Nakon poduže pauze nam se javio Nenad Brajnov koji je u svom stilu, rano ujutro nasukao pravu morsku raketu. Borba je bila neizvjesna do kraja no okončala se baš kako treba.

Evo što nam je Nenad rekao o tom svom doživljaju:

– Ustajem oko 5 sati ujutro, oblačim se, oprema čeka u autu, ali sam odmah primijetio da je bilo puno hladnije, odnosno da je naglo zahladilo u odnosu na jučerašnji dan.

Temperatura pokazana u autu je bila 3 stupnja, te sami pogled na to kao da mi je nešto govorio.

Zahladilo je, možda je to znakovito – priča nam Nenad.

– Na poziciji na kojoj sam lovio je u trenutku mog dolaska još uvijek bio veliki mrak.

Počeo sam s lovom, neopterećen, budući da je ova godina počela znatno lošije od prethodne. A uvjeti za lov su bili idealni, lagana burica sa slabim kurentom.

Probavao sam sa svim skosavicama i tehnikama, ali se ništa nije događalo sve do 6:50.

Budući da je bilo vrijeme da krenem kući jer moram ići na posao, sam sebi sam rekao:

– ‘Ajde još jednom pa idem…

A puno puta se u prethodnim lignjolovima desilo da upravo tada uhvatim lignju.

Naime, imam osjećaj da malo prije samog izlaska sunca bude koja lignja u prolasku ili odlasku obično dalje od obale.

Poučen time, odlučujem poslušati instinkt koji mi govori:

– Uzmi skosu koja daleko leti i samo je zabaci.

Tako je i bilo, i to je trebao biti moj zadnji zabačaj toga dana prije odlaska kući.

Uzimam skosavicu SavageGear Ocean Candy koja je napravljena baš za daleki zabačaj, te je zabacujem i počinjem skosati malo naglije, budući da sam morao ići kući – nastavlja Nenad.

– Skosavica je stvarno odletila daleko, a dubina je tu kojih 6 metara.

I tako skosam pa nakon nekoliko skosaja, gledam upredenicu, kao da nešto dira.

Ali nekako nisam siguran da li je nešto dira ili je samo kurenat lagano zavlači.

I tako tri puta zaredom.

I kad sam treći put skosnuo, osjetim da sam nešto zakačio.

U tom trenu rola zazuji nekoliko sekundi, i odjednom se to nešto otkači.

E to je bio trenutak kao da me netko prolio hladnom vodom.

Izgubiti veliku lignju, a sezona slaba…

Ostao sam par sekundi tako i onda opet počinjem skosati.

Nakon drugog skosa stanem, i kao da mi nešto govori – stani, ne skosaj.

Opet skosnem, kad rola prozuji, a vrh štapa se savije.

Imao sam osjećaj da sam zapeo za zadivu, ali tu nema zadive, pa onda sam sebi promrmljam:

– Koja je ovdje budala bacila vršu?

Misli se roje, ali ništa se ne mrda par sekundi. Natežem štap, i osjetim, kao da sam malo podigao, i kao da sam osjetio otpor.

Budući da sam imao osjećaj kao da vučem kamen umjesto da je zakačena lignja, prva misao je bila hobotnica.

I tako je bilo povlačenja sve do samog kraja, uz povremeno jako zujanje role.

Kad sam shvatio da je velika lignja, srce od uzbuđenja počelo je jače tući, a ja samom sebi govorim:

– Smiri se Neno, sve će biti dobro…

Kad sam je vidio da je isplivala, i dovukao u janku, cili svit je bija moj.

Doma vaga pokazala 1200 grama – ispričao nam je Nenad Brajnov.