Ovo je naš hommage svim tim divnim prašnjavim pločama uz koje je odrastala moja generacija, u slavu svim easy listening srednjostrujaškim, melodičnim bendovima koji su činili taj soundtrack djetinjstva – rekao je najavljući novi, šesti studijski album grupe Pavel, vođa ovog sastava Aljoša Šerić, dodavši kako »zamišlja da ove pjesme mirišu na vinil, stripove s kioska i Jugoplastikine igračke i da ih se pušta u setu s Billyjem Joelom, Olivijom Newton John i Bee Geesima.

Nostalgija je zdrava, a i muzika kasnih sedamdesetih još uvijek zvuči najbolje«. Dodao je uz spomenute izvođače još i grupe ABBA, Eagles, Brucea Springsteena…

Šesnaest pjesama

Prihvati li se njegova ideja i želja, onda se zaista može uživati u novom albumu sjajne grupe, albumu koji je, nedvojbeno, drukčiji od svojih prethodnika, ali to je i logično s obzirom na najavu, odnosno na potpuno legitimnu Šerićevu želju za povratkom u prošlost.

Jer, kad imaš koju godinicu, onda je retro nešto potpuno normalno i, u osnovi, ništa čudno. Uostalom, takve su retro osvrte ove godine, istina u pravoj rock maniri, napravili i Kesington Lima i Slick Strings, u disco zvuk »utopio« se Ki Klop, dok su se The Siids i Lado Bartoniček osvrnuli na davne synth i electro dane, Maderfan’kerz su oživili sjećanja na prve dane hrvatskog rapa i hip hopa, Vava se instrumentalnim albumom prisjetio talijanskih filmova…

Zašto se onda i Pavel ne bi malo vratio u neke davne dane!?

A njihovo je prisjećanje, kako je Šerić i najavio, srednjestrujaško i easy listening. To je pak mali problem s obzirom na dosadašnji sjajni autorski rad ove grupe pa stoga možda »FM/AM« nije svima baš previše sjeo.

No, napravljeni je posao vrlo kvalitetan i album predstavlja, tekstualno i glazbeno, cjelinu koja ima rep i glavu te u potpunosti ispunjava želju Šerića da podigne spomenik »prašnjavim pločama«.

Namijenjen je tome i svojevrsni konceptualni okvir albuma jer prva i posljednja pjesma (od čak njih 16!) nude zvuk ultrakratkih radijskih valova znanih svima koji su davno glazbu slušali tek uz radio i muku mučili trudeći se uhvatiti »svoju« AM ili FM radiopostaju.

I dok je uvodna »Intro« čisti instrumental u stilu velikana kakvi su Oldfield, Jarre ili Vangelis, završna »Dirižabl Julesa Verna« u glavu »udara« ponajprije divnim nostalgičnim stihovima praćenim zvukom piana i diskretnom brass sekcijom te tek ponekim dodirom gitare, kao i tekstom, govori o rumenim jutrima, kruhu s putrom, Julesu Verneu, Velikom Bleku, Zagoru, Titovoj jahti u splitskoj luci…

Nostalgične teme

A između ovih dviju pjesama smjestilo se još jako puno nostalgije na čije staze krećemo već u drugoj pjesmi albuma, temi »Zaustaviti vrijeme« u kojoj gostuju članovi najvećeg pop benda ovih prostora, čuvenih Novih fosila s kojima ekipa iz Pavela stvara a la ABBA ozračje koje se još i više, posebno u glazbi, osjeti u već znanoj »Dani koji sjaje« iz koje posebno »zvone« stihovi: »Neka svi drugi ostare i nas na miru ostave, bit ćemo mladi dokle treba.«

E, da je bar to moguće… Naravno, s tek dvadeset i kojom ovakvu pjesmu ne možeš napisati (pa ni zamisliti!), a isto se može reći i za vrlo dobru »Do mjeseca« u kojoj Antonia Matković Šerić pjeva: »Pjevat ćemo kao da sutra ne postoji, jutro je daleko, vrijeme se ne broji, ne damo satu da otkuca.«, kao i sličnu joj »Everest« u kojoj svjedočimo novom povratku u djetinjstvo i mladost, što je itekako očito i u temi »Marjan Express« koja je uspješno prisjećanje na studentske dane i putovanja od juga do sjevera, od Splita do Zagreba.

Disco trilogija

Sve su ove nostalgične teme izgrađene na bogatim harmonijama koje stvara zgusnute podloge klavijatura, snažnim ritmičnim osnovama, odličnim vokalima i pjevnim melodijama te dobrim refrenima, a sve to zaista zaziva navedene uzore, posebno grupe ABBA i Bee Gees te Oliviju Newton John.

No, nije Pavel samo u tom blagom rock retro okviru. Kako je sam Šerić rekao, album nudi i malu »disco trilogiju« koju čine »Nek ide kvragu sve«, »Dobra stvar« i »Naopaka pjesma«, tri skladbe potpuno okrenute disco funky okvirima pri čemu je najuspješnija »Naopaka pjesma« u kojoj je sve naopako i to otkada je on ne voli.

Ljubavna je i »Praznici u maju«, nešto oporija i brža od ostatka materijala, a vrhunac ovih ljubavnih pjesama, ujedno i ponajbolja na albumu, pjesma je »Kako reći djeci«, s obradom za našu pop glazbu rijetke teme posljedica rastave na djecu pri čemu se iznova, ovog puta s obzirom na temu, javlja usporedba s grupom ABBA i to ne samo na čuvenu »Winner Take It All«, već i na sjajnu »Keep An Eye on Dan« objavljenu prije tri godine na njihovom posljednjem albuma.

Ovoj se odličnoj pjesmi treba dodati i po vrijednosti joj ravna divna balada »Za nju« s temom bijega žene i djevojčice od nasilja u braku. Dvije su pjesme svojevrsna posveta glazbi.

Razigrana i soul funky rasplesana »Daj, Nina« posuđuje ritam i ozračje iz čuvene »Soul Finger« grupe Bar Keys, a slična joj je po razigranosti »Nosite muziku« koja govori o blagom razočarenju suvremenom glazbom te uz tvrdnju »Sve su pjesme ionako napisane« nudi lagani ples oplemenjen soul gudačima.

Mali biser abuma svakako je »Ava spava«, prekrasna i nježna posveta tek rođenoj djevojčici, divan iskaz ljubavi s kojim ovaj album dobiva na vrijednosti i kod onih kojima se možda ovaj retro otklon grupe Pavel i neće dopasti.