Kao i svaki drugi ribolov, tako i ribolov iz barke zahtijeva adekvatnu opremu. Naravno, taj je zahtjev tim opravdaniji ukoliko se stremi kvalitetnom i bogatom ulovu.

Tradicionalno udičarenje podrazumijeva klasičnu kančenicu, tunju ili krenu, koja na predvezu ima armu prilagođenu terenu i lovini, a sve namotano na pluteno motovilo. S ovako složenim priborom se može ostvariti pristojan ulov po relativno mirnom moru na relativno malim dubinama.

No ukoliko imamo malo nemirnije more uz vjetar i dubinu preko trideset metara tada je velika vjerojatnost da će se tunja pod nogama prije ili kasnije zamrsiti, a detekcija ribljeg poteza postati znatno manje očita. Rješenje? Naravno, dobar štap.

I u ovom je slučaju, baš kao i u svim drugim situacijama vezanima za izbor štapa, prioritet lovina, dubina i osobne sklonosti uvjetovane osobnom konstitucijom.

Dakle, ukoliko se odlučite loviti knezove i špare, tada je u principu dobar svaki štap s osjetljivim vrhom. Takvu ribu redovito tražite do dvadesetak metara dubine što znači da je s obzirom na izbor lovine zapravo potpuno svejedno što držite u ruci jer ćete na toj dubini redovito nailaziti na sitniju ribu.

No ako lovite fratre ili arbune poželjno je da štap bude lagan, dug preko 2,70 metara s osjetljivim vrhom radi kvalitetne detekcije ribljeg poteza.

Ako se odlučite za ribolov landovine u kulfu tada se dužina štapa bitno skraćuje za razliku od akcije odnosno gramaže. Klasične vodilice mogu ustupiti mjesto valjkastima, a stacionirane role multiplikatorima.

A ako se odlučite za panulu tada se pravila igre potpuno mijenjaju, a pribor se prilagođava novoj tehnici i lovini.

Iglice i ušate se love laganim štapovima dugim od 2,7 do 3 metra, akcije do 60 grama, panulu za brancina odrađujete štapom od 60 do 110 grama u principu jednako dugim, dok panula za zubaca i gofa zahtijeva grublji pribor u kojem je akcija štapa najčešće izražena u librama i to od trideset pa na više.

Dakle kao i u svim ostalim ribolovnim segmentima – svakome svoje.