Velikom i okruglom obljetnicom ovog ćemo proljeća proslaviti jedne od najvažnijih povijesnih događaja koji i danas definiraju svakodnevicu i život naših krajeva. Naime, uskoro će se navršiti 80 godina otkako su Rijeka, riječki prsten, Primorje, kvarnerski otoci, Gorski kotar, Istra, sve ono što danas znamo kao sjeverozapadnu Hrvatsku i sjeverni Jadran, oslobođeni od njemačkih okupatora te pripojeni matici zemlji – Hrvatskoj. Značaj ove godišnjice, čije će svečanosti diljem županije organizirati i koordinirati Savez antifašističkih boraca i antifašista PGŽ-a i njene udruge, ne smije biti podcijenjen. Kako kaže Dinko Tamarut, predsjednik županijskog Saveza i potpredsjednik SABA-e RH, datumi iz travnja i svibnja 1945. ključni su za sva naša mjesta koja su u Drugom svjetskom ratu pretrpjela velike strahote, a čiji su stanovnici vlastitim naporima i žrtvom porazili najveću pošast prošloga vijeka.

– Dane oslobođenja od fašizma, nacizma i svega zla što se događa u ono vrijeme obilježavamo od 12. travnja, na datum kada je oslobođen Rab, do 6. svibnja, kada su 1945. godine u zaleđu Matulja i na Pasjaku vođene završne borbe. Sve krajeve koji danas pripadaju PGŽ-u oslobodila je Četvrta jugoslavenska armija koja je po nalogu vrhovnog komandanta maršala Tita dobila zadatak da krene na zapad, prema rijeci Soči, i pokuša osloboditi što veći teritorij, a njihova postignuća definirala su današnju granicu do koje se nije tako lako došlo. Bitno je naglasiti da su se uspjehom te operacije stekli uvjeti za ratnu pobjedu, a kako se kasnije pokazalo, da taj dio prvo nije vojnički oslobođen, te krajeve ne bismo dobili unutar naših granica, govori Tamarut.

Velika žrtva partizana

Upravo zbog vojne pobjede, priznavanja Narodno-oslobodilačke vojske od strane Saveznika i diplomatske borbe jugoslavenskih vlasti, navedeni su krajevi Hrvatskoj pripisani i međunarodnopravno, i to Pariškim mirovnim sporazumima 1947. godine, a Dan pobjede nad fašizmom i nacizmom 8. svibnja i danas se obilježava kao Dan Europe. Također, iako se danas o tom povijesnom tijeku ne promišlja previše, bez trijumfa partizana i boraca NOB-a Rijeka i Sušak ne bi bili spojeni u jedan grad, što je bilo nastojanje stanovnika s obje strane Rječine koji su prevagnuli u teškoj i krvavoj bitki.

– I Četvrta armija NOVJ i njemačke jedinice koje je imala protiv sebe bile su velike, tu je odnos snaga bio podjednak, s 90.000 vojnika s jedne i 90.000 vojnika s druge strane. Iako su dalmatinske jedinice bile noseće i podnijele su najveći dio tereta, posebno 19. i 26. dalmatinska divizija, u toj smo borbi posebno ponosni na našu 13. udarnu primorsko-goransku diviziju, 43. istarsku diviziju i Kvarnerski odred mornaričke pješadije. Divizija 13. primorsko-goranska na kraju rata brojila je negdje između šest i sedam tisuća boraca, a upravo je u njoj bilo istaknuto zajedništvo Primoraca, Gorana, otočana, pa i dijela Istrana, pojašnjava predsjednik SABA-e PGŽ-a i dodaje kako je nakon dobivanja zadatka Četvrta armija u oslobođenje Rijeke krenula u dva pravca.

Jedan je dio išao kopnenim putem ispod Velebita, a drugo krilo armije prešlo je pomorskim putem preko Paga, Raba, Krka, Cresa i Lošinja, da bi se 25. travnja 1945. iskrcalo u Mošćeničkoj Dragi i Brseču. Sušak je oslobođen 21. travnja, a riječka bitka koja je slijedila bila je vrhunac vojne operacije.

– Rijeka je jako veliko čvorište, utvrđena, jaka, minirana, krcata vojske. O toj bitki i silini borbe najbolje govori podatak da je nakon oslobođenja Sušaka ona trajala skoro dva tjedna. Kada se Nijemci povlače iz Rijeke 3. maja 1945. oni miniraju luku, a ta vojska kapitulirala je i predala se u Ilirskoj Bistrici nekoliko dana kasnije. Taj datum danas slavimo kao dan oslobođenja Rijeke, iako su se borbe u gradu vodile sve do šestog u mjesecu, ističe Dinko Tamarut i napominje kako je za slobodu Rijeke svoje živote u žestokoj borbi dalo i do tri tisuće partizanskih boraca.

Važnost dostojanstvenog sjećanja

Osamdeset godina nakon, županijski savez antifašista, njegovih 15 pridruženih udruga te oko 2 tisuće članova, čuvaju sjećanje na značajne događaje i datume Narodno-oslobodilačke borbe. Održavanje spomena na one koji su u borbi poginuli, kao i na sve stradale civilne žrtve koje nisu preživjele teror fašizma i nacizma, stoji u misiji SABA-e koja se bez obzira na promjene u političkim okolnostima ustrajno suprotstavlja povijesnom revizionizmu i relativizaciji ratne okupacije. Na tragu tih ciljeva, kao i promicanja antifašističkih tekovina i tradicija, humanosti i prijateljstva, županijske će udruge sredinom travnja po gradovima i općinama početi s obilježavanjem godišnjica, sukladno datumima njihovih oslobađanja.

– Počinjemo 12. travnja na Rabu, a tu bih istaknuo središnju obljetnicu za cijeli Krk koja će se 17. 4. održati u Baški, obilježavanje iskrcavanja Četvrte armije u Mošćeničkoj Dragi 25. travnja, i centar događanja, proslavu dana oslobođenja Rijeke 3. maja. Ove obljetnice organiziramo svake godine, a želio bih istaknuti da naše udruge uvijek imaju jako dobru suradnju s načelnicima i gradonačelnicima koji se potrude da obljetnice budu svečane, dostojanstvene i veličanstvene. Uvjeren sam da će tako biti i ove godine, poručio je Tamarut, dodavši kako će se središnji nacionalni program 80. godišnjice oslobođenja od fašizma i dana Europe odviti u Zagrebu 8. svibnja u dvorani »Vatroslav Lisinski«.

U međuvremenu, SABA PGŽ-a nastavlja s redovitim godišnjim programom u sklopu kojeg se prisjećaju najvećih ratnih tragedija koje su iskusila primorska i goranska naselja. Nakon što je 27. siječnja u suradnji s osnovnim i srednjim školama obilježen Dan sjećanja na holokaust, ovog je vikenda održan tradicionalni Memorijal mira u povodu 81. godišnjice tragičnog marša na Matić poljani na kojoj se nasmrt smrznulo 26 partizana. Isto tako, čelnik SABA-e posebno ističe važnost spomena na nacifašističke zločine počinjene u Podhumu, Lipi i Kamporu, koje služe kao živi podsjetnici na ono što su okupatori donijeli ovim krajevima.

– Logori, teror, strahote, smrt civila, paljevine i uništavanja kuća, štala i sela, odnarodnjavanje, prekrštavanje i istjerivanje ljudi, Pavelićevo predavanje teritorija Mussoliniju – to su žigovi koje je nesretni fašizam ostavio, a koje nikada ne možemo i ne smijemo zaboraviti. Kod nas su ti tragovi još uvijek svježi, jer se u gotovo svakoj familiji netko sjeća što su mu proživljavali nonići i nonice, otac ili mater. Zato je slavna izjava akademika Petra Strčića »Nitko nikada ništa nije naučio iz povijesti« i danas toliko važna, iako političari o tome pričaju, a s figom u džepu rade suprotno, upozorava Tamarut.

Lekcije budućnosti

Ipak, kako bi društvo, a prvenstveno mlade generacije, iz povijesti nešto naučile, Savez provodi projekt »Domovina se brani ljepotom«, redoviti natječaj za učenike osnovnih i srednjih škola kojim se baštini nasljeđe Škole mira Franje Starčevića, pokrenut 1994. godine u Mrkoplju. Iako učenje o događajima Drugog svjetskog rata ne bi bilo na odmet ni mnogim odraslima, ovaj projekt kroz terensku nastavu nastoji približiti i aktualizirati stvarnost koju su proživljavali stanovnici ovih područja, kao i prenijeti vrijednosti solidarnosti, suživota i zajedništva. U kontekstu suvremenih prilika u Europi, smatra Dinko Tamarut, ne može nam biti svejedno što će donijeti sutrašnjica.

– Na nedavnoj obljetnici oslobođenja logora u Auschwitzu, našlo se pedesetak preživjelih logoraša, ljudi u 90-im godinama života, neki i stogodišnjaci, koji su mogli stići na komemoraciju u Poljsku. Okupila se i svjetska krema, ondje su bili i mnogi političari, a ono što je mene posebno učinilo sretnim je da organizatori nisu dozvolili političarima da govore. Ono što je tragedija jest da su preživjeli kazali kako osjećaju da je današnje stanje isto onome koje je u Europi bilo par godina prije početka Drugog svjetskog rata. Oni su svjesni da antifašizam nema alternative, kao što sam naglašavao više puta. I mi danas moramo biti svjesni da je antifašizam naša prošlost, naša sadašnjost, i da jedino antifašizam može biti naša budućnost, antifašizam je naša budućnost, zaključio je Tamarut.