Sljedeći put kada prstohvatom soli začinite obrok, obratite pažnju na svoje prste. Kao začin sol je neodvojiv dio našeg dana, esencija svakog obroka i začin bez kojeg ne možemo. Ako na prstima zateknete ostatke soli, velika je vjerojatnost da je ona, zbog svoje vlažnosti, prirodno brana, a ne industrijski proizvedena. Upravo je u tome glavna prednost ninske soli. Krhki, nepravilni, grubi. Kristali prirodno brane soli nikada neće biti uniformirani, ali u tome je njihova posebnost i ljepota prirode koja ih stvara. U lagunama kraljevskog grada već tisućljećima se štuje sol – kao začin, moneta i dio života.

Iako je zima period kada su bijeli kristali soli daleko od formiranih, prošetali smo se poljima Solane Nin, koja u ovom, “lakšem” periodu godine skuplja snage za još jedno ljeto berbe i turizma. Ninska je solana, naime, neizostavno turističko odredište, koje skriva brojne bisere. Kako nam je kazala direktorica marketinga Solan Nin Sanja Stamenić Oštrić, solana je obiteljski posao, u koji je obitelj njezina supruga ušla iz neizmjerne ljubavi prema soli. Paški “furešti” otočku su tradiciju uzgoja soli, uz kojom su godinama živjeli, osuvremenili i oživjeli ne na svom rodnom otoku kako su sanjali, već u Ninu, te tako od propadanja spasili ovaj biser naše regije.

Začin života

Kao jedna od tek tri europske solane sa ekološkim certifikatom proizvodnje soli, u Solani Nin ponose se tisućljetnom tradicijom solarstva zbog koje je grad Nin i naseljen. Dok šetamo osunčanim poljima, Stamenić Oštrić nam je kazala kako je predivno ovisiti o prirodi kako bi stekli plodove svoga rada. No, u posljednjih ih je nekoliko godina ista ta priroda i unazadila, kako zbog poplave koja je zadesila Nin, tako i pandemije koronavirusa. Berba soli zato nikada nije sigurna stvar, kao kod industrijske proizvodnje, jer kristala nema bez 21 sunčanog dana i bez kapi kiše.

– Solana je srce grada, mjesto gdje su generacije Ninjana provele svoj radni vijek, zaljubile se i ostavile svoj trag. Ovaj krhki ekosustav, produžena ruka ninske lagune, dom je i brojnim vrstama ptica, koje trajno ili povremeno obitavaju na njenom području. Četiri faze isparavanja mora u 155 bazena izuzetno je podložno prirodnim promjenama, a sol se ručno bere istom metodom kao što je to bilo i u povijesti. Solana stara preko 1500 godina, mjesto je gdje se priča priča o soli, koju se osjećamo dužnima osigurati za buduće generacije, započela je Stamenić Oštrić. Solana je zato savršena ne samo za gastroljupce, već i ornitologe, koji su samo jedan dio od preko 100 tisuća posjetitelja – koliko ih godišnje posjeti. Bilo da ju kupite kao osnovni kuhinjski začin, u čokoladi, namazima, likerima ili pak kozmetici i suvenirima, sol se probila u svaki kutak naših života.

Ekološka proizvodnja

– Grub je ovo i težak posao, koji je kroz godine ipak spajao srca. Žene i muškarci, rame uz rame, stoljećima su se pregibali nad bazenima, berući kristale soli. Kada smo kupili solanu, zatekli smo ju u ruševnom i zapuštenom stanju, te odmah krenuli u njezino uređenje, kako bi mogli primati posjetitelje. Sol je neiscrpan izvor mogućnosti i ideja. Od ninskog blata, do ptica, pa čak i morskih trava, solana je svestrana i jako je pogodna za kreativce, koji iz priče o soli mogu izvući brojne pogodnosti. Tijekom bivše je države, nasreću, solana bila zapuštena i bez pravih ulaganja. Upravo je to kumovalo i dobivanju ekološkog certifikata za proizvodnju, koji, da je proizvodnja industrijalizirana, nikada ne bi dobili, prisjetila se Stamenić Oštrić.

Dok hodamo kroz nepreglednu mrežu polja, radnici solane dane provode u pripremi za novu ljetnu sezonu, koja će sa sobom ponovno donijeti tisuće posjetitelja. Uređuju pristupne staze, popravljaju nedostatke u sustavu protoka morske vode, te spremaju pošiljke ninske soli koje će putovati čak do dalekog Japana. Velika je konkurencija, pojasnila nam je Stamenić Oštrić, na globalnom tržištu solju, u kojem primat imaju afrički proizvođači, blagoslovljeni obiljem sunca i suhom klimom. No, ipak, ističe, trude se izvući najviše iz tisućljetne tradicije koju baštine.

Meštri od bazena

Prirodno se brana sol od industrijski ekstrahirane razlikuje po tome što je vlažnija i manje slana. Zato je izvrsna za trudnice, dojilje i malu djecu.

– Poplava iz 2017. godine unazadila nas je i uništila sve bazene. U manjem smo obimu i prošle godine imali poplavu. Četiri tisuće tona soli naša je prosječna godišnja proizvodnja. Sve ovisi o suncu, jer prirodna se sol ne može brati ako ne prođe 21 suh dan kako bi se formirao kristal soli. U suprotnom ga kiša jednostavno rastopi, te cijeli ciklus kreće ispočetka. Većina se solana zato i okreće industrijskom procesu ekstrakcije, jer im osigurava siguran prinos soli, kazala je Stamenić Oštrić. Zato su, dodaje, i započeli širenje asortimana – gastronomskog i kozmetičkog, kako bi tržištu ponudili alternativu, kada je prinos soli manji. Od početka su ju otvorili posjetiocima i ornitolozima, te tako počeli plesti svoju priču o tradiciji soli. Solari i vodari temelj su solane – meštri od bazena, koji, poštujući prirodu i njezine mijene, vrijedno uzgajaju i beru kristale soli. Zanat je to koji se nigdje osim u poljima ne može naučiti, izumirući rad koji podrazumijeva dane provedene na suncu, u iščekivanju i molitvi da ne padne kiša. Ljubav prema soli i umijeće njezina branja prenosili su se s naraštaja na naraštaj.

– Generacijama su Ninjani radili u solani i bili njezinim sastavnim dijelom. No, vremena su se promijenila, tako da ono što je nekada bila tradicija ovog grada, sada više nije atraktivna, dodala je naša sugovornica.

Bilje i blato – stanari bazena

No, zato im ne fali promatrača ptica, koji između bazena prolaze noseći na ramenima tešku opremu. Solana Nin izgrađena je na području gdje se nalazi ljekovito blato koje obiluje mineralima i koje pridonosi visokoj kvaliteti ninske soli.

– Ideja u budućnosti nam je stoga možda i valorizirati već nadaleko prepoznate benefite ljekovitog blata, ali i bilja koje raste u bazenima, rekla je Stamenić Oštrić. Dok šetamo poljima, imali smo prilike vidjeti i stare konstrukcije i vagone, koji su se koristili za prijevoz soli, koji su ovjekovječeni i u njihovu “Muzeju soli”. Povratak plamenaca u lagunu i bazene soli, prisjetila se Stamenić Oštrić, izazvao je ovog ljeta navalu posjetitelja i interesa medija, koji su plamence ipak omeli u zasluženom miru, te naveli da polete prema mirnijim krajevima.

– Naša je sol zaista autohtoni suvenir, proizvod mora, bure i sunca. Naših 27 kolega ljeti se penje na oko 50, jer koordinirati posjete turista i voditi ture, uz redovitu i urednu sezonu branja soli, veliki je zalogaj. Pripremamo zato neke novitete za ovu godinu. Osim ljekovitog ninskog blata, iako ga još nismo eksploatirali, u bazenima nam raste i slanuša. Može se jesti – vrlo je ukusna i zdrava. Slankastog je okusa te se može dodati salatama ili kuhati kao povrće. Planiramo uređenje prvo većeg muzeja i suvenirnice, a onda tko zna – možda i wellnessa, zaintrigirala nas je Stamenić Oštrić. Jedno se ipak neće promijeniti. Uvijek će ostati ekološkom solanom, jer bez ekosustava bazena ne bi ni postojali.

Turistički biser

– Život bez soli bio bi bljutav i nezanimljiv. U povijesti je bila skuplja od zlata, moneta i sredstvo plaćanja. Mlečani su zato na 500 godina zatvorili sve solane na Jadranu, kako bi imali monopol nad njezinom proizvodnjom. Dok smo godinama posjetitelje imali samo ljeti, sada ih primamo i kroz proljeće i jesen, a ove nas je Nove godine zatekla grupa od 45 Austrijanaca, koji su prvi dan 2025. godine odlučili provesti s nama, pohvalila se Stamenić Oštrić. Solana je neizostavni dio ninske turističke priče i najvažniji simbol grada. Sitna i krupna. Začinska, dimljena i u cvijetu. U likerima, čokoladama, siru, čipsu keksima, maslinovom ulju. U kupkama, šamponima, parfemima i sapunima. U nakitu, pa čak i kao glavna zvijezda slikovnice. Sol je u Ninu zaista začin života.

– Sve negativne emocije nakon velike poplave pretočila sam u slikovnicu o račiću Slanku i ptici vlastelici, našim stoljetnim susjedima. Solana je uistinu vrelo zanimljivih priča. Glavni su “galebovi” u Ninu godinama tako bili baš naši solari i vodari, jer težak je to bio i fizički iscrpljujuć posao. Kolege se danas voze električnim skuterima, tako da svakom svoje, našalila se Stamenić Oštrić. “Muzej soli” zato je mjesto na kojem se na jednom mjestu može vidjeti sva ljepota i čar solarstva. Stari očuvani alati, vage, vagoni i oprema i dan – danas pričaju priču o tisućljetnoj tradiciji između čovjeka i soli.