Upravni odbor Porina odlučio je da prestižnu nagradu Porin za životno djelo ove godine dodijeli Meri Cetinić i Zlatku Tanodiju. Porin za životno djelo dodjeljuje se umjetnicima koji su svojim trudom, radom i uspjesima obilježili hrvatsku glazbu, koji su se upisali u povijest i onima bez čijeg autorskog rada, vokala i talenta ne možemo zamisliti svijet glazbe, a ove su godine to kantautorica Meri Cetinić i hrvatski skladatelj Zlatko Tanodi.

»Kad bismo tragali za najkompletnijom ženskom ličnošću u hrvatskoj pop glazbi, sirenom koja je vlastitom pjesmom obilježila posljednjih pedeset godina naših muzičkih života, bez puno razmišljanja zaustavili bismo se na jednom imenu – Meri Cetinić!«, dio je prekrasnog biografskog teksta o Meri Cetinić koji je napisao Siniša Škarica koji je, između ostalog, dodao i:

»Surađujući s doista brojnim imenima od Kovačevića i Runjića do Šarca i Lesića, između ostalih, s rimama Zuppe, Fiamenga, Popadića, Jurasa, Zlatanovića, za producentskim pultom, u aranžmanima sa Stipicom Kalogjerom, Došenom, Kazinotijem, te naravno prije svih i otpočetka bratom Antom, stvorit će opus kakav do danas nije nitko od pjevačica s autorskim pečatom.

Glazbeno obrazovana (srednja glazbena i Pedagoška akademija, smjer glazba), s mikrofonom za klavirom smjesta ćemo je doživjeti kao našu Carole King, ubrzo i kao Queen Mary, kraljicu domaće kantautorske pjesme.«

Foto: PORIN

»Motreći s današnjeg gledišta na uistinu bogat i svestran opus skladatelja Zlatka Tanodija, može se reći da ga je skladateljska znatiželja provela kroz sve obzore glazbene umjetnosti – od moćnog i snažno izražajnoga velikog zvuka do suptilnoga, gotovo nježnog kazivanja komornih linija koje poput sna obuhvaćaju maštu onoga koji sluša – kako bi ga dovela do izazova kako sa što manje sredstava postići što veći i intenzivniji učinak.

I u tome je uistinu uspio«, rekla je Erika Krpan o Zlatku Tanodiju koja je o njemu u uvodu napisala i sljedeće:

»Mislim da nije pogrešno započeti kratku priču o skladatelju Zlatku Tanodiju (1953.) tvrdnjom kako je on uvelike zaslužan za opstanak i razvoj elektroničke i primijenjene glazbe u Hrvatskoj. Nije bio prvi skladatelj, zaintrigiran izražajnim mogućnostima elektroničkoga zvuka u Hrvatskoj.

Prvi se okušao Ivo Malec, a potom i drugi, ali niti u jednom opusu sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća elektronička glazba nije dio koji bi ispisao karakteristične dijelove autorova razmišljanja i poetike«.

Foto: PORIN