RIJEKA Rujevica je brzo utihnula u predvečerje nedjelje. Ostali su po običaju na tribinama još samo gostujući navijači Istre 1961 koji su slavili pobjedu i Gonzala Garciju, Bijeli su u nekoj vrsti glasne tišine napustili utrobu stadiona. Mogli su žaliti za propuštenim šansama Nike Jankovića, Dominika Dogana i Luke Menala te u nadoknadi Amera Gojaka, ali slaba je to bila utjeha. Susjedi preko Učke uzeli su sve, a Rijeka barem zakratko prepustila prvo mjesto Hajduku. Bijeli su sada na bod zaostatka za Splićanima, ali i jedne i druge više može brinuti približavanje Dinama koji je sada u zaostatku za vodećim dvojcem četiri, odnosno pet bodova. Uz to, Modri imaju puno lakši zadatak u idućem kolu, u domaćem ogledu s Goricom, dok Rijeka mora na Opus Arenu, a Hajduk u »minsko polje« Drosine. Jasno je da jadranske rivale čekaju puno zahtjevnije zadaće…

– Imali smo dosta šansi, ali mučimo se u napadu. To je nogomet. Treba se sada samo dobro spremiti, tu smo u borbi za prvo mjesto. Ne odustajemo od toga, a vraćaju nam se sada i neki od igrača u konkurenciju koji bi nas trebali pojačati. Sada idemo u Osijek iskupiti se za ova dva poraza i pokušati pobijediti – kaže Martin Zlomislić, novi kapetan Riječana koji i nije imao previše posla. Kod pogotka je zakazala desna strana i uža obrana, Moris Valinčić je poput šila lakoćom probio bok i još bolje centrirao na prvu stativu.

Nakon ovakvih poraza i svega što se događa na Rujevici obično se poteže i pitanje atmosfere. Već su Mladen Devetak i Toni Fruk izgledali donekle frustrirano u Varaždinu, bili su to prekršaji kojima Bijeli obično ne zaustavljaju svoje protivnike.

– Nije lako jer nismo navikli gubiti. Okrenule su se jednostavno neke stvari što se zna događati u nogometu. Suigračima ne mogu ništa zamjeriti, stvarno su davali sve od sebe do zadnje minute. Pokušavali smo izjednačiti i vratiti se u utakmicu, ali eto, nije išlo, kao niti u Varaždinu. Nadam se da će nam se ovo negdje uskoro vratiti – rezonira Rijekina jedinica.

Petrovič i Fruk

Dojam je da Rijeka još uvijek traga za pravim gol-igračem. I da bez Fruka sve ide puno teže. Nije išlo svojedobno s Mirkom Marićem, potom s Komnenom Andrićem, Stipom Pericom… Dominik Dogan sada je propustio dvije stopostotne prigode.

– Imali smo dosta šansi, ali neki igrači nisu dugo igrali. Nije lako kad ne igraš jedno razdoblje pa onda dobiješ šansu, a uz to, lopta ne sluša u matnim situacijama. Navikli smo na ulogu Fruka iz prvog dijela, on je tada bio važan kotač našeg napada. Sada je to pokušavao Janković… Došao je Čop i vidjet ćemo što budućnost nosi.

Situacija na terenu se ovog puta toliko zakomplicirala da je čak Dejan Petrovič morao na poziciju stopera zajedno s Antom Majstorovićem, nakon izlaska Škorića. Rijeka i tu ima problema s kadrom, Stjepan Radeljić se još oporavlja, a utakmicu je pratio Jovan Manev. Čeka se njegov potpis koji su malo usporili »papiri«…

– Nismo imali puno rješenja, na klupi je bio jedino mladi Kitin. Šef se odlučio za Petroviča i on je to stvarno odradio jako dobro. Borio se sjajno s Kristianom Fućkom koji je od njega viši 20 centimetara. Svi su dali sve od sebe, ali ovog puta jednostavno nije išlo – dodaje Zlomislić.

Raspored i Manev

Istru 1961 treba brzo arhivirati, slijedi Osijek koji igra toplo-hladno. Ali koji je matirao Dinamo nakon njegove pobjede nad Milanom.

– To je derbi, a domaćini su dobra momčad. I oni će tražiti iskupljenje nakon poraza od Gorice. Očekujem dobru, pravu utakmicu. Dolazimo se »potući« za tri boda. Osječani znaju u derbijima jako dobro odigrati, a onda neplanirano gube bodove. Imaju kvalitetnu i poletnu momčad, opasni su prema naprijed.

Rijekin raspored je najteži mogući. I zgusnut. Osijek u gostima, Dinamo doma, pa Hajduk u gostima u četvrtfinalu Hrvatskog kupa.

– Čekaju nas sada derbiji, a njih je svakom igraču najljepše igrati. Lijepi su ambijenti, tribine pune. Raduje nas sve to, ovo je prilika da vidimo gdje smo i što smo. Vjerujem da imamo dosta energije i unutrašnjih rezervi. Poremetili su nas malo neki odlasci, ali i došli su kvalitetni igrači. Stigao je i Manev i bit će registriran za sljedeću utakmicu, što nam otvara više opcija. Osobno vjerujem da se i dalje možemo sa svima potući za vrh.

Martin je preuzeo kapetansku vrpcu od Ivana Smolčića. Na Rujevici pomno biraju kapetane. Sve sa sobom nosi čast, ali i popriličnu dozu odgovornosti.

– Hvala treneru što mi je ukazao to povjerenje. Velika mi je čast biti kapetan Rijeke. Tu sam već tri i pol godine i klub mi je puno toga pružio. Kad sam došao, nisam mogao niti zamisliti da ću se naći u ulozi kapetana. Mogu samo reći da ću dati sve od sebe u svakoj utakmici, da sve bude najbolje moguće, a vrijeme će ostalo pokazati – zaključuje Zlomislić.