Kao što je već prije objavljeno od strane Službe praćenja klimatskih promjena programa Copernicus Europske unije, (CS3),  prosječna svjetska temperatura prešla je u prošloj godini psihološku granicu od 1,5 stupnjeva Celzijusa višu prosječnu temperaturu od one prije industrijske revolucije 1880. godine. Granicu koja je postavljena Pariškim sporazumom kao određena garancija da planet ne uđe u spiralu globalnog zatopljenja koja bi moglo dovesti u pitanje opstanak ljudske civilizacije kakvu znamo.

Djelomično se porast globalne temperature od 1,6 stupnjeva Celzija u prošloj godini može pripisati i El Ninu, nepredvidivom klimatskom fenomenu ovisnom o vjetru i površinskoj temperaturi Pacifika.

Za 2025. znanstvenici su bili malo optimističniji jer je nastupila La Niña, pandan El Niñu, koja nad Pacifikom u pravilu izaziva suprotni efekt, sniženje globalne temperature.

U skladu s tim, očekivalo se da će siječanj iza nas biti nešto hladniji od siječnja 2024. No, s čuđenjem i zabrinutošću, stručnjaci Klimatske službe Copernicus, objavili su da se desilo suprotno očekivanju, globalna temperatura ovog siječnja rasla je u odnosu na isto vrijeme prošle godine i prometnula ga u najtopliji siječanj otkad postoje mjerenja.

“Osnovni razlog zbog kojeg obaramo rekorde, a imamo ovaj trend zagrijavanja koji traje desetljećima, jest taj što povećavamo količinu stakleničkih plinova u atmosferi” – rekao je za BBC News Gavin Schmidt, direktor Nasinog Goddard instituta za svemirske studije. No, zašto su točno 2023., 2024. i početak 2025. toplije od utvrđenog trenda, odnosno zašto su izmjerene temperature konstantno iznad predviđanja znanstvenika za 0,1 ili 0,2 stupnja Celzija, to ostaje enigma i njima samima.

„Očito je da su uključeni i drugi elementi. Pokušavamo ih utvrditi” – kaže Schmidt.

U svakom slučaju, siječanj 2025. završio je s globalnom temperaturom višom čak 1,75°C u odnosu na predindustrijsko doba. Teorija ne nedostaje, osim notorne činjenice da svojom aktivnošću i paljenjem fosilnih goriva podižemo globalnu temperaturu, jedna sugerira da se oceani i njihova površinska temperatura ponašaju izvan uobičajenih obrazaca, druga pak ukazuje na to da povećanje temperature izaziva smanjenje sitnih čestica u atmosferi znanih kao aerosoli.