Nedavno je Ella Creamer u The Guardianu pisala o tome da skupina velikih izdavača u SAD-u tuži državu Idaho zbog zakona o zabrani knjiga. Ovaj zakon, donesen prošlog srpnja, zabranjuje svima mlađima od 18 godina pristup knjigama koje se smatraju »štetnima za maloljetnike«, uključujući one koje prikazuju »seksualno ponašanje«, u školskim ili javnim knjižnicama.

Zabrana se, između ostalog, odnosi na klasike i bestselere, uključujući »Najplavije oči« Toni Morrison, »Sluškinjinu priču« Margaret Atwood, »Igru prijestolja« Georgea R. R. Martina i publicističke knjige poput »Što se se događa s mojim tijelom? – Knjiga za djevojčice« Lynde Madaras. Nekoliko nakladnika, zajedno s trima autorima, javnom knjižnicom, tijelom američkih pisaca Authors Guild, jednim učiteljem, dva učenika i dva roditelja, podnijelo je tužbu. Ovo je treća tužba koju vode izdavači na državnoj razini zbog zabrane knjiga, nakon onih protiv Floride i Iowe. Definicija takozvanih štetnih materijala je »nejasna i preširoka«, kaže se u tužbi. Zakon dopušta građanima podnošenje pritužbi, stavljajući time knjižničare u nezgodan položaj da moraju nagađati može li bilo koji član javnosti uložiti prigovor na knjigu s čijom se porukom ne slaže, tvrdeći da tekst spada u zakonsku definiciju štetnog. Zbog toga su knjižnice, od kojih si mnoge ne bi mogle priuštiti troškove obrane ukoliko bi bile tužene, preventivno uklonile knjige sa svojih polica kao odgovor na zakon.

Budući da zakon zahtijeva od knjižnica da »poduzmu razumne korake« kako bi mlađima od 18 godina ograničile pristup »štetnim« knjigama, knjižnice moraju u potpunosti ukloniti tekstove, uspostaviti potpuno nadzirane, ograđene odjeljke samo za odrasle ili pretvoriti u knjižnicu »samo za odrasle«. Otkako je zakon stupio na snagu, naslovi su premješteni u odjeljke samo za odrasle ili su potpuno uklonjeni iz knjižnica uključuju »Paklenu naranču« Anthonyja Burgessa, »Znam zašto ptica u kavezu pjeva« Maye Angelou i »Klaonica 5« Kurta Vonneguta.

Prema pisanju Oslobođenja, broj zabranjenih knjiga u američkim javnim školama premašio je 10.000 u periodu od 2023. do 2024. godine, što predstavlja dramatičan porast u odnosu na prethodnu školsku godinu. Ovaj trend je posebno izražen u republikanskim državama koje su uvele nove zakone o cenzuri u obrazovnom sistemu.

Istraživanje PEN Amerike, neprofitne organizacije posvećene zaštiti slobode izražavanja, pokazalo je da je broj zabrana knjiga skoro utrostručen, s 3.362 slučaja prethodne godine na preko 10.000 slučajeva u najnovijem izvještaju. Posebno veliki broj zabrana zabilježen je u državama poput Floride i Iowe, koje su uvele stroge zakone usmjerene na regulaciju materijala dostupnog u školskim učionicama i bibliotekama. Prema izvještaju, ove dvije države zajedno čine oko 8.000 slučajeva zabrane knjiga. PEN Amerika ističe da su novi zakoni olakšali uklanjanje knjiga iz školskih ustanova, često bez formalnog procesa ili adekvatne procedure. Zakon u Iowi, donesen 2023. godine, zabranjuje materijale koji se bave seksualnom orijentacijom i rodnim identitetom u razredima prije sedmog razreda, dok zakon u Floridi automatski povlači knjige koje su osporene zbog prikazivanja »seksualnog ponašanja« dok se ne završi revizija.

Iako se zabrane knjiga šire diljem zemlje, pravne bitke omogućile su povratak određenih naslova u školama. U jednom okrugu u Floridi, nakon nagodbe u tužbi, vraćeno je 36 knjiga koje su prethodno bile uklonjene.

Prije nekoliko godina slična inicijativa dogodila se u Hrvatskoj, kad je Udruga »U ime obitelji« iz lektire željela izbaciti djela Zorana Ferića (»Anđeo u ofsajdu«), Harukija Murakamija (»Kafka na žalu«), Silvije Šesto (»Debela«), Kristiana Novaka (»Črna mati zemla«), Patricka Süskinda (»Parfem«), Dubravke Ugrešić (»Forsiranje romana reke«), Slavenke Drakulić (»Mramorna koža«), Marquerite Duras (»Ljubavnik«)… Ta je inicijativa obrazložena riječima:

»Potrebno je u cijelosti dobro revidirati popis lektirnih naslova, te izbaciti sve koji su štetni za duševno (emocionalno), duhovno i intelektualno zdravlje učenika…«