RIJEKA – Jedinstvena dobrotska čipka, koja potječe iz Dobrota u Boki kotorskoj, u Crnoj Gori, izrađuje se posebnom tehnikom pomoću jedne igle i jednog konca na lanenom platnu, zbog čega je uvrštena na popis nematerijalne baštine Crne Gore, a riječka je publika u Palači šećera Muzeja grada Rijeke novootvorenom izložbom »Pacijenca« imala prilike posvjedočiti ovoj jedinstvenoj vještini koja se prenosi generacijama.

S obzirom na to da je dio Rijeke njezina bogata industrijska prošlost, kazao je uvodno Velid Đekić iz Muzeja grada Rijeke, ova je izložba nešto nesvakidašnje i za sam muzej i za riječku javnost, informacija kojom mi ne raspolažemo, stoga možemo širiti naše znanje i spoznaje tuđim iskustvima, sada izložbom o dobrotskoj čipki.

Tehnika izrade

Sam naziv izložbe »Pacijenca«, pojasnio je organizator programa Opštinske javne ustanove »Muzeji Kotor« Predrag Janković, dolazi od bokeljskog talijanizma za strpljenje, što simbolizira dugotrajan i precizan rad na vezu, kao i čekanje žena na svoje drage koji su na moru, a strpljenje je ono što je trebalo ženama i glede samog rada i u čekanju svojih voljenih koji su bili na moru. Tehnika izrade, govori, je jedinstvena jer se koristi samo jedna igla i konac na lanenom platnu, pri čemu se potka čupa kako bi se stvorio uzorak koji čipkarica nosi u svojoj mašti, a vještina izrade, kao dio umjetničke i kulturne baštine odražava bogatu povijest i tradiciju Boke kotorske te se prenosi već pet stotina godina, s generacije na generaciju. Najbogatija zbirka radova čuva se u crkvi sv. Eustahija u Dobroti.

– Čipka je k nama, iz Venecije preko Dalmacije, stigla u dvanaestome stoljeću, i otad se prenosi s generacije na generaciju. Naše Dobroćanke su ovu čipku oplemenile, dale su joj svoj pečat, jedinstvenost, i stvorio se jedan brend koji je danas prepoznat u svjetskim kulturnim i znanstvenim krugovima. Naše Dobroćanke su taj svoj vez radile u ranim jutarnjim satima na terasama i balkonima te zimi pored prozora. Radile su to dok su čekale svoje najbliže da se vrate s dalekih putovanja, svoje očeve, sinove, supruge, braću. Čuvale su dom i vezle su čipku kojom su ukrašavale marame, ručnike, košulje, jastučnice, stolnjake, utkavši u njih veliku bol, brigu, zabrinutost za one koji su bili na dalekom moru, ističe Janković.

Na listi nematerijalne baštine

Izložba je organizirana u suradnji Muzeja grada Rijeke s Opštinskom javnom ustanovom OJU »Muzeji« Kotor, Hrvatskom bratovštinom Bokeljske mornarice 809 Rijeka kao dio ovogodišnjih Tripundanskih svečanosti u Rijeci. Nositelj nematerijalnog dobra Tripundanske svečanosti i kolo sv. Tripuna kao tradicije bokeljskih Hrvata u Hrvatskoj ovim je događajem ugostio još jedno nematerijalno blago porijeklom iz Boke kotorske, naglasio je Tomislav Brguljan u ime Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice 809 Rijeka, naglasivši kako se radi o susretu bokeljske tradicije.

Uz same izložene radove, tijekom programa posjetitelji su imati priliku vidjeti demonstraciju ove jedinstvene tehnike izrade čipke koja je uvrštena na listu nematerijalne baštine Crne Gore, kao i pogledati promotivni film »Pacijenca« redatelja Dušana Vulekovića. Izložba u Palači šećera ostaje otvorena do 9. ožujka.