U sjeni predsjedničkih izbora ostale su dvije nimalo dobre vijesti kada je riječ o Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji. Prva je o nastavku negativnih demografskih trendova koji su među najgorima u Hrvatskoj. Cijela država loše stoji, a u toj lošoj priči s kojom se nitko ne želi ozbiljno pozabaviti jedno od najlošijih poglavlja je u Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u 2023. godini najveći negativni prirast zabilježen je u Primorsko-goranskoj županiji i iznosio je – 2.092. To znači da je rođeno 1.718 djece, a broj umrlih iznosio je 3.810. Tako je Primorsko-goranska županija zadržala vodeće mjesto po negativnom prirastu koji je imala i u 2022. godini. U Državnom zavodu za statistiku bilježe da se Primorsko-goranska županija našla u skupini šest županija koje bilježe dvostruko veći broj preminulih od broja rođene djece, u društvu s Ličko-senjskom, Karlovačkom, Požeško-slavonskom, Sisačko-moslavačkom i Šibensko-kninskom županijom. Od jedinica lokalne samouprave u PGŽ-u, najgora je situacija u Rijeci u kojoj je rođeno 620 djece, a broj umrlih iznosi 1.664. Ništa bolje nije u većini gradova i općina PGŽ-a.

Druga vijest koja nije nikako dobra za PGŽ su rezultati primorsko-goranskih srednjoškolaca na državnoj maturi. Analiza je pokazala da su škole u Međimurskoj županiji vodeće u Hrvatskoj po rezultatima učenika na državnoj maturi, a učenici iz Primorsko-goranske i Ličko-senjske županije najčešće dijele zadnje mjesto na ljestvici. Podaci pokazuju da su se škole iz Primorsko-goranske županije uglavnom plasirale ispod nacionalnog prosjeka te da u više predmeta dijele zadnje mjesto s nekoliko drugih županija. Ispada tako da je broj stanovnika u nekada prosperitetnoj županiji i njezinom administrativnom središtu i najvećem gradu takav da zvono više ne zvoni na uzbunu, već upozorava da nam je odzvonilo, a uz to nam generacije na kojima svijet ostaje imaju sve lošije znanje. Jesu li tome krive škole ili je riječ o obrazovnoj neambicioznosti učenika, teško je reći. Vjerojatno je, kao što je često slučaj, istina negdje u sredini. U svakom slučaju stanje je zabrinjavajuće, ma koliko se mi tiješili da nije. Da bi se negativni trendovi zaustavili i preokrenuli, potrebno je najprije priznati da je stanje alarmantno. I onda u skladu s tim početi činiti sve da se stvari promijene. Ne može to napraviti sama Primorsko-goranska županija ni Grad Rijeka jer je uloga države najveća s obzirom na to da je Hrvatska visoko centralizirana. Ali može probati s onim što kao lokalna i regionalna samouprava imaju na raspolaganju. Do sada su se u PGŽ-u i Gradu Rijeci uglavnom tješili da nije demografska katastrofa samo kod nas, da je riječ o negativnim trendovima u cijeloj državi.

Pa bi riječka gradska vlast znala pridodati da je istina da je broj stanovnika u Rijeci sve manji, ali da je isto tako činjenica da građani Rijeke odseljavaju u jedinice lokalne samouprave u riječkom prstenu budući da je Rijeka stiješnjena u 44 kvadratna kilometra i na taj način joj je onemogućen razvoj. Prije svega kada je riječ o omogućavanju građevinskih pdručja na kojima bi se omogućila gradnja kuća. Taj argument je na mjestu, ali isto tako riječ je o argumentu koji se koristi kao alibi za nedostatak promišljenih gradskih politika kada je riječ o izgradnji stanova za mlade obitelji. Aktualni gradonačelnik Marko Filipović, koji broji zadnje mjesece kao prvi čovjek Korza 16, dobio je izbore u svibnju 2021. godine s programom Novi ritam grada. U njemu je jedan od temeljnih zadataka bio izgradnja tisuću novih stanova. Nije izgrađen ni jedan. Mlade obitelji izložene su stambenom tržištu na kojemu cijene divljaju. S prosječnom hrvatskom plaćom ne može se uzeti komercijalni stambeni kredit i na taj način riješiti pitanje krova nad glavom što je preduvjet ostanka u nekoj sredini. Uz radno mjesto koje bi trebalo biti primjereno plaćeno. Činjenica je da ne može gradonačelnik Filipović sam osigurati priuštivo stanovanje, ali isto tako je činjenica da je i njemu neaktivnost države najčešće alibi za vlastitu neaktivnost po tom pitanju. On se tim pitanjima od kraja svibnja 2025. godine kada završe lokalni izbori neće više baviti jer neće biti SDP-ov kandidat za gradonačelnika. Tko god ga naslijedio, prioritet će mu morati biti zaustavljanje izumiranja grada u koji se desetljećima dolazilo. A sada se iz njega, kao i iz Hrvatske, bježi s kartom u jednom smjeru.