SAMIR BARAĆ

Šef Primorja EB između klupskih snova i realnosti: “Trebamo pomoć da bismo zadržali naše igračko blago”

Igor Duvnjak

Foto Novi list

Foto Novi list

Za realizaciju snova trebamo pomoć - kaže Barać



RIJEKA – Naš dugovječni list slavi jubilej, čak 125 godina postojanja, Primorje 08, njegov sportski »mlađi brat«, kao i Novi list, obilježavao je i obilježava povijest Rijeke, čine to i u skladu s modernim vremenima stalno odgovarajući na nove upitnike.


U slučaju Vaterpolo kluba Primorje Erste Bank to su oni financijski, nalaženje rješenja za očuvanje igračkoga blaga, najistaknutije mladiće iz novog riječkog jata, momke za kojima zazubice rastu puno bogatijima od Primorjaša.


Primjerice, Mauro Ivan Čubranić i Viktor Tončinić su reprezentativci, europski juniorski prvaci, kao i Gabrijel Burburan, novi dragulj je i Len Dujmić.




– I HVS nas hvali kao fenomenalnu razvojnu sredinu, na razini s Jugom AO i Mladosti, ne po financijskim dosezima, organizacijski i rezultatima u skladu s njima, već po odličnom radu. Nevjerojatna smo sredina za razvoj mladih, stoga je i došao Karlo Dragošević, smatrajući da će mu tu karijera ići u dobrom smjeru. Vrlo bitan u tome je trener Igor Hinić i cijeli njegov stručni stožer.


Najveća nam je želja zadržati momke, da naša momčad nekoliko sezona ostane na okupu uz nekoliko pojačanja – kaže predsjednik kluba Samir Barać, najtrofejniji riječki sportaš, u trenutku dok je Primorje EB na skliskom ležaju između sportskih snova i financijskih činjenica. – Međutim, realnost, naše želje i činjenično stanje skroz su različite stvari. Za realizaciju naših snova trebamo pomoć.


Talenti


U ovom razdoblju novčanog »ni rata ni mira« mladi Primorjaši igraju u Premier Regionalnoj ligi, vjerojatno najjačoj u Europi, dobro se nose s klubovima nemjerljivo bogatijega proračuna i punima bombastičnih imena.


– Za to u prvom redu pohvale Igoru, ali i našoj orijentaciji na razvoj naših mladih igrača. Dok u mnogim klubovima prelaskom u seniore mnogi zapnu i odustanu, dogodi se to i kod nas, ali nekim prirodnim slijedom, no klub i trener Hinić ne dozvoljavaju da nam nešto »prođe ispod radara«. To Igor jako dobro uočava, a klub je uz njega da dobri mladi vaterpolisti dobiju priliku. Sjećamo se da mnogi talenti nisu dobili šansu i to želimo izbjeći.


Vaterpolo nije mladima atraktivan kao neki drugi sportovi, ali Primorje EB ipak okuplja stotinjak igrača u različitim kategorijama, od Škole vaterpola pa nadalje sve do seniora, svaka je adekvatno stručno popraćena trenerima.


– Nastupamo na svim državnim prvenstvima, kao i Jugaši te Mladost i Jadran, dok, primjerice, Solaris, naš veliki seniorski rival, nema sve kategorije. Nemaju ih ni POŠK ni Medveščak. Klub sa svim trenerima daje na važnosti razvoju te djece. Nije lako, tijekom školske godine dobijemo tridesetak djece među kojima nalazimo talente.


Ta djeca u sadašnjim prvotimcima vide svoje uzore, a riječki vaterpolisti idoli su najmlađih u klubu, koji ima sasvim prirodne rezultatske apetite. Druga je priča kako ih utažiti, čak i one najminimalnije, troškove natjecanja.


Vaga


– Najviše nas tišti što su cijene troškova, onih za suce, prijevoz i slično, toliko otišle u nebesa da su nam veliki problem u funkcioniranju, u rješavanju tekućih stvari s igračima. Na vagi sportskih želja i onih financijskih, naravno da preteže financijski dio. Kako se kaže: »Nema džabe ni kod babe.« Za bilo kakvu razinu kvalitete nešto se mora platiti. Uz svu mladu i time jeftiniju ekipu, i sama razvojna sredina nešto košta, orijentacija na naše mlade također ima cijenu.


U momčadi se dogodio niz promjena, opet smo svjedoci smjene generacija na Kantridi.


– Prije dvije godine još je igrao Petar Muslim, tu su bili Brguljan, Brubnjak, sadašnji kapetan koji je i tada bio najbolji strijelac. U ovom prijelazu on je ostao, tu su Mauro Ivan Čubranić, Viktor Tončinić, Len Dujmić, Gabrijel Burburan. Trebalo bi ih zadržati nekoliko sezona pa da dođe nekoliko novih igrača iz mlađih kategorija da imamo neki slijed. Najveća bojazan cijeloga kluba i trenera Hinića je da ga ne prekinemo. Dođe li do novog odljeva igrača, prekidamo lanac, a onda bi trebao dugogodišnji period za povratak na stare pozicije.


Podrška

– U prvom redu veliko hvala našem sponzoru Erste banci. Zahvalni smo Gradu, gradonačelniku Marku Filipoviću, RSS-u na čelu s Doroteom Pešić-Bukovac, itekako je dobrodošla pomoć mnogih prijatelja kluba, raznih sponzora i donatora. Svima beskrajno zahvaljujemo, između ostalog i svim ugostiteljskim objektima koji pomažu klubu. Isto tako i Lučkoj upravi, Denisu Vukorepi, ACI marini u Rijeci, Cito fresh logistici – rekao je Barać.

Troškovi Final Foura cijena zadržavanja jednog igrača

– Prošlosezonska ekipa imala je veliki potencijal, klub je želio zadržati sve igrače. No, to ne ovisi samo o nama. Primjerice, Te Riele je otišao davno prije, ugovor s novim klubom potpisao je još u prosincu 2023. godine, što znači da ga nikako nismo mogli zadržati. Jaša Kadivec, naše veliko slovensko pojačanje, dobio je puno, puno veću ponudu, nešto što nismo mogli ispratiti. Darko Brguljan je bio pri kraju karijere, Niki Čubraniću je istekao ugovor, odradio je svoj posao i jednostavno je odlučio drugdje nastaviti karijeru. I naš vrsni centar Lovro Paparić, čija vrijednost se zna, odlučio se na odlazak. S tom ekipom ostvarili smo uspjeh igrajući finale drugog po važnosti europskog natjecanja. Organizacija Final Foura u Rijeci je puno koštala, ali bila bi dovoljna za jednog, a ne petoricu otišlih igrača. Ili za desetoricu, to je najbitnije. Cijela organizacija turnira nije koštala 500.000 nego 40.000 eura. To je na tržištu cijena jednog boljeg igrača, i to ne reprezentativca – poručio je Barać.