Mnogih od umjetnika o kojima sam pisala fizički nema više među nama, ali oni žive u nama; mnogi od njih nastanili su se u ovoj knjizi, riječi su to Branke Arh, autorice i urednice u Kockici Muzeja grada Rijeke nedavno predstavljene knjige „Sabiranja“ koja nadahnuto, prožeto i nadasve lirično donosi uvid u djelo četrdesetak umjetnika novije hrvatske likovne umjetnosti.

Njezini su tekstovi, reći će jedan od recenzenata knjige, mr. sc. Ervin Dubrović, kreativni eseji koji su blizu književnosti, no opet imaju odliku stručnih eseja, kao i likovne kritike, a nastali su u periodu od dvadesetak godine te obilježavaju autoričin susret s umjetnicima i njihovim djelima tijekom njezine svestrane likovnokritičarske, kustoske djelatnosti, obilježavaju njezin pisani trag u predgovorima izložbenih kataloga, dnevnim novinama, časopisima, jer Arh je svojedobno vodila vlastitu galeriju, surađivala je s različitim galerijama, održavala je kiparske radionice, a i supotpisuje različite monografije.

Sve to, ističe, jasan je pokazatelj njezina impresivnog djelovanja koje je obilježeno njezinom svestranošću, posvećenošću i temeljitošću, pa je i suradnja s njome – uvijek ugodna.

Rafinirana promatračica

U četrdeset i jednome različitom tekstu, koji govore o jednako toliko umjetnika, naglašava Dubrović, „vidi se veliki raspon mentalnih operacija, stručnoga znanja“, što uostalom i sam naglašava u recenzentskom tekstu „O umjetnicima i njihovu djelu“ u samoj knjizi, navodeći kako „Arh nije borbena kritičarka i zagovornica određene grupe umjetnika ili određenog tipa umjetnosti, ona je prije svega rafinirana promatračica koja se pomno udubljuje u djelo pojedinog umjetnika nastojeći ponajprije iz samoga djela i iz razgovora s autorom proniknuti u pojedina umjetnička nastojanja i autorske težnje”.

– Suptilnim kritičarskim pristupom te sposobnošću razumijevanja i uvažavanja različitosti, temeljenim na dugogodišnjem iskustvu i širokom poznavanju umjetničkih zbivanja, prikazuje pojedine uzajamno vrlo različite umjetničke opuse kojima uvijek prilazi otvoreno, s punom pažnjom i istančanim senzibilitetom.

Njezino pisanje nije suhoparno i pedantno, ali nije ni neprecizno i proizvoljno. Prenošenjem iz medija u medij, opisivanje i tumačenje likovnih umjetnosti uvijek neizbježno gubi dio izvornih sadržaja i vjerodostojnosti, ali zato s druge strane kreira novo stvaralačko djelo koje nastoji razjasniti, istaknuti, poučiti, staviti u kontekst i zagovarati pojedina djela i pojedine opuse, razlaže Dubrović.

I povjesničarka umjetnosti mr. sc. Daina Glavočić osvrnula se na stručnost i marljivost autorice kao i na njezinu pozitivnu auru, istaknuvši pritom da se u esejima koji vividno približavaju umjetnička nastojanja čitatelju vidi autoričina sposobnost pisanja i pristupa, preciznog, dubinskog, pametnog.

Samo sakupljanje tekstova koji su vremenski nastajali u dvadesetogodišnjem okviru, napominje, velik je posao, jer i zub vremena nagriza i naš odnos prema onome napisanom, što znači da je i sama autorica s obzirom na taj odmak morala naknadno ušminkati ono nekad zapisano.

Osim omanjih fotografija svakoga od umjetnika, u knjizi su autoričinom voljom izostali kakvi drugi vizualni začini, no snagom njezine riječi, umijećem opisivanja, kroz sam tekst, govori Glavočić, dočarava se ono što sam rad pojedinog umjetnika predstavlja.

Kako to i kontinuirani i posvećen rad nalaže, uz radove same autorice, i one iz područja likovne umjetnosti, kao i one iz književnosti, i mnogi drugi su sami pisali o djelu Branke Arh, a njihov se nemali popis se može naći u popisu pri kraju knjige.

Sve to, dodat će Glavočić, potvrđuje vrijednost autoričina rada, knjige koja je – “za svakoga” te ponajprije za studente likovne umjetnosti i povijesti umjetnosti.

Dobri umjetnici i dobri ljudi

Sama autorica istaknula je da knjiga nije “ni povijest ni pregled”, već je tijekom vremena “surađivala s dobrim umjetnicima i dobrim ljudima”, koji su joj “otvarali nove mogućnosti vrednovanja likovnog djela, upute za čitanje, zaglédanja ispod površine, razumijevanje umjetnosti kao osobnog čina koji se brani sobom”.

– Poznavajući umjetnike i prateći njihovu umjetnost tridesetak godina, prevodeći njihovu sliku ili skulpturu u medij riječi, željela sam da svaki umjetnik pojedinačno teče kroz riječ, a da svi zajedno kroz stranice ove knjige na najbolji mogući način odražavaju jedan segment naše umjetničke stvarnosti.

Mnogih više nema među nama. Pa ne začuđuju pitanja: jesam li im dala do znanja što su oni meni značili, jesam li im se odužila barem u malom dijelu? S mnogima sam razgovarala u ugođaju atelijera, gledala ih kako slikaju ili modeliraju, pamtim njihov glas, korak, pokret ruke, živu riječ.

Može li ova knjiga zadržati nešto od toga? Uvijek mi je bila važna živa riječ umjetnika pa sam u tekstovima često citirala dijelove naših razgovora. Željela sam, između ostaloga, zadržati sjećanje na njih i barem malo usporiti neumitnu brzinu zaboravljanja, pojašnjava Arh.

Glede odabira tekstova i njihova razvrstavanja autorica pojašnjava da se “odabir tekstova odmjeravao umjetničkim razlozima”, no “nisu odabrani kao moguća cjelina i nisu povezani niti poredani po strogoj kronologiji, već po medijskim i nekim stilskim priklonima autora”, a kronološki pristup zadržava jedino unutar grupiranih cjelina.

– Bilo je drukčijih formulacija, izostavljanja ponavljanja, kraćenja zapisa, dodavanja onih dijelova koji zbog ograničenog prostora nisu mogli biti objavljeni u cjelovitom obliku. Da bih sabrala sve te opipljive i neopipljive mjere onda i sada, bili su mi potrebni odmaci, rasporedi i redoslijedi.

Kako bi ono onda svojom protežnošću dopunilo i dogradilo ovo sada. Dopuštam si subjektivnost u pisanju, čitanje likovnog djela na moj način, pisanje više u glasu predstavljanja umjetnika i njegova djela, manje u glasu kritike. Što ne znači da ne mjerim kritički, zaključuje Arh te nadodaje da knjiga poziva čitatelja na susret s umjetnicima i s njihovim djelima.

Nakladnik knjige je Društvo povjesničara umjetnosti Rijeke, odnosno Berislav Valušek koji vrši funkciju predsjednika tog društva, grafički ju je oblikovala Vesna Rožman, lekturu i korekturu je obavila Gordana Ožbolt, a izdanje knjige sufinancirali su Istarska županija, PGŽ i Grad Labin.

Fleksibilnost prema drukčijem i atipičnom

Da “u svojim sakupljenim odabirima Branka Arh iskazuje fleksibilnost prema drukčijem i atipičnom, zalažući se i za umjetnike za koje nema tko napraviti prostor jer možda baš u određenom desetljeću nisu bili u trendu ili se nisu bavili ideološki obojenom umjetnošću” smatra dr. sc. Iva Körbler te ističe da autorica, “koja posjeduje radar za uočavanje bitnih fenomena novije hrvatske umjetnosti”, “ne skriva osobne preferencije i ukus, ali pritom zadržava najvišu razinu fenomenološke, stilske i komparativne analize”.

Na kraju to i zaključuje tvrdnjom da nam je bila “potrebna takva ‘uljuđena’ knjiga tekstova i predgovora, koja ukazuje na autentičan pluralizam umjetničkog svjetonazora i senzibiliteta Branke Arh, u kojem ne postoje predrasude prema umjetničkim dosezima pojedinih aktera i u kojem autorica slojevito analitički zahvaća u umjetničke rebuse”.