Na put s djetetom

Nedavno smo se vratili s Malte, a sada je pred nama Japan. Bit će to prvo daleko putovanje s djetetom. Djevojčica će tada imati punih šest godina i mislim da je spremna za takvu avanturu. Djecu je važno od malih nogu naviknuti na putovanja i onda nema problema. Želimo na nju prenijeti tu strast, a čini mi se da za sada uspijevamo. Putovati s djetetom zapravo nije nikakav problem. Potrebno je malo više organizacije nego kada smo solo, ali s druge strane, dijete te natjera da malo usporiš tempo, da zaista uživaš na nekom mjestu, u igri, istraživanju.

Tijekom godina, na putovanjima smo doživjeli i vidjeli sve i svašta. Ipak, kao najposebniji događaj moram izdvojiti vjenčanje u Las Vegasu. Klišeizirano. S Elvisom. Uvijek sam htjela reći ono „I do“, pa sam tako, eto, i rekla. Ali putovanja su pravi rasadnik zgoda i nezgoda. Od panike koja nas je ulovila nakon sat i pol noćne vožnje  taksijem po Kairu, jednom od najluđih gradova u kojem smo ikada bili, po nepoznatim ulicama, po ruti potpuno drukčijoj od one kojom smo trebali ići, preko prvog susreta s vožnjom po „krivoj“ strani ceste, po Irskoj – uzduž i poprijeko (urnebesno iskustvo), do svađe na Eiffelovom tornju – čisto da malo ubijemo romatiku toga grada…

Zalazak sunca u pustinji

Uvijek mi suze krenu od smijeha kad se sjetim vožnje od New Yorka do Washingtona, bez GPS-a i karte, činjenice da smo Bijelu kuću zamijenili s Parlamentom još se sramim… Slušali smo gospel na misi u Harlemu, poslužili kao zabava za gledatelje u areni prije početka predstave Cirque de Soleila – to je ono kad vas klaun krene prošetavati po dvorani, reflektori vas prate, a vi ne kužite da se cijela dvorana smije upravo vama…

Zalazak sunca u Egiptu

Bliski susreti s majmunima na tajlandskim plažama su u najmanju ruku zastrašujući jer te ružno gledaju i kradu ti hranu, a tu je i uvijek ista nelagoda kod njega svaki put kad u javnosti, primjerice, uz uličnog svirača zaplešem s hula hopom. Bojim se da se nikada neće naviknuti na taj dio. Neki od naših naj doživljaja su vožnja Nilom, misa u Harlemu (bili vjernici ili ne), lutanje po Kairu, mjuzikl na Broadwayu, doručak na Montmartreu, spuštanje niz tobogane Gulivera u Valenciji, snorkeling u Egiptu, masaža stopala u Bangkoku, promatranje ribara u Marsaxlokku na Malti, posjet džamiji u Abu Dhabiju, zalazak sunca u pustinji. Događaje bih mogla nabrajati do sutra pa bolje da odmah stanem.

Na koju stranu svijeta danas?

Često nas pitaju kako uspijevamo putovati, skupo je, treba dosta slobodnih dana za takve pothvate… Pitaju jer znaju koliko otprilike zarađujemo. Odgovor je uvijek isti – prvo, putovanja mogu, ali i ne moraju biti skupa, a drugo i najvažnije – treba imati prioritete. Trenutno je zbog Japana sve podređeno putovanju. Svaka kovanica koju dobijem odlazi u kasicu prasicu. Ne kupujemo ništa osim osnovnih stvari. Netko potroši, za moje pojmove, puno previše novaca  za novi mobitel, netko kupuje cipele, netko provodi dane po kavama, a mi kupujemo avio-karte. Pritom nemamo određenu destinaciju na koju želimo ići, dovoljno je znati vremenski okvir pa tražimo karte po principu „from Venice to anywhere“. Najjeftinija opcija je naša. Onda kreće istraživanje, planiranje, bukiranje smještaja… Veselje od samog početka.

Valencia

Svoje zgode i nezgode fotografijom i tekstom prenosimo na blogu koji je, obzirom na to da je on fotograf, a ja novinar, bio logičan slijed. Pišem dosta osobno, uvijek s dozom humora, otkrivam i neke detalje našeg odnosa, a najviše me vesele povratne informacije koje sve češće dobivamo. Kažu ljudi da smo prava inspiracija. Čini mi se da nas pomalo idealiziraju kao par, kao obitelj. Mislim da ću morati unijeti još više osobnih crtica, čisto da vide da je i kod nas kaos. Da se mrzimo i volimo. I svađamo i mirimo. Na putovanju i doma. Ne postoje savršeni odnosi. Jednostavno, lijepo je vidjeti obitelj koja putuje. A s ovom mojom, osim djeteta putuje i hula hop, što nas opet čini drukčijima.

Malta

Često čujem nešto tipa: blago vašem djetetu, kakve joj doživljaje sve priuštite. Ne razumiju da i oni mogu isto tako, ako dovoljno žele. Nema tu neke velike filozofije. Potrebno je samo odrediti prioritete, kupiti kartu ili jednostavno sjesti u auto i krenuti. Ne mora biti daleko. Dijete će biti presretno kamo god da ode s mamom i tatom. Putovanja i izleti su vrijeme kada ste samo njihovi. Ne mislite na posao, opušteni ste i jedina vam je briga hoćete li danas krenuti na ovu ili onu stranu. Važno je samo malo se maknuti od svakodnevice, i u mom slučaju, uzeti hula hop. 😉

Adriana KARUZA

Pariz

Malta