Photo: Marko Lukunic/PIXSELL
U međuvremenu iz tužbi su »otpali« Dražen Bošnjaković i Vandoren. Dragun, naime, vjeruje da je njih četvero njegovu tužbu protiv Radoševića i Kutle moglo riješiti u pristupnim pregovorima i to u sklopu poglavlja 23. pravosuđe
ZAGREB Kad se na istoj strani nađu Vesna Pusić, Jadranka Kosor, Dražen Bošnjaković, k tome još i Paul Vandoren, nekadašnji šef delegacije EU-a u Hrvatskoj, u startu je jasno da je posrijedi nešto bizarno.
Njih je spojio osebujni Tomislav Dragun, jedan od prvaka hrvatske pretvorbe i privatizacije devedesetih godina. Tužio ih je zajedno s Republikom Hrvatskom i traži 17 i pol milijuna kuna, plus zatezne kamate od 1997. godine.
Još 2011. godine je Dragun, dok se nalazio u političkom egzilu u Sloveniji, podnio tužbu Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, i taj se proces, doduše, malo sporije odvija, ali – napreduje. Hrvatska pravna država besprijekorno funkcionira. S vremenom su ipak otpali Bošnjaković, ministar pravosuđa u Vladi Jadranke Kosor, i Vandoren. Optužbe protiv njih povučene su s obzirom da ih sud, jer im tužitelj nije dostavio podatke o mjestu stanovanja, nije mogao obavijestiti da su tuženi. No, protiv bivše premijerke i nekadašnje predsjednice Nacionalnog odbora za praćenje pregovora za pristupanje EU-u, te Hrvatske, koju, naravno, zastupa Državno odvjetništvo, uredno se održavaju sudska ročišta. Dragun koristi sve blagodati koje mu pruža hrvatsko pravosuđe.
O čemu je točno riječ? Dragun je bio važan čovjek Miroslava Kutle, dok je ovaj stvarao svoje poslovno carstvo. Protiv Draguna je podneseno više kaznenih prijava, jednom je i osuđen na četiri godina zatvora zbog gospodarskog kriminala, a i sam je tužio brojne ljude, političare, suce, državne odvjetnike…
Ovaj slučaj odnosi se na Štedionicu Dukat, koja je u međuvremenu likvidirana. Dragun je kao vlasnik te štedionice 30. siječnja 1997. podnio tužbu protiv Ivana Radoševića, još jednog heroja pretvorbe i privatizacije, potražujući od njega 17 i pol milijuna kuna. Radošević, do kojeg je u Njemačkoj, zbog afere Zagrepčanka, Hrvatska neuspješno pokušala doći putem europskog uhidbenog naloga, navodno je 1995. spomenuti novac dobio od Štedionice Dukat u obliku kratkoročnog kredita, ali ga nije vratio. Usto, dionice Croatia Busa koje je Radošević trebao dati Dukatu kao osiguranje tražbine, »prenio je na trgovačka društva u vlasništvu Miroslava Kutle«. Kao dokaz za ove tvrdnje Dragun u tužbu navodi svoju knjigu »Pogledajte, ovako su me opljačkali HDZ i Mladen Bajić«, jednu od brojnih koje je napisao. Taj predmet nije okončan, a Radošević i Kutle su, upozorava Dragun u tužbi, »odmaglili iz Hrvatske u Njemačku i BiH, a imovinu su posakrivali uz pomoć Državnog odvjetništva i predsjedništva HDZ-a«.
A gdje su tu Pusić, Kosor, Bošnjaković i Vandoren? Oni u priču ulaze tijekom pregovora u ulasku Hrvatske u Uniju. Dragun, naime, vjeruje da je njih četvero njegovu tužbu protiv Radoševića i Kutle moglo riješiti u pristupnim pregovorima i to u sklopu poglavlja 23. pravosuđe, ali nisu, već su »koristeći svoje službene položaje svjesno prikrili predmet«.
Zbog ovoga Dragun traži od Hrvatske i tuženih pojedinaca 17,5 milijuna kuna, uz zatezne kamate. Parnica na sudu u punom je jeku.