Nova 2025. godina počela je, između ostalog, i novim, dvadesetim i prvim po redu, samostalnim studijskim albumom Ringa Starra, nekadašnjeg bubnjara čuvenih Beatlesa.

Prošlost (Beatlesi su, prisjetimo se, debitrali davne 1962. godine) i sadašnjost rock glazbe na taj su način sjajno povezani, a to što je Starr za temeljni izraz svog novog albuma odabrao country nije ništa čudno.

Veza Starra i country zvuka vidljiva je bila još u Beatlesima u kojima je zastupao taj žanr, a u solo karijeri imao je ne samo puno country zvuku bliskih pjesama, već 1970. godine i cijeli jedan album, »Beaucoups of Blues«, koji je odisao ozračjem country glazbe i koji je snimio u Nashvilleu, a pomagali su Charlie Rich, Tammy Wynette, Pete Drake i niz lokalnih studijskih glazbenika. I ovom je prigodom posegnuo za suradnjom pri čemu je glavni tekstopisac i producent čuveni T Bone Burnett, koji je autor glazbe za čak devet od 11 na albumu zastupljenih pjesama!

Pitko i ugodno

Ono što su njih dvojica složila uz pomoć još nekolicine glazbenika pitko je, ugodno i slušljivo te svakako ide u red boljih ostvarenja ovog danas već više od 84 godine starog, rođen je 10. srpnja 1940. godine, pjevača i bubnjara.

Jednostavnost u izrazu uočljiva je i u tekstovima pjesama, koji su mahom jednostavni iskazi sretne ili nesretne ljubavi. Tako je uvodna »Breathless« jednostavna ljubavna rockabilly pjesma o tome kako ostaje bez daha kad je vidi. Slična joj je po ritmu »Never Let Me Go« u kojoj se dobro spaja utjecaj country zvuka i ranih Beatlesa.

Srednje brzi ritam, ali i kompleksnost u izrazu te određene doze gorčine čujemo u vrlo dobroj »Rosetta« u kojoj mu pomaže Larkin Poe, a najbolji trenutak ovih donekle bržih ljubavnih pjesama svakako je »You Want Some«, pravi country plesni dvokorak, nedoljiv i zarazno plesan, čemu pridonosi i piano a la Jerry Lee Lewis.

Baladični pristup

Ringo Starr jako je dobar i u baladičnom pristupu ljubavnim temama, pogotovo kad ima potporu ženskih glasova.

Ponajbolje se to vidi u sjajnoj »Thankful« u kojoj uz odlično korištenje steel gitara, starinski istaknuti bas te sasvim dobar tekst o tome kako se izgubio u slavi koja ga je okruživala, ali onda je došla ona i spasila ga, slušamo duet njega i Alison Krauss.

U »Can You Hear Me Call« sjajno surađuje s Molly Tuttle u pravoj ljubavnoj duet country pjesmi kroz koju se iskazuje međusobna ljubav, a u western stilu uvodnim zviždanjem određenoj »Come Back« pomažu mu anđeoskim vokalima pjevačice iz sastava Lucius. Divna je i »Time On My Hands« o gubitku ljubavi, o tome kako sad ima svo vrijeme svijeta, ali nikoga u zagrljaju.

Steel gitare lagano usmjeravaju ovu odličnu baladu, ponajbolji trenutak albuma, ka country obalama, a slična joj je po tom ozračju i »I Live For Your Love« u kojoj konstatira kako ne živi za prošlost, ne živi za budućnost – živi za nju!

U samo dvije pjesme Starr tekstom ne dodiruje temu ljubavi muškarca i žene.

»String Theory« svojevrsno je veličanje glazbe kao umjetnosti, a vlo dobra naslovna »Look Up’« u srži je religijska, pomalo i self-help pop/rock pjesma o tome da kad ti je teško, vjeruješ u nešto, pogledaš gore i kažeš sam sebi da postoji neka viša sila. Sve u svemu, s albumom objavljenim punih 55 godina nakon debitantskog istupa pločom »Sentimental Journey« (1970), ujedno i prvim solo albumom objavljenim u trećem desetljeću 21. stoljeća, 84-ogodišnji Starr definitivno potvrđuje kako još nije za staro željezo!