Početkom prosinca prošle godine na radionici Radne skupine Hrvatskog planinarskog saveza za osobe s invaliditetom (OSI), održanoj u planinarskom domu Malačka iznad Kaštela, 35-godišnji je Osječanin Matej Ebner predstavio iskusnim planinarima i vodičima inovativna planinarska kolica nastala u njegovoj radionici. Riječ je o prilagođenim kolicima koja omogućuju kretanje po težim terenima i znatno smanjuju troškove pristupa planini za osobe s invaliditetom.

Ovo je jedinstveno planinarsko pomagalo za osobe s invaliditetom Matej uspio napraviti potpuno samostalno, bez nacrta i ičije pomoći, gledajući na internetu originalne izvedbe nastale u Francuskoj.

– Nisam ja ovo izmislio – skromno objašnjava Matej, koji nas je primio u svom domu od 36 četvornih metara, koji je tek nešto veći od njegove omiljene radionice u kojoj ovaj strastveni planinar stvara sve što mu padne na um.

Inspiracija

Ideja mu se javila dok je pratio na Facebooku poznatog svjetskog putnika Slavena Škrobota, osobu s invaliditetom, koji je u pratnji nekolicine bliskih osoba u kolicima obišao velik dio svijeta.

– Bio je u Patagoniji s kolicima, i to mi se usadilo u glavu. Počeo sam istraživati i vidio da ta kolica proizvodi francuska tvrtka, proučavao sam ih i shvatio da je cijena od 4.500 eura previsoka. Rekao sam sebi da to nema smisla, jer koja si ih osoba s invaliditetom može priuštiti. Pomislio sam da ih je moguće napraviti za manje novca, krenuo sam u njihovu izradu i uspio – prisjeća se Matej tih početaka.

Odlučio je, dakle, izraditi pristupačniju i praktičniju verziju kolica. Na materijal je potrošio vlastitih 500-tinjak eura, pri čemu je najveći izdatak bio kotač s disk-kočnicama, do čega je mogao doći jedino kupnjom polovnog električnog fat bikea.

Matejeva su kolica iznimno stabilna i jednostavna za korištenje. Uz čvrstu konstrukciju opremljena su debelim kotačem širine četiri inča, koji lako svladava neravnine. Kolica su osmišljena tako da ih dvije osobe mogu nositi planinarskim stazama, a nizbrdice omogućuju korištenje užadi za dodatnu sigurnost.

– Osim što su udobna i čvrsta, kolica su lako rastavljiva i pogodna za transport. Sve sam osmislio sam, bez nacrta. Kombinirao sam, mijenjao i dodavao detalje po vlastitom ukusu – ističe Matej.

Uz podršku prijatelja iz Studentskog planinarskog društva Altius Osijek na Papuku je odradio “stres-test”.

– To znači da smo izdržljivost kolica testirali noseći čovjeka od 110 kilograma po najtežem terenu i sve je prošlo odlično – zadovoljan je.

Kolica su namijenjena osobama koje su nepokretne ili slabo pokretne. Konačna je verzija dužine 230, širine 55 i visine 140 centimetara, a visina je sjedala 75 centimetara od poda. Kolica su izazvala veliko zanimanje i otvorila nove mogućnosti za inkluzivno planinarenje.

Veliko srce

Matej je od samog početka, kada je tek kretao u izradu kolica, donio odluku da će donirati sva koja sâm proizvede.

– Želim ih darovati udrugama, vodičima ili pojedincima, osobama s invaliditetom, potpuno besplatno. Neću ništa naplaćivati jer mi to nije toliki trošak, a jedna kolica napravim u dva mjeseca. Poklonim ih nekome tko ih želi koristiti i tako omogućim osobama s invaliditetom pristup prirodi. Cilj mi je pomoći ljudima i donirati društvima koja organiziraju ovakve izlete – odlučan je Matej.

Prema njegovim riječima, već u proljeće planira usavršiti novu verziju kolica i pokrenuti još više inicijativa za uključivanjem osoba s invaliditetom u planinarske aktivnosti.

– Želim pomoći zajednici i omogućiti ljudima da uživaju u prirodi, bez obzira na prepreke. Naravno, ne mogu u masovnu proizvodnju, no ako napravim nekoliko kolica u godinu dana, bio bih sretan. Napravit ću nacrte i ako se netko usput nađe tko bi se želio time baviti, rado ću mu ih ustupiti, ali ona koja ja napravim, neću nikada naplaćivati – ponavlja Matej.

Privatna arhiva

Njegova strast prema planinarenju i prirodi traje tri godine, otkako je postao član osječkog Studentskog planinarskog društva Altius.

– Obišli smo gotovo sve – Velebit, Dinaru, Biokovo, Učku, Papuk, Krndiju, nema gdje nismo bili. Aktivno smo društvo, bili smo i u Italiji, Sloveniji, Crnoj Gori. Ekipa je mlada i motivirana, a s osobama s invaliditetom planiramo izlete prilagođene njihovim potrebama – dodaje pohvalivši se kako je nedavno prošao tečaj za vodiča i postao planinarski vodič pripravnik.

No valja reći kako je, osim strastvenog planinara i altruista, Matej Ebner magistar elektroenergetike i samouki programer. Zvanje magistra elektroenergetike stekao je na osječkom FERIT-u, no do posla u struci u svom rodnom gradu nije uspio doći.

Rad rukama

Na upit je li razmišljao da se sa svojim znanjima i vještinama okuša izvan granica Hrvatske, gdje bi se to što radi više cijenilo nego ovdje, kao iz topa odgovara kako, bez obzira na sve, nije nikako želio iz Osijeka.

– Nakon završenog fakulteta nisam uspio naći posao, ali iz grada koji volim nisam želio otići. Ja sam dečko iz centra grada, živio sam u Dubrovačkoj i za mene je Osijek nepresušan izvor inspiracije – tvrdi Matej, dodajući kako je uz obitelj puno toga naučio raditi samostalno.

– Nema što nisam radio, volim alat i uživam u radu rukama. To sam naslijedio od roditelja, koji su nas uvijek učili kako da sami riješimo svaki problem. Budući da za mene nije bilo posla u struci, počeo sam učiti programirati preko YouTubea i vrlo se brzo zaposlio kao programer. Programiram već osam godina, a za sadašnju tvrtku iz Nizozemske radim posljednje četiri godine. Ne žalim zbog toga, dobro mi je – skroman je Matej.

Svoju kreativnost i poduzetni duh nije ograničio samo na posao nego je sam osmislio i dizajnirao prostor u kojemu živi i radi.

– Sve radim sam, neprestano ulažem u alat i svoju radionicu, tako da sam sve što nije uređaj u kući osmislio sam i napravio sam. Od kuhinje po mjeri, polica, prostora za vježbanje, stolica, zapravo sve što mislim da mi je nužno – ističe ovaj simpatični mladić, napominjući da se bavi i umjetnošću slikajući.

Matejeva priča svjedoči o tome kako strast, inovativnost, želja za učenjem i pomaganjem mogu stvoriti promjene čineći svijet boljim mjestom za sve. To trebaju prepoznati i država i lokalna zajednica – i cijeniti.

PODRŠKA IZ UREDA PRAVOBRANITELJA

S obzirom na to da je s interesom osoba s invaliditetom s područja Osijeka i okolice upoznat i pravobranitelj za osobe s invaliditetom, podrška Mateju Ebneru za hvalevrijednu inicijativu stigla je i s te strane.

– Podržavamo gospodina Ebnera i njegov projekt kojim se osobama s invaliditetom s našeg područja želi omogućiti aktivno sudjelovanje u planinarenju i općenito aktivniji boravak u prirodi. Ujedno zahvaljujemo Gradu Osijeku i Sportskim objektima koji su omogućili da gospodin Ebner i članovi Studentskog planinarskog društva Altius dobiju priliku predstaviti kolica zainteresiranim osobama s invaliditetom u dvorani Gradski vrt u Osijeku 21. veljače u 17 sati – poručuje savjetnik pravobranitelja za OSI – Područnog ureda Osijek, Mario Burek.

Navodi također da će se predstavljanje i daljnje razvijanje projekta provesti kroz suradnju s lokalnim udrugama, a svi koji žele više informacija mogu se obratiti i Područnom uredu pravobranitelja za osobe s invaliditetom u Osijeku.

Naime, planinarenje je poželjna aktivnost za svakoga, pa tako i za osobe s invaliditetom, jer boravak u prirodi, kretanje na čistom zraku, putovanja i dobro društvo idealan su način ispunjavanja slobodnog vremena.

– Često govorimo o preprekama s kojima se osobe s invaliditetom svakodnevno suočavaju i koje dovode do isključivanja iz brojnih društvenih aktivnosti, izolacije i diskriminacije, a što za posljedicu često ima gubitak samopouzdanja, strah, nesigurnost, nezaposlenost, pa čak i depresiju. Zbog toga ističem da brojni primjeri i iskustva potvrđuju kako upravo planinarenje pozitivno utječe na ublažavanje brojnih psihofizičkih posljedica koje proizlaze iz invaliditeta. Aktivni boravak u prirodi, druženje u pozitivnom okruženju i sklapanje novih prijateljstava, međusobna podrška i zajedništvo koje je karakteristično za planinarsku zajednicu, sve to može obogatiti život osobe s invaliditetom i pridonijeti rušenju osobnih strahova i ograničenja te razvijanju novih vještina i jačanju samopouzdanja – zaključuje Burek.

Imanje u Baranji

Matej je nedavno kupio imanje u baranjskom selu Suzi, i to ga sada uvelike ispunjava.

– Baranju volim, ma obožavam je, zato sam se odlučio baš ondje kupiti imanje. Baranja se sada intenzivno i turistički razvija, tako da razmišljam o tome da se u budućnosti bavim održivim turizmom. Primarno mi je sada da obnovim kuću i da u njoj mogu prespavati jer je bila u lošem stanju. U tome mi pomažu i roditelji, sve radimo sami i polagano – bjašnjava Matej, dodajući kako imanje ima veliku bašču, koju mu sada obrađuju roditelji.