Život smišlja čudesne priče za roman, ne bi ih smislio ni neki nobelovac, zaključit će naš čovjek koliko oduševljen, toliko i šokiran neviđenim preokretom hrvatskih rukometaša koji su u fotofinišu pretekli Mađare i uletjeli u polufinale Svjetskog prvenstva.

Stjerani u konopce i naizgled nokautirani, uzvratili su tako brzo i žestoko da su na parketu završili gosti i to doslovno »sekundu do dvanaest« trijumfom za prepričavanje u novom poglavlju višedesetljetne sage hrvatskog rukometa. Toliki slavni prethodnici sadašnjih perjanica bili su idoli klincima koji su tek zaplovili u rukometne vode i imena koja se spominjalo po svim mogućim ulicama i kantunima diljem Lijepe Naše.

I ova bajka s loptom dokazuje da je sport najslađi kolač, sada je, uza sve moguće političare i moćnike u nas, »lice s naslovnice« Marin Šipić, momak koji je dobio utrku s vremenom i Lakom konjicom i otvorio vrata polufinala.

Hrvatska reprezentacija dobila je nevjerojatan proces u kojem je imala tolike otegotne okolnosti, presuda kojom je pobjednica zapalila je slavlje poput onog kada su u Haagu pobjednici bili naši vitezovi, generali Gotovina i Markač. Momke se s pravom naziva Nesalomljivima, kao one Eliota Nessa s obzirom na to da su brzo bacili u zaborav veliki preokret na završetku igranja u drugoj fazi SP-a protiv Slovenije, da bi kreirali još veći preokret i u tili čas suparnike od pobjednika pretvorili u tragičare, a sami sebe u slavljenike.

Naime, ne samo što su u posljednjih pet minuta kao spužvom prebrisali naizgled nedostižna četiri koraka zaostatka munjevitom serijom čak 5:0, nego su to neki od njih činili doslovno šepajući. Tu je formulacija »stiskanje zubi« sve samo ne prazna parola, igrajući »svi za jednoga jedan za sve«, Martinović, Duvnjak i tko još sve ne zaboravljali su na bolove, imajući u mislima samo kako sebi i tribinama nakrcanim tolikim navijačicama i navijačima servirati uspjeh, okrečući rezultat naglavce.

Igrajući tako »s nogom i pol« dokazali su točnost Njegoševe poruke »boj ne bije svijetlo oružje, već boj bije srce u junaka«, bili su junaci uistinu velikog srca. Uza svu borbenost, čvrstinu u teškim duelima nanovo su, uz jake živce u toj drami na parketu, potvrdili rijetko viđenu mentalnu čvrstinu kojom, bez obzira na rezultat, samo poručuju »nije gotovo dok nije gotovo«.

Razdraganim navijačima i sebi ispričali su najljepšu priču za laku noć i njome najavili neku novu, nadajmo se još ljepšu. U ovom trijumfu nad Mađarima u pisanju posljednjih redaka sudjelovala je ključnim obranama »senjska ruka«, vratar Ivan Pešić, kao i »riječka ljevica« Filip Glavaš, nepogrešiv i čeličnih živaca sa sedam metara. Trokut bivših Zamećana zatvorili su i efektni golovi rukometnog poete Tina Lučina.

S takvim karakterom koji ima ova postava, momčad koja je nakon osam godina hrvatskom rukometu donijela polufinale Svjetskog prvenstva, ne mora zazirati od suparnika makar se on zvao i velesila Francuska. Bez obzira koliko kvalitetan bio, jedino mjerodavno mjesto da to dokaže jest teren, tu ga čekaju hrvatski Nesalomljivi koji hrle na postolje i svakako ne misle stati s nizom velikih pobjeda.