Na sjednici mješovitog povjerenstva pod predsjedanjem zapovjednika Karlovačkog generalata generala Philippa Lewina barun von Becka u Karlovcu 11., 16. i 23. veljače 1765. tadašnja carica Marija Terezija odredila je da ubuduće ima upravu šuma karlovačkog Generalata voditi General-Comanda u Karlovcu, te namještati šumare i lugare, a da će nadzor nad tim šumama voditi šumar Johan Carlo Franzoni radi čega je on i dodijeljen karlovačkoj General-Comandi.

Na sjednici je odlučeno da se za šume Karlovačkog generalata postave tri šumara s pripadajućim osobljem.

„Glede razmještenja šumara i lugara na temelju razpoložbe Waldmeistera Franzonija, da se od trojice uzetih šumara postavi jedan za šume cijele ličke pukovnije i to u središtu njihovu u Oštarijama na karlobažkoj cesti, drugi da se postavi nad otočkim šumama i nad drežničkom šumom ogul. pukovnije sa sjedištem u Krasnu nad sv. Jurjem blizu Kutereva i Crnog Kala, te napokon nad ostalima šumama Generalata u ogulinskoj i slunjskoj pukovniji i to u šumi Petrovagora.“, stajalo je u tadašnjim dokumentima.(Kosović, B., 1914: Šumarski list, 38 (6): 260-261, Zagreb)

Za šume ličke pukovnije, sa sjedištem u Baškim Oštarijama na karlobaškoj cesti, dodijeljen je jedan šumar s dva strana i šest domaćih lugara.

Tako su osnovane prve tri hrvatske šumarije, a 23. veljače smatra se danom utemeljenja hrvatskog šumarstva. Kontinuitet djelovanja do danas zadržala je samo šumarija Krasno dok su područja gospodarenja drugih dviju šumarija tijekom vremena preuzele šumarije u drugim sjedištima. Sve tri šumarije i uprava šuma imaju svoje spomen-ploče.

Sve o okolnostima datuma koji se smatra rođendanom hrvatskog šumarstva pisao je Bogoslav Kosovića u svom radu 1914. godine “Prvi šumarski stručni opis i nacrt šuma na Velebitu i Velikoj Kapeli od Dalmatinske medje do Mrkoplja i Ogulina, prvi šumski red za iste, prvo njihovo razdjeljenje u okružja, šumarije i čuvarije, prvi cjenik za drvenu gradju iz njih, prve misli o pošumljenju primorskog krša itd. “. Pretisak izvornog rada izdan je povodom obilježavanja 250 godina hrvatskog šumarstva 2015. godine.

Kako nam javlja mr. Mandica Dasović, predsjednica Šumarskog društva Gospić u to vrijeme, 1764. – 1765. godine izrađena je najstarija šumarska karta Ličke pukovnije, rukopis u boji, a nastala je terenskom izmjerom površina šuma, popisivanjem količine i vrste stabala, s ciljem utvrđivanja stvarnog stanja sastava šume.

Popisane su sve šume, prema starosti i gustoći, a izmjereno područje je bilo podijeljeno u 11 kotareva i područje Podgorja Ličke pukovnije Karlovačkog generalata (Hrvatske vojne krajine). Obuhvaća prostor između jadranskih uvala Koromačina i Trstenica. Šume su označene simbolom krošnje, ucrtan je reljef, putovi, oranice, naselja i ostale kulture. Na površini od 29.598 hektara evidentirano je 9.684.236 stabala ili 327 stabala po hektaru. Karta se smatra jednom od najstarijih vegetacijskih karata na svijetu.

Dio zapisnika tadašnjeg mješovitog povjerenstva iz veljače 1765. godine u kojem se spominje naziv prvih triju šumarija: Oštarije na karlobaškoj cesti m, Krasno i Petrova gora.