Jedinstveni oldtimer

Požuri, jer maškarani autobus već trubi! Kako je Nino Paškvan iz Hreljina spasio stari bus 

Sandy Uran

Nino Paškvan i Mateo Vujanić / Snimio Sergej DRECHSLER

Nino Paškvan i Mateo Vujanić / Snimio Sergej DRECHSLER

Autobus je bio u planu za rashod dolaskom druge ture autobusa dobivenih preko EU fondova 2021. Ima posebnu priču jer sam ga prije 20 godina vozio punih sedam godina na relaciji Rijeka - bakarska škola. To je linija 27. Taj autobus je potom vozila moja supruga, ispričao nam je Paškvan



Karnevalski evergreen Tonija Kljakovića »Maškare, ča mogu maškare« prejudicira da karnevalisti mogu štošta, pa tako imati i autobus samo za sebe, i to ne bilo koji, već onaj oldtimer, što je na cijeni.


Riječ je o oldtimer MAN autobusu, modelu SU 240, ex. gbr. 601, spašenom od rezališta, koji sada vozi maškare na njihove plesne putešestvije, te tako sponzorira grupu prijevozom, ispričao nam je meštar od autobusa Nino Paškvan.


Od njega smo doznali i pojedinosti vezano uz ovaj raritetni primjerak prijevoznog sredstva koji bi, da ima sluha za brendiranje, mogao postati atrakcija za turiste koji cijene baštinu zemalja koje posjećuju. Retroautobus mogao bi postati turistički as u rukavu ako se dakako priča pokrene u tom smjeru.




U međuvremenu je bus rezerviran za prijevoz maškaranih skupina koje su posebno aktivne vikendom, ovoga puta bilo je riječ o maškaranoj grupi Šmričke maškare, koje su bile aktivne na relaciji Šmrika put Crikvenice, a potom u Punat.


Autobus koji je nekada bio dio voznog parka Autotroleja, uz maškare vozio je ljubitelje kapljice u Gračišće na Smotru vina, što je bio poseban doživljaj za sve.


Snimio Sergej DRECHSLER


Ljubav od malih nogu


Naš sugovornik Nino Paškvan iz Hreljina zaposlenik je Autotroleja 21 godinu, tijekom kojih je 16 godina radio kao vozač autobusa, a ostalo vrijeme na poslovima u garaži te u prometu na voznim redovima i održavanju.


– Završio sam Pomorsku školu, smjer strojar. Studiram Cestovni promet na Veleučilištu i nadam se skorašnjem dovršetku studija, što nije jednostavno jer treba uskladiti poslovne i obiteljske obaveze, ispričao nam je naš sugovornik.


Zanimalo nas je dakako i kako se rodila ljubav prema autobusima.


– Zasluga što volim autobuse ide susjedu. Naime, kao mali stalno sam se s njim vozio i tako je to krenulo. U međuvremenu sam odradio prekvalifikaciju i položio ispit vožnje za sve kategorije.


Ispričao nam je i kako je došlo do ove akvizicije.


– Autobus je bio u planu za rashod dolaskom druge ture autobusa dobivenih preko EU fondova 2021. Odjavljen je isti broj autobusa. Morali smo realizirati akciju staro za novo.


Ispostavilo se da ih je nekoliko višak, te su stavljeni u prodaju, a neki su poklonjeni vatrogascima za vježbe. Autobus je bio oglašen za prodaju. Javila se tvrtka iz Slavonije koja je ponudila 2.500 eura, ali je potom odustala, te smo tako mi konkurirali i na kraju smo autobus za 1.500 eura kupili prijatelj i ja, prvenstveno kako bismo ga spasili od rezališta.


Šmričke maškare / Snimio Sergej DRECHSLER


Emotivna vrijednost


Govoreći o autobusu, Paškvan nam je otkrio i zašto ima posebnu vrijednost za njega.


– Ima posebnu priču jer sam ga prije 20 godina vozio punih sedam godina na relaciji Rijeka – bakarska škola. To je linija 27. Taj autobus je potom vozila moja supruga Anamarija Spinčić, kojoj sam bio mentor i tako smo se i upoznali.


Vozila ga je zadnji dan kad je bio u prometu i na njezin zadnji dan prije odlaska na porodiljni dopust.


Tako da za mene, odnosno za moju obitelj, taj autobus ima posebnu sentimentalnu vrijednost. To je sad obiteljski autobus.


Moja supruga i dalje vozi autobuse u Autotroleju, uglavnom u popodnevnim smjenama, dok sam ja u jutarnjoj šihti na održavanju, kako bih popodne mogao čuvati sina, otkrio je Nino govoreći o svom tjednom ritmu.


Taj se ritam tijekom Riječkog karnevala intenzivira, posebice vikendom, kad maškarane skupine vozi na plesnjake.


– Kad mi supruga radi u smjenama i moram ostati kod kuće čuvati dijete, uskače moj kolega Mateo Vujanić koji ih vozi na zabave pod maskama. Matea je prošle godine Turistička zajednica proglasila najboljim vozačem, što mi je posebno drago, istaknuo je Paškvan.


Snimio Sergej DRECHSLER


Tehnička svojstva


Zanimale su nas tehničke odlike, te smo tako doznali da je autobus marke MAN od Avtomontaže Ljubljana 1995. godište. – To je stari model koji odlikuju visina i tri stepenice. Imao je i drvene sjedalice koje su potom zamijenjene tapeciranima. Godine 2005. generalno je obnovljen. Ima 35 sjedećih i 50 stajaćih mjesta. Vozi maksimalno 70 km/h i troši od 40 do 50 litara goriva na 100 km. Ima stari motor i 1 milijun i 800 tisuća prijeđenih kilometara, otkrio je Paškvan.


Kao zanimljivost valja istaknuti da u slučaju da se dogodi neki kvar, on se može ukloniti na licu mjesta, što je vrlo zahvalno. Tako je bilo, kako smo doznali, i prošlog vikenda kad su imali kvar. Dok je maškarana skupina uživala u plesu, ekipa vozača efikasno je uklonila nastali kvar.


Za kraj priče ovog osebujnog autobusa, maskote maškara, rečeno nam je i kako imaju još jedan takav model autobusa u garaži Autotroleja, gbr. 599, koji je također predviđen za restauraciju.


– Imamo već neke ponude i vidjet ćemo kako će se to razvijati. No svakako će se raditi na tome da se i taj autobus restaurira i da Autotrolej ima povijesni autobus koji će biti u prometu. U svijetu sve značajnije tvrtke u svom voznom parku imaju oldtimere koji predstavljaju posebnu vrijednost. Red je i da mi imamo tako nešto, zaključio je.


Snimio Sergej DRECHSLER