Kazne koje je KD Čistoća poslala na niz adresa građana koji nisu, prema njihovim nedefiniranim kriterijima, udovoljili frekvenciji predavanja otpada našli su na nemalo negodovanje. Štoviše, dio njih nam je najavio direktno angažiranje odvjetnika jer kako se da nazrijeti iz nejasnih obavijesti, mogućnost žalbe im nije zajamčena.

Nemaju ni pelena

K tome, kako tvrde, Čistoća upravo svojim stavom i kaznama koje odašilje, bez obzira što je riječ o iznosu manjem od deset eura mjesečno, zapravo pokazuje kako sami ne razumiju postulate današnjice kad je u pitanju zbrinjavanje otpada.

– Dobili smo kaznu jer više mjeseci nismo predavali miješani otpad. Jedina mogućnost da nas se oslobodi “krivnje” je ta da im izložimo i dokumentiramo kako godinu dana ne živimo u našem stanu. Ne, suprotno živimo i to sasvim uobičajenim životom, a ni u kom slučaju ne bacamo smeće po drugim kvartovima za što nas se, u nekim izjavama optuživalo.

Bez dokaza dakako što je još jedna povreda građanskih i ljudskih prava, pojašnjavaju nam Čistoćini “kažnjenici”.

K tome i penzioneri koji su nam kao pomalo gorku šalu dodali kao u ovom trenutku nemaju ni otpadnih – pelena. Onih za odrasle osobe, dakako,

U čemu je problem? Koliko nam je poznato najvažnija bitka današnjice vodi se u razdjeli pojma otpad i smeće. “Smeće” se i u riječkom pojmovniku definira kao “miješani otpad”. Reciklirajući materijali – plastika i metal te papir se odlažu u posebne spremnike žute i plave boje.

Kako haračlijama objasniti

Jasno proklamirana intencija ide u smjeru da “miješani otpad” u cijelosti nestane. Hrana? “Zero waste”, sve je upotrebljivo i ni u kom slučaju ne smije završiti u zelenim “bajama”.

– Mi smo odvajanje shvatili na najozbiljniji način, tako da smo maksimalni posvećeni odvajanju otpada. Da, istina je da ljudi u stanovima nemaju mogućnost kompostiranja dijela otpada – držanje manjih kompostera na balkonima se baš i ne bi uklapali u poimanje urbanog stanovanja – ali kako našim haračlijama iz Čistoće objasniti da kore agruma, ljuske krumpira i sličnih sadržaja odnosimo do prijatelja koji imaju vrt i – komposter.

Za uzvrat od njih dobijemo ponekad blitvu, ljeti pomidore. Realno jedini pravi “zeleni” otpad su kosti, posebno peradi koje ne smiju konzumirati psi, nekad korištene britvice, plastične držače sa žiletima, zamijenili smo brijaćim aparatom.

U duhu davno proklamirane borbe protiv ozonskih rupa ne koristimo ni sprejeve, dezodoransi su nam u “stiku”, ma da ne gubimo vrijeme u pojašnjavanju “Čistoći” raščlambe pojma smeće i otpad, poručujemo im – vidimo se na sudu.

Ove njihove kazne sadržaj i ton dopisa uistinu su ponižavajući i uvredljivi. Kad bi bili makar malo kulturniji, pozvali bismo ih u goste da se uvjere kako savjesni građani doživljavaju korisni biološki otpad, reciklirajuće materijale i kako nam je već dugo jasno da u zelenu “baju” teoretski ne mora završiti baš ništa, poručili su nam građani koji su nam se povrijeđeni kaznama obratili.

Razlikuju otpad od smeća

I u pravu su jer kažnjavanje bez dokaza i procedure uistinu ne ide ruku pod ruku s demokratski uređenim društvima. Zelena “baja”? Pa u pravu su, poštuje li se maksimalno odvajanje, smeća nema.

– Imamo peć na drva, grijemo se na taj način. Zimi u peć idu opušci, papir u koji se zamataju kruh ili salame, pileće kosti, pluteni čepovi, sve ono što može poslužiti kao gorivo što ne zagađuje. Mi zimi imamo isključivo otpad za žuti spremnik, zaključili su naš tekst s još jednim zanimljivim primjerom ljudi koji žive u – privatnoj kući. Koji, razumljivo, “zelenu baju” nemaju s čime napuniti.

Kako se čini, možda je ipak najuputnije da Čistoća sve zaboravi i shvati kako njezini korisnici, građani Rijeke itekako dobro znaju razlikovati otpad od – smeća. Baš kao što i zakon ima razlučiti dokazanu krivnju od – insinuacija.