Zauzimanje strane

Audrey Hepburn: kao tinejdžerica tijekom Drugog svjetskog rata igrala je sasvim drugačiju ulogu

Mladen Radić

Još jedna priča o mladoj osobi koja je promijenila svijet



U podcastu BBC Radio 4 »History’s Youngest Heroes« glumica Nicola Coughlan baca svjetlo na izvanredne priče o pobuni, riziku i radikalnoj snazi ​​mladosti, donoseći priče o mladim ljudima kroz povijest koji su promijenili svijet.


Tekst o tome je objavljen na stranicama BBC-ja, a najnovija epizoda fokusirala se na Audrey Hepburn, koja je postala filmska i modna ikona 1950-ih i 60-ih godina. Bila je nominirana za pet Oscara i osvojila nagradu za najbolju glumicu 1953. godine za ulogu u »Prazniku u Rimu«. Ipak, kao tinejdžerica tijekom Drugog svjetskog rata igrala je sasvim drugačiju ulogu – postavljala je tajne baletne predstave kako bi prikupila novac za nizozemski otpor nacističkoj okupaciji.



Oca strijeljali nacisti




Hepburn je rođena u Bruxellesu 1929. godine. Mama joj je bila nizozemska barunica Ella van Heemstra, a tata britansko-austrijski biznismen Joseph Hepburn-Ruston. U Londonu je njezine roditelje privukao Oswald Mosley, vođa nasilne antisemitske Britanske unije fašista (BUF). Van Heemstra je napisala članak za BUF-ov časopis o onome što je smatrala slavom nacističke Njemačke. Hepburn-Ruston napustio je obitelj kad je Audrey imala šest godina.


Kasnije će biti uhićen kao »suradnik stranih fašista« i provesti rat u britanskim zatvorima. Preseljenje u Nizozemsku nije bilo preseljenje kući jer Audrey nije znala nizozemski. Morala je ići u nizozemsku školu a da nije razumjela nijednu riječ. Čak i kao djevojčica, bila je ekstrovertirana, smijala se, igrala, glumila.


Van Heemstra je izvukla kćer iz britanskog internata. Preselili su se na obiteljsko imanje u Nizozemskoj, a Audrey se upisala u plesnu školu, pod imenom Adriaantje van Heemstra (prezime u Hepburn promijenit će kad počne glumiti). Njezina se majka još uvijek divila Adolfu Hitleru i vjerovala da nikada neće napasti »njezinu« zemlju. Hitler je napao i okupirao Nizozemsku u svibnju 1940. Nijemci su trebali hranu za trupe na istočnom frontu, trebali su odjeću za trupe, a sve je uzeto Nizozemskoj i drugim okupiranim zemljama.


Hepburnin ujak, grof Otto van Limburg Stirum, zauzeo je principijelan stav protiv nacista. Godine 1942. skupina otpora pokušala je dići u zrak njemački vlak u blizini Rotterdama. Iako Van Limburg Stirum nije bio uključen, uhićen je jer je bio istaknuta antinacistička figura. Nacistički agenti su njega i još četvoricu odvezli u šumu, strijeljali, a njihova tijela bacili u neoznačene grobove. Hepburn je voljela svog ujaka kao zamjenskog oca i bila je shrvana njegovim ubojstvom.



Sastanak s Britancem


Iako je njezina obitelj bila privilegirana, nacisti su preusmjeravali hranu i resurse iz Nizozemske, a obitelj Van Heemstra je gladovala. Kad je Hepburn napunila 15 godina, naređeno joj je da se pridruži nacističkom Kulturkammeru, sindikatu umjetnika, ili da odustane od javnog izvođenja plesa. Odlučila je odustati od nastupa.


U proljeće 1944. dobrovoljno se javila kao pomoćnica liječniku Hendriku Visseru ‘t Hooftu koji je bio član pokreta otpora. Iako se na njenu majku gledalo kao na kolaboracionisticu s nacistima, Visser ‘t Hooft je trebao pomoć za uzdržavanje tisuća ljudi koji su se skrivali od nacista. Dovoljno joj je vjerovao da ju je doveo.


– Jako je vjerovala da postoji borba između dobra i zla i da morate zauzeti stranu, kaže Audreyjin sin Luca Dotti.


Dana 17. rujna 1944. Hepburn je bila u crkvi kada je pjesmu prekinulo zujanje motora. Operacija Market Garden, koja je bila plan savezničkih snaga da zauzmu devet mostova koji premošćuju rijeku Rajnu, započela je – a kad je istrčala van i podigla pogled, tisuće savezničkih vojnika plutalo je dolje na padobranima.


Nažalost, dvije teško oklopljene nacističke divizije su se pregrupirale u tom području. Nacistički tenkovi došli su pred kuću Van Heemstrasovih. Hepburn i njezina obitelj skrivali su se u podrumu dok je bitka bjesnila devet dana. Kad su izašli, to je bila vijest da su nacisti pobijedili. Čula je krikove iz zgrade u kojoj su nacisti vršili odmazdu: mučili su i ubijali pripadnike nizozemskog pokreta otpora.


Kad su saveznički zrakoplovci koji su krenuli prema Njemačkoj morali hitno sletjeti u Nizozemskoj, Visser ‘t Hooft poslao je Hepburn u šumu da se nađe s britanskim padobrancem sa šifriranim riječima i tajnom porukom skrivenom u njezinoj čarapi. Dogovorila je sastanak, ali na izlasku iz šume vidjela je nizozemsku policiju kako joj se približava. Sagnula se da ubere poljsko cvijeće, a zatim ga je koketno poklonila policiji. Bili su očarani i nisu je dalje ispitivali. Nakon toga često je nosila poruke otporu, a Nijemci djecu nisu shvaćali ozbiljno.



Dobrotvorni rad


Do veljače 1945. godine 500 Nizozemaca umiralo je od gladi svaki tjedan. Kao i mnogi drugi, Hepburn i njezinoj obitelji očajnički je nedostajalo hrane. Teško se razboljela od anemije, žutice i edema. Dok su pred njihovim ulaznim vratima ponovno bjesnjele žestoke borbe, Hepburn i njezina obitelj skrivali su se u podrumu tri tjedna.


Napokon, 16. travnja 1945. utihnulo je. Osjetila je duhan, koji je za vrijeme rata bilo nemoguće nabaviti u Nizozemskoj. Popela se stepenicama iz podruma i otvorila vrata te ugledala pet kanadskih vojnika kako puše cigarete i upiru automate u nju. Odmah im je počela pričati na engleskom. Jedan je povikao: »Ne samo da smo oslobodili grad – oslobodili smo i jednu Engleskinju!«


Hepburn je kasnije svom sinu rekla da svojoj majci nikada nije oprostila fašističke simpatije. Kad je rat završio, dobila je stipendiju za Ballet Rambert u Londonu. Iako je bila talentirana, konstitucija joj je bila trajno narušena neuhranjenošću, a nije imala dovoljno izdržljivosti da postane balerina. Umjesto toga okrenula se glumi, s malim ulogama u kazalištu na West Endu i filmovima kao što je »The Lavender Hill Mob«. Godine 1953. dobila je svoju prvu glavnu ulogu u »Prazniku u Rimu« koji je postigao uspjeh kod publike i kritike. Hepburn je osvojila Oscara, kao i nagrade Emmy, Grammy i Tony. Nastavila se baviti dobrotvornim radom, posebice kao Unicefova ambasadorica dobre volje. Umrla je 1993. godine.