FINALISTI NAGRADE IVAN GORAN KOVAČIĆ ZA NAJBOLJU PJESNIČKU KNJIGU

Nagrada Ivan Goran Kovačić dodjeljuje se za najbolju izvornu pjesničku knjigu tiskanu u dvogodišnjem razdoblju, čije su prvo izdanje objavili nakladnici registrirani u Republici Hrvatskoj i koja nije posredovana prijevodom.

Dodjeljuje se od 2019. godine, u okviru manifestacije Goranovo proljeće, naizmjenično s nagradom Goranov vijenac za izniman doprinos hrvatskom pjesništvu.

Sastoji se od novčanog dijela u iznosu od 1500 eura, plakete i skulpture, rada akademskog kipara Igora Rufa.

Ove će se godine, u sklopu 62. Goranovog proljeća, nagrada dodijeliti četvrti put.

Prva dobitnica bila je Martina Vidaić za knjigu Mehanika peluda, druga Evelina Rudan za knjigu Smiljko i ja si mahnemo, treći Senko Karuza za knjigu Nestajanje, a novi će laureat ili laureatkinja biti proglašen/a sredinom ožujka, uoči početka Goranovog proljeća.

U konkurenciji su se našle knjige objavljene u razdoblju od 1. studenog 2022. do 31. listopada 2024. godine.

Za nagradu nisu mogle konkurirati knjige članova Odbora Goranova proljeća, kao ni izdanja SKUD-a Ivan Goran Kovačić, koji nagradu dodjeljuje.

Žiri u sastavu Krešimir Bagić, Branislav Oblučar i Evelina Rudan imao je težak zadatak između osamdesetak pristiglih naslova iz dvogodišnje domaće pjesničke produkcije izabrati pet finalista. Čestitamo im te ih predstavljamo abecednim redom.

Marija Andrijašević: Temeljenje kuće (Fraktura, 2023)
Bogdan Arnautović: Postelja za haubice (HDP, 2023)
Branko Čegec – Miroslav Mićanović: 52 dana: Interkontinental (MeandarMedia, 2023)
Katja Grcić: istina: nedjeljom i drugim danima / krizantema (Pismo i glava, 2023)
Ana Prolić: Djevojčica (V.B.Z., 2024)

OBRAZLOŽENJE ŽIRIJA:

Marija Andrijašević: Temeljenje kuće

U četrdeset nenaslovljenih pjesama u prozi, oblikovanih kompaktno, poput građevinskih blokova, Marija Andrijašević koncentrirano i promišljeno gradi tekstualni prostor koji se okuplja oko središnjeg motiva – motiva kuće.

Kuća je metafora, simbol, priča i tekst; kuća je njiva i grob; kuća je živo biće, junakinja sama; kuća je prostor samoće i mjesto susreta živih i preminulih bližnjih.

Kuća u Temeljenju kuće pomalja se iz gustog teksta, sašivenog od komadića naracije, unutarnjih dijaloga i monologa, snova i sjećanja lirske junakinje.

Kuća je ujedno izgubljeni dom (negdje u dalmatinskom zaleđu, u blizini Cetine) i ono što prebiva u nacrtima, kuća koja tek treba doći.

U ovoj zbirci na djelu je nesvakidašnji spoj pjesničke discipline, tvarne, zemaljske mašte i prigušene emocije koja poput ljepila veže tekstualnu građu, neizbježno uvlačeći i čitatelja.

Bogdan Arnautović: Postelja za haubice

Zbirka Postelja za haubice fragmentarizirana je poema sastavljena od 59 obrojčenih tekstova. Bogdan Arnautović tematizira rat, siromaštvo, smrt, potres, portretira obične ljude koji su obukli vojničke odore i koji poglede često – umjesto prema neprijatelju – usmjeravaju prema kući koju su netom prije napustili.

Arnautovićeva pozornica na kojoj se smjenjuju prizori ratne zbilje devedesetih je Banovina. Pjesnik lomi misao u više kratkih stihova, oblikuje izrazito ritmične iskaze te sugestivno koristi amblematične slike ruralne svakodnevice (npr. strnište, pečenje rakije, cijepanje drva) ne bi li što plastičnije uputio na iskonski vitalitet ljudi koji nastavaju taj prostor.

Subjekt zbirke Bogdana Arnautovića povremeno koristi zamjenicu Mi, govori uime sebi sličnih, uime onih koji su silom prilika postali ratnici, ali pritom ne govori o pobjedama i porazima nego o ljudima koji imaju vrline i mane, koji se plaše, govori o preživljavanju i nastojanju da se ostane čovjek u nečovječnu vremenu. Zbirka kojoj nema pandana u suvremenoj hrvatskoj poeziji.

Branko Čegec – Miroslav Mićanović: 52 dana Interkontinental (MeandarMedia, 2023)

Knjiga 52 dana. Interkontinental pjesnički je razgovor Branka Čegeca i Miroslava Mićanovića nastao na WhatsAppu između 18. 11. 2022. i 9. 1. 2023. godine.

Lirski su se sugovornici našli u različitim ulogama: Mićanović je putnik koji odlazi u drugi prostor (Australija) i koji u svoj govor uvlači tamošnje prizore, toponime i rečenice; Čegec ostaje u poznatom prostoru, ali putuje sa sugovornikom, ponire u sadašnjost i prošlost, privatnu biografiju, različite događaje i slojeve jezika.

Knjiga 52 dana. Interkontinental otvara puno mogućnosti za usporedbu dva pjesnička svjetonazora i dva stila. Mićanović je narativniji, Čegec eksplicitniji, ali jednako tako: Mićanović rjeđe poseže za pjesmom u prozi, a Čegec ju rado prihvaća, posebice kad je njegov subjekt sjetan i kada ga obuzimaju motivi koji na neizvjestan način konstituiraju njegovu osobnu priču i senzibilnost.

Zbirka dvojice Quorumovih pjesničkih prvaka pokazuje da su nesvakidašnje stvari moguće i da mogu trajati nesvakidašnje dugo, pa čak i 52 dana.

Katja Grcić: istina: nedjeljom i drugim danima / krizantema

Zbirka Katje Grcić istina: nedjeljom i drugim danima / krizantema konceptualna je diptih knjiga, odnosno knjiga sastavljena od dvije zbirke koje međusobno razgovaraju na više razina, a istodobno funkcioniraju i jedna drugoj kao reljef i kao obrnuti svijet (vizualno i grafički naglašeno), kao razlog, ishod i polazište.

Svijet je to u kojem je „samo stih slobodan“, a sve drugo ima neke privezanosti, nedostatnosti, neprerađenosti, neke muke, osobne i obiteljske, transgeneracijske traume, prepoznate i (ne)izgovorive.

Prva se zbirka sastoji od četiri cjeline, od kojih prva cjelina dijeli naslov sa zbirkom (krizantema) i broji 10 samostalnih pjesama, druga je zapravo triptih s naslovom profano, koji ujedno pregovara s mjestom zbivanja u svakoj od njih (odvijaju se redom u crkvi Gospe od dobrog savjeta, Gospe od mora i Gospe od snijega), a treća i četvrta cjelina sastoje se od po jedne duže pjesme, od kojih zadnja („Hadrijanov bol“) intertekstualno pregovara s M. Yourcenar.

Dva citatna stiha te pjesme o istini istodobno najavljuju i opovrgavaju drugu zbirku diptiha: istina nedjeljom i drugim danima, koja je se sastoji od jedne jedine duge narativne pjesme (uvjetno poeme).

U toj se pjesmi/poemi gotovo filmskim bljeskovima iz različitih rakursa zahvaćaju traumatični događaji i prerađuje ih se / odnosno hrabro izgovara u inat naputku o šutnji i prijetnji svojevrsnog izvrnutog grčkog kora (čiju funkciju ovdje, posebno u završnom dijelu, uvjerljivo vrši glas babe iz groba).

Ana Prolić: Djevojčica

Zbirka Djevojčica Ane Prolić sastoji se od 57 pjesama vrlo raznolika opsega. Pjesme na okupu uspješno drži naslovna riječ djevojčica, a uz tu riječ u većini se slučajeva pojavljuje još jedna imenica koja označava ili predmet(e): vrpca, škare, prstenje, veo, kanta, dugmad, iznimno rijetko neko živo biće (ptica, muha), a nešto su češće u toj vezi mislene imenice (ljubav, tajna sloboda, sigurnost…).

Svaki taj drugi dio naslovnog para ujedno je i otponac povratka u djetinjstvo, u prostor oko neke točke koja sabire određeno iskustvo, uglavnom narativno predstavljeno, postupcima koji nerijetko uključuju naglašena ponavljanja i paralelizme.

Sinegdohičnost je glavno oblikovno načelo zbirke, svaka pjesma tematizira neki dio djetinjstva, a unutar pjesama i određeni se događaji predstavljaju kroz naglašeno izdvojene segmente koji reprezentiraju cjelinu.

Opasnost skliznuća u sentimentalizam ovdje se rješava dvostrukim odmakom: lirska iskazivačica o djevojčici govori u trećem licu, ali svoj glas infantilizira, vizura je, dakle, naizgled dječja s tek povremenim izraznim susretom u očištu odrasle osobe.

Narativni povratak u djetinjstvo korespondira s poetičkim trenutkom suvremene hrvatske poezije, a autorica je pronašla i svježa stihovna rješenja i svoj specifični glas.