ZAGREB Državno odvjetništvo, kako neslužbeno doznajemo iz pouzdanih izvora, preispituje dio ugovora koje je država do kraja 2015. godine sklopila s proizvođačima električne i toplinske energije iz obnovljivih izvora, a zbog kojih danas nema dovoljno novca za otkup njihove struje, za državu obavezan.

Na kraju 2015. godine, za Vlade Zorana Milanovića, sklopljeno je najviše ugovora s novim proizvođačima energije iz vjetroelektrana, solarnih elektrana, pogona na biomasu i drugih, zbog čega je država sad prisiljena povećati naknadu za obnovljive izvore s tri i pol na sedam i pol lipa po potrošenom kilovatsatu, koju plaćaju svi potrošači.

Iz te se naknade financira otkup sve struje od »obnovljivaca«, triput skuplji od električne energije na tržištu. Dok jedan megavatsat na tržištu košta 40 eura, »obnovljivcima« se u Hrvatskoj on plaća 120 eura što se, kako neslužbeno napominju u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike, hitno mora promijeniti jer je sustav neodrživ.

Povrat investicije

Najkasnije do 1. lipnja država, kako doznajemo, planira uvesti trošarine na tu poticajnu otkupnu cijenu povlaštenim proizvođačima energije. »To su, kao i druge modele, odavno uvele i države poput Španjolske i Portugala, Francuske i još neke, u kojima se čude i zgražaju kad čuju koliko u Hrvatskoj plaćamo otkup struje iz obnovljivih izvora. Te su države ili uvele trošarine na poticajnu cijenu, ili je ukinule odnosno smanjile ako je proizvođač ranije od predviđenog ostvario povrat investicije«, kaže nam izvor u Ministarstvu energetike.

Kako planira Ministarstvo, proizvođači će i dalje dobivati ugovorene otkupne cijene za sve što proizvedu, ali će zatim u HROTE (Hrvatski operator tržišta energije) uplaćivati trošarine, dakle vraćati dio novca, iz čega će se opet financirati poticaji. »Proizvođači moraju shvatiti da nema dovoljno novca za ovakve, sadašnje cijene, i za toliki broj sklopljenih ugovora.

Svi su pristali na neki kompromis – i opskrbljivači, dakle HEP, RWE i drugi, koji će i dalje morati otkupljivati dio energije iz obnovljivaca; dio tereta nose i potrošači koji će plaćati skuplju naknadu, samo još proizvođači moraju ponijeti dio tereta«, kažu nam u Ministarstvu, napominjući kako su drugdje u EU-u tužbe proizvođača zbog trošarina ili drugih mjera uštede odbijene.

Zatajen podatak

Ministarstvo se, doznajemo, nakon napisa našeg lista zainteresiralo i za slučaj kogeneracijske elektrane u Babinoj Gredi, tvrtke Uni Viridas bivše manekenke Sunčice Lalić. Ta je kogeneracija na drvnu masu tijekom prošle godine državi prodala struje za 74 milijuna kuna, no da bi opravdala poticajnu otkupnu cijenu, najmanje je 50 posto istovremeno proizvedene toplinske energije morala korisno utrošiti.

Hrvatska regulatorna energetska agencija (HERA) našem je listu, međutim, zatajila podatak o tome koliko se topline tamo proizvodi, a koliko korisno troši, odnosno je li tvrtki 74 milijuna kuna opravdano isplaćeno. HERA je Uni Viridasu izdala rješenje o povlaštenosti bez izlaska na teren, gdje bi se vidjelo koliko će topline postrojenje proizvoditi i za što će je koristiti, niti je na terenu bila unatrag više od godine dana, koliko postrojenje radi. Kako neslužbeno doznajemo, posjet regulatora Babinoj Gredi HERA planira tek sad, nakon što je naš list objavio priču.

Budući da je riječ o, barem službeno, neovisnoj regulatornoj agenciji, Ministarstvo energetike HERA-u ne može prisliti da radi svoj posao, no može se čuti da su u Ministarstvu jako nezadovoljni njihovim radom. Kad se zbroje, između ostalog, sva HERA-ina kašnjenja u donošenju propisa, u zaostatku su čak 15 godina, o čemu je Vlada obaviještena i nije isključena mogućnost da će zbog lošeg rada biti pokrenuta i smjena upravnog vijeća HERA-e.

»Na kraju krajeva, upravo je ta agencija donosila rješenja o povlaštenosti obnovljivcima i o poticajnim otkupnim cijenama, na njima je velik dio odgovornosti što danas imamo previše ugovora zbog kojih moramo podizati naknadu koju plaćaju svi potrošači«, kaže nam izvor u Ministarstvu.

HERA može, pa tako i u slučaju elektrane u Babinoj Gredi, oduzeti status povlaštenog proizvođača ako on ne ostvari traženu učinkovitost. Hoće li to učiniti, zasad nije poznato, a ukoliko ustanovi da proizvođač nije zadovoljio postavljene uvjete, može mu narediti i vraćanje isplaćenih poticaja, odnosno razliku između poticajne i prosječne proizvodne cijene električne energije.