvatljivi koncept za uspjeh na natopljenom travnjaku. Uostalom, na taj način se u sudačkoj nadoknadi prvog dijela otvorila velika prilika za Naila Omerovića čiji je udarac sa dvanaest metara obranio Ivan Nevistić.

Obrane Malenice

Nastavak je donio ulazak Arijana Ademija, umjesto nervoznog Petra Sučića, i Dinamov pokušaj stvaranja pritiska. Modri su u 49. minuti konačno stigli do velike prilike za izjednačenje, nakon povratne lopte Martina Baturine s lijeve strane. Učinak koji su željeli nije stigao jer su Ademi i Luka Stojković smetali jedan drugome, što je Osijeku dalo priliku da se obrani, uz veliku dozu panike. Nešto kasnije Baturina je iz slobodnog udarca, također s lijeve strane, pogodio prečku.

Sa svakom novom minutom Dinamo je, uvjetno rečeno, preuzimao kontrolu zbivanja, ali to mu nije bilo dovoljno jer Osječani su igrali vrlo pragmatično, izbijajući loptu van terena čim bi osjetili minimalnu opasnost. Osim toga, nisu se libili raditi prekršaje kojima su prekidali suparnikove pokušaje napada.

Kako je vrijeme curilo, tako je modru klupu preuzimala sve veća nervoza koja se manifestirala kroz burne reakcija na neke sudačke odluke. U 81. minuti jstigla je najbolja situacija za nešto više, u obliku slobodnog udarca sa sedamnaest metara, nakon što je Alessandro Tuia prekršajem zaustavio Ronaëla Pierrea-Gabriela, no taj pokušaj je završio u živom zidu. Zatim je Malenica sjajno zaustavio Stojkoviću bombu sa devet metara iskosa, s lijeve strane. I to je bilo to jer niti osam minuta sudačke nadoknade Dinamu nije bilo dovoljno za izjednačenje.