Samo je u totalitarnim režimima optužnica automatski i sudska presuda. Kad, dakle, optužnica koju je podignulo Državno odvjetništvo padne na sudu, to ne znači nužno da su tužitelji u bilo čemu pogriješili. Međutim, postupci DORH-a u slučaju lažiranih putnih naloga iz ureda predsjednika Vlade upućuju da su ljudi koji vode tu istragu napravili više ozbiljnih propusta.

– Sve je bilo po pravilima struke, uvjeravao je prije desetak dana glavnih državni odvjetnik Dinko Cvitan članove saborskog Odbora za pravosuđe, na zatvorenoj sjednici sazvanoj povodom njegove kontroverzne konferencije za novinare s premijerom Andrejom Plenkovićem.

Ali, zastupniku Tomislavu Sauchi Sabor je skinuo imunitet i pritvoren je pod sumnjom da je izvlačio državni novac pomoću krivotvorenih putnih naloga, a sada se, makar je on i dalje jedini u statusu okrivljenika, čini da možda nije imao nikakve veze s tim. To je dovelo do toga da SDP traži promjenu dugogodišnje prakse prema kojem Sabor, uglavnom bez rasprave o meritumu, prihvaća zahtjeve Državnog odvjetništva za skidanje nečijeg zastupničkog imuniteta.

Gruba greška

Dosad je samo jedan takav odbijen. Početkom 2008. godine, kad je Branimir Glavaš nakon parlamentarnih izbora ponovno stekao imunitet, Sabor je odobrio zahtjev DORH-a da se protiv njega nastavi kazneni postupak za ratni zločin, ali odbačen onaj za produljenje pritvora, pa je Glavaš izašao na slobodu.

Klub zastupnika SDP-a u petak je podržao prijedlog Arsena Bauka da se ubuduće u ovakvim slučajevima na zatvorenu sjednicu Mandatno-imunitetnog povjerenstva pozivaju predstavnici Državnog odvjetništva, kako bi detaljno obrazložili za što terete zastupnika, nakon čega bi MIP odlučivao jesu li njihovi argumenti valjani. Jasan je to znak da u SDP-u smatraju da je DORH toliko grubo pogriješio u vezi sa Sauchom da je to dovoljno da se traži odustajanje od nečeg što ranije praktično nitko u hrvatskoj politici nije dovodio u pitanje.

– Ili će se zastupnicima, ako to DORH zahtijeva, suditi dok im traje mandat, kao što je sada, ili to može biti kad im on završi i izgube imunitet. O tome bi trebao odluke donositi MIP odnosno Sabor, rekao nam je Bauk.

Nije još poznato hoće li se HDZ složiti s promjenom rutinskog odobravanja zahtjeva Državnog odvjetništva, ali Cvitanu je upozorenje i sama činjenica da politika raspravlja o ovome.

Povratak u sabornicu

U međuvremenu se Saucha vratio zastupničkom poslu i čak se u sabornici zna javiti za riječ, u skladu sa svojom najavom da mu »nitko neće staviti flaster na usta«. Pokušava se vratiti životu koji je vodio dok nije saznao da ga DORH sumnjiči da je dnevnicama za fiktivna putovanja trojice posebnih savjetnika premijera Zorana Milanovića, u razdoblju od studenog 2013. do siječnja 2016. sam ukrao pola milijuna kuna. Za Sauchu se, premda tada to još nije znao, život okrenuo naglavačke kad ga je u subotu 4. veljače novinar HTV-a nazvao i rekao mu da je Državna revizija u svojem izvještaju za 2015. navela da su Milanovićevi savjetnici masovno putovali u inozemstvo, za što im je u dnevnicama isplaćeno preko 300 tisuća kuna.

– Bio sam prvo zbunjen, a zatim sam zaključio da je u pitanju neka greška, da su u Reviziji nešto krivo zbrojili, jer znao sam da Milanovićevi posebni savjetnici nisu niti blizu toliko putovali. Pomislio sam i da je riječ o savjetnicima za vanjsku politiku i diplomatski protokol, da je tu netko nešto pogriješio, ali ubrzo sam shvatio da niti oni nisu mogli skupiti toliko dnevnica. Uznemirilo me, naravno sve to, ali sam čvrsto bio uvjeren da je posrijedi obična greška, prisjeća se Saucha kako je započela jedna njegova intenzivna životna epizoda, u sklopu koje će i tjedan dana odležati u Remetincu.

Netko je »maznuo« lovu

No, spomenuti je izvještaj prije telefonskog poziva novinara HTV-a već pet mjeseci bio dostupan javnosti, a imalo ga je i Državno odvjetništvo, kojem ga je dostavila Revizija.  Saucha ga, međutim, nije čitao, tek mu je netko od kolega rekao da je ured premijera dobio bezuvjetno mišljenje. Ta mu je činjenica sugerirala da u izvještaju nema ničeg problematičnog i da i nije vrijedan čitanja.

– Osim toga, boravak u Banskim dvorima bio je iza mene. Nakon posljednjih parlamentarnih izbora pomirio sam se s tim da se neću vratiti tamo, da Zoran više neće biti premijer. Odlučio sam zato naprosto prekinuti s tim razdobljem, posvetiti se zastupničkim obvezama ne osvrtati se natrag, objašnjava Saucha zašto nije »trznuo« na izvještaj Državne revizije zbog kojeg je naposljetku morao u pritvor.

Dakako, pročitao je taj dokument nakon što mu je novinar skrenuo pažnju na njega. Preko tog vikenda kontaktirao je bivše Milanovićeve savjetnike, neke ljude s kojima je radio u uredu premijera i u ponedjeljak je, zajedno sa Slavkom Goldsteinom i Nevenom Budakom, otišao u DORH kako bi prijavio nepoznatog počinitelja.

– Iskreno, ni tada nisam još mislio da tu postoji kazneno djelo. I dalje sam vjerovao da je greška ili nekakvo kreativno računovodstvo. Sjetio sam se da je bilo određenih problema s jednom gospođom, ravnateljicom koja je često morala putovati u Ženevu u UN na skupove u vezi kazetnog naoružanja i ta su putovanja bila razmjerno dugačka. Mislim da je tu netko možda nešto petljao, napravio možda računovodstveni prekršaj. Kad sam išao u DORH niti na kraj mi pameti nije bilo da bih ja mogao postati okrivljenik i završiti u Remetincu. Ali, tad su mi pokazali te putne naloge i odmah mi je bilo jasno da je riječ o kaznenom djelu, da je netko »maznuo« lovu. Naravno, ne ja. Makar su, moram priznati, ti navodno moji potpisi prilično nalik mojima. Činili su se čak autentičnima. Govorio sam istražiteljima da ja to nisam potpisao, ali nisam im mogao objasniti o čemu se radi. Poslije kad sam izašao iz pritvora shvatio sam da su ti potpisi slični, a da su moji, zbog poteškoća u pisanju koje imam, svi različiti. Moj je rukopis skoro na razini djeteta, nisam pisanim slovima pisao od osmog razreda osnovne škole, opisuje Saucha kako se razvijao njegov slučaj u fazi dok je još vjerovao da je riječ o nekoj prolaznoj krizi koja će se sigurno razjasniti i on će se potom vratiti svojoj svakodnevnici.

Ni smisla, ni logike

U tom je raspoloženju u utorak, bio je 7. veljače, dao grafološki uzorak za vještačenje i odlazio je redovito u Sabor. Ali, u četvrtak mu je stigla vijest da Državno odvjetništvo traži da mu se skine zastupnički imunitet.

– Znači, idem u zatvor. Grafolozi su utvrdili da su to moji potpisi. Ne znam zašto, ali tobožnje potpise podnositelja računa, Nevena Budaka, Slavka Goldsteina i Siniše Petrovića, uopće nisu provjeravali. S njima sam trojicom rijetko kontaktirao i nisam znao kako se potpisuju. Pa barem njih nisam ja potpisao, s obzirom na probleme s rukopisom. Nitko me i nije dovodio u kontekst s njihovim potpisima, ali tko ih je potpisivao to tada nije istraživano. Sve mi to skupa nije imalo nikakvog smisla ni logike, no stvari se počinju okretati protiv mene. Došao sam taj četvrtak doma i sa suprugom se počeo spremati za Remetinec. Drugo mi nije preostalo. Nazvao sam Bauka da kaže svima da ne želim da se na mojem slučaju poentira i da hoću da rasprava o imunitetu bude kratka koliko je god više moguće. Htio sam da me što prije uhite kako bi krenula procedura. Nisam htio da dođu po mene na Gornji grad i u uredu odvjetnice čekao sam da mi u Saboru skinu imunitet. Tamo sam išao pet puta na WC, a šesti je put iz mene izašla samo krv. U 12 i 30 skinut mi je imunitet i nešto kasnije su me uhitili. U USKOK-u sam tri sata iznosio obranu. Pitali su me želim li odgovarati na pitanja, braniti se šutnjom ili iznijenti obranu. Rekao sam da ću iznijeti obranu, a zatim odgovarati na sva pitanja. Kasnije sam čuo da skoro nitko u toj fazi ne želi odgovarati na pitanja, ali ja nisam imao što skrivati. Kad sam se dočepao ćelije u Remetincu bio sam na izmaku snaga. Osjećao sam se očajno, bespomoćno, ali ipak sretno jer sam došao do kreveta. Nije mi smetala ni treperava neonska žarulja, priča Saucha o pomalo kafkijanskom doživljaju čovjeka koji dospije u zatvor uvjeren da je nevin.

Državno odvjetništvo opravdavalo je pritvor opasnošću utjecaja na svjedoke.

– To bi značio da sam i nakon što je objavljen izvještaj Revizije nastavio živjeti kao da se ništa ne događa, premda sam kao kriminalac. Imao sam pet mjeseci da utječem na svjedoke, ali u tu bih akciju krenuo tek kad su mediji otkrili taj izvještaj. Ne mogu to shvatiti. Ali, USKOK je barem ekspresno ispitao svjedoke tako da u pritvoru i nisam dugo proveo, pronalazi Saucha i nešto što je USKOK dobro učinio za njega.

Preokret u istrazi

Otkako je opet na slobodi maksimalno je koncentriran na pripremanje obrane. Tako je i na osnovu internog dokumenta Ureda za opće poslove, koji on kao predstojnik ureda premijera nije imao, otkrio da su lažni putni nalozi izdavani i u mandatu Oreškovićeve, pa i Plenkovićeve vlade. To je dovelo do preokreta u istrazi. Ali, Saucha je i danas jedini osumnjičeni.

– Živim s tim svaki dan. Liježem i budim se svjestan da sam jedini okrivljenik. Ždere me to od jutra do mraka i daleko sam od normalnog života. Navečer ne znam što će biti sutradan, ne pretjerujem. Možda je uvredljivo prema ljudima koji pate od neke teške bolešću, ali ovo je kao da imam neku kroničnu bolest, koja se malo povuče, ali se uvijek može vratiti. Kod mene se ipak ne bi smjelo vratiti, sad je puno toga jasno. Nadam se da će  biti još jasnije kad bude gotov nalaz sudskog vještaka kojeg sam angažirao. On radi na »mojim« potpisima na ti putnim nalozima već tri tjedna, a grafolozi koji su ih prije vještačili za jedan su dan s velikom vjerojatnošću utvrdili da su to moji potpisi. Valjda će se ova epizoda ipak uskoro završiti, guši me ova medijska eksponiranost. Nikad nisam težio naslovnicama sa svojim licem, samo želim natrag moj život, zaključuje Saucha.

Ali, zahvaljujući njemu možda neki drugi zastupnik neće proći sve ovo ako DORH zatraži da mu Sabor skine imunitet.