U tjednu na zalasku ponovno su nas posjetili Metropolitanci. Druga sezona dramske serije započela je s emitiranjem na Prvom programu Hrvatske televizije, a u novih dvanaest nastavaka spoznat ćemo što ovog puta mori vrtovečku svakodnevicu.

Glavnu ulogu Petra Galića tumači poznati domaći glumac Rene Bitorajac, stoga smo pokucali na njegova vrata kako bi nas pobliže upoznao s novom sezonom Metropolitanaca.

Krpa, Kunić, Kumerle… S Reneom Bitorajcem razgovaramo o novoj seriji, poduzetništvu i glumi.

Rene, nova sezona Metropolitanaca započela je s emitiranjem. Metropolitanci su se na kraju prve sezone uspjeli pomiriti, no već druga donosi nesuglasice. Kakvo će raspoloženje vladati tijekom druge sezone?

Bit će svega i to na više frontova. Moj se lik u najboljoj namjeri preselio iz ordinacije u lokalnu politiku, a ni kod kuće neće sve biti bajno. Ipak, ozračje koje će vladati serijom prilično je pozitivno s obzirom na količinu simpatičnih kvartovskih likova i dogodovština.

Kako je bilo raditi drugu sezonu serije? Je li bilo nešto lakše budući da, nakon prve sezone, gledatelji već znaju postavku priče?

Najviše se pomučio Vince kao scenarist; glumačkoj ekipi je uvijek jednako, bez obzira na sezonu. Dobro, možda je bilo malo lakše, ali isključivo u smislu nešto manjeg broja snimajućih dana s obzirom da smo, umjesto 16, ove sezone snimili 12 epizoda. Imali smo pauzu od godine dana između dviju sezona, ali nije se kao gledatelj komplicirano prisjetiti ni brzo uhvatiti nit s obzirom na pitkost serije.

Foto: HRT/Press

Metropolitanci se i u drugoj sezoni baziraju na stvarnu društveno-političku svakodnevicu. Karakterističnost serije je i veliki broj poznatih domaćih glumaca i pregršt likova, stoga kojih se sve tema dotičete u novoj sezoni i na koje pojave u društvu se dotičete?

Sve ono što se događa u našem naselju Vrtovcu moglo bi se preslikati na Zagreb ili čak na čitavu Hrvatsku. Svatko od nas prepoznat će nekog lika iz serije kao lika iz svoje okoline ili s naslovnica portala i novina. Teme su prilično aktualne, a način rješavanja „političkih“ problema kao prepisan iz stvarnosti.

Ogroman broj prilično različitih likova tvori jednu malu zajednicu koja se, naravno, oko puno toga ne može dogovoriti i složiti, ponajviše zbog različitih interesa. Gdje su interesi, tu su i malverzacije, a kad sve to još donosite kući, u kojoj se također po nekim stvarima ne slažete s članovima obitelji, život se može zakomplicirati. Neki likovi doduše imaju potpuno drukčije probleme.

Vaš lik Petar Galić opisan je kao idealist. Može li se kroz njegovo djelovanje primijetiti i optimizam i naivnost? Je li on „predobar“i kako bi prošao u svijetu današnjice?

Iskreno ne znam. U politici bi ga „pojeli“, a kao predstavnik stanara razriješio bi se dužnosti i prepustio to nekom drugom. Koliko god lik pozitivan bio, zbog čega mi je i bilo zanimljivo utjeloviti ga, toliko ove sezone nije u svemu savršen. Čak ni kao suprug. Ali da ne otkrivam previše…

Kako bi se družili Rene Bitorajac i Petar Galić?

Stvarno ne znam. Eventualno ja u njegovoj zubarskoj stolici, ali gdje ću zubaru na periferiju… Hahaha.

Kazalište „Luda kuća“ posljednjih godina, otkako ste ga osnovali i uredili, predmet je vašeg rada. Kazalište je po mnogočemu originalno. Koje radosti vam je donijelo kazalište koje ste osnovali?

Najveća radost je da mi je „Luda kuća“ omogućila da se realiziram kao scenarist i redatelj, što mi zasada vrlo uspješno ide, a prilično me i veseli. Također, osjećaj je radosti ljudima osigurati posao i plaću, a naravno i ono zašto zapravo postojimo – da zabavljamo i veselimo našu vjernu publiku i to u ugodnom i drugačijem ambijentu zahvaljujući dobrim predstavama.

Radost je kada dolaze i govore da im je kod nas fantastično i da će opet doći, a tu večer ostanu na svirci uživo. Jednako nas vole i mlađi i stariji, a dolaze nam i ljudi koji inače ne idu u kazalište. Vole sjediti za stolom i pijuckati piće jer se osjećaju kao u svojoj ludoj kući, hahaha!

Povrh kazališne djelatnosti „Lude kuće“, kako plovite poduzetničkim vodama? Kako je biti poduzetnik u nas?

Ma prekrasno. Sve je maksimalno pojednostavljeno, birokracije gotovo da ni nema, porezi su prilično neznatni, pravila i zakoni čitki, jasni i razumljivi. Pravo je zadovoljstvo biti poduzetnik kod nas! Ipak, u svemu tome „pozitivnom“, lijepo je biti sam svoj gazda, imati profesionalnu ekipu oko sebe kao i partnera s iskustvom!

Foto: HRT/Press

Budući da ste glumac, volio bih da prokomentiramo oskarovsku nominaciju filma Nebojše Slijepčevića „Čovjek koji nije mogao šutjeti“ u kojemu je ulogu ostvario i vaš kolega Goran Bogdan. Koliki je značaj nominacije?

Velik, ali ne treba se njome zadovoljiti. Sama nagrada ostavila bi neizbrisiv trag u našoj kinematografiji. Doduše statistički. Uvijek bi mogli reći da je naša kinematografija iznjedrila Oscarom nagrađeni film. Ali kada se sve sagleda, najviše koristi od toga imao bi redatelj, u smislu nekog budućeg rada, i to onog preko granice jer kod nas se nikad ne zna, a veliko veselje i značajnu stavku u biografiji značio bi i glumcima i ostatku ekipe. Uglavnom, ne donosi ništa loše. Ja im odsrca čestitam i iskreno navijam za najbolje. Veseli vidjeti da se može!

U intervjuu otprije godinu dana, Filip Detelić, popularni Buba, u intervjuu za naš list je na pitanje o najavljenom filmu ZG90 kazao kako misli da će biti još uspješniji i gledaniji od prethodnog. Možete li nam reći radi li se na filmu ZG90 te kada Krpu i ekipu možemo očekivati na navijačkim trib… Kino dvoranama, dakako?!

Fićo očito zna puno više od mene. Ne mogu najavljivati niti pričati o projektu u kojem još nisam formalno angažiran. Pročitao sam jednu verziju scenarija.

Osvrnimo se kratko i na seriju „Bitange i princeze“. Dvadeset godina nakon, serija je i dalje sveprisutna i vrlo je dobro ostarila, umnogome bila i proročanska. Na svom Instagram profilu često se prisjetite Roberta Kumerlea, koji je protagonist brojnih internetskih šala. Kako s vremenskim odmakom opisujete seriju i koliko su Bitange i dalje prisutne u vašoj svakodnevici?

Definitivno serija debelo ispred svog vremena. To potvrđuje i činjenica da kada se emitirala, nije bila toliko popularna. Vrtili su nas čak i na drugom programu, mijenjale su se satnice i nismo imali neki prestižni tretman. Ipak, ljetne reprize dan za danom popravljale su dojam i na kraju se snimilo pet sezona.

Ono što zabrinjava jest da se takva serija više neće snimiti, ponajviše iz razloga što je „politička korektnost“, uvezena iz bijelog svijeta, otišla predaleko pa bi se danas netko mogao uvrijediti. Mislim da je to ono što nove generacije prepoznaju pa se serija, fore i rečenice iz serije, memovi i isječci vrte posvuda pa je serija popularnija nego prije 20 godina. Vidim to iz prve ruke, jer sam ekipi na ulici prilikom dobacivanja ili fotografiranja ponajviše Kumerle. Užitak je sama činjenica da tako stara serija, a pogotovo njezini sjajni i upečatljivi likovi i dalje žive i zabavljaju nove generacije.

I za kraj, domaći TV kvizovi često se u svojim pitanjima dotaknu vašeg rada i vaših uloga. Kako je to kada na pitanje o vama odgovaraju Morana, Dean, Krešo i Mladen te jesu li televizijski kvizovi ono što najčešće gledate na malim ekranima?

Valjda sam ostavio neki trag negdje ili sam nekom sastavljaču ili sastavljačici pitanja simpatičan. Šalim se. Lijepo je vidjeti da su ti uloge postale stvar opće kulture i da bi na njih valjalo znati odgovor, hahaha. To me vjerojatno pitate jer sam i to nekoliko puta kroz šalu objavio. Vjerojatno sam upiknuo svako pitanje vezano za mene pa možda izgleda da se ne mičem od televizora…

Kvizovi su zanimljivi TV formati jer se uz zabavu nešto može i naučiti. U mojim godinama odgovor ti je uvijek na vrhu jezika, ali treba neko vrijeme za sjetiti se imena i godina. Srećom na pitanja o svojim ulogama, još ulažem kviska. Na TV gledam uglavnom oni što mi zadrži pažnju i što nema nastavke.