Ljubitelj motora, glazbenik Sandi Cenov, objavio je novi album. Naslovljen je »Kad se volimo«.

Bio je to povod za razgovor s njim u kojem nam je otkrio zašto je proteklo 10 godina prije negoli je objavio nosač zvuka, sve o najdražim glazbenim duetima, što ga smeta na našoj sceni, ali i što ga veže uz Opatiju i Rijeku, a progovorio je i o bračnom životu te o svom novinarskom radu u pisanju recenzija o motorima za specijalizirani časopis.

Nova scena – dobra stvar

Prošlo je 10 godina od vašeg zadnjeg albuma. Nedavno ste objavili nosač zvuka »Kad se volimo«. Koncipirali ste ga tako da ste u njega uvrstili neke od svojih najvećih stihova. U današnje vrijeme nije jednostavno opstati na glazbenoj sceni. Pokušajte nam objasniti zašto ste morali čekati 10 godina za objavu albuma.

– U današnje doba da, nije lako opstati na glazbenoj sceni, mislim da opstaju oni koji to stvarno iz srca vole i koji se nisu počeli time baviti zbog nekakvog medijskog prostora, zbog toga da budu glavni, na kraju krajeva da se zaradi i puno novca, nego zato što vole glazbu.

Ja sam jedan od tih iz te generacije, koja je u to kretala iz potpuno iskrenih i naivnih pobuda, jer sam bio lud za glazbom u to vrijeme, i dan danas sam, nije me to pustilo nimalo.

Mislim da je to jedini recept za opstanak ovako dugo na sceni.

Za novi album prikupljao sam pjesme, u današnje vrijeme napraviti album nije uopće jednostavno, pa sam išao singl po singl, da se objedine na jedno mjesto i da to bude zabilježeno u nekakvoj povijesti, kako bi se reklo, hrvatske glazbe, da je ipak izašao taj album s četrnaest pjesama.

Prema vama, što se nabolje, a što nagore promijenilo na hrvatskoj glazbenoj sceni?

– Počet ću s ovim nagore, to je da su nas preplavili narodnjaci s istoka.

Nemam stvarno ništa protiv toga, ali mislim da su poneki od urednika naših medija nekako micanjem naše zabavne glazbe, koja je apsolutno imala svoje mjesto u medijima, učinili to da se u jednom trenu maknula.

Sve je postalo superurbano, supernekomercijalno, to se vrti po radijima, to se vrti po svim medijima, a naša zabavna glazba nigdje ne postoji.

A onda, neki novi klinci su se okrenuli istoku i narodnjacima odande, jer uz to mogu u dva ujutro dignuti ruke, a uz ove neke pjesme koje slušamo, koje su snimljene samo da bi se vrtjele na radiju, ne možeš baš feštati puno.

No, nadobro je došlo to što imam dojam i ma šta god ljudi mislili o tom novom trapu, stvorila se jedna nova scena.

Meni se to jako sviđa kako se ljudi druže, kako podržavaju jedni druge, kako se jednako oblače.

Oni su stvorili nekakvu novu scenu za koju mislim da je jako dobra stvar za bavljenje glazbom, jer najbolje ideje nastanu iz druženja. Svaka čast, nova generacijo!

Foto: JAN SERDAR

Jaka primorska veza

Kako ste zamislili promociju novog albuma?

– Mislim da su i dalje najbolja promocija živi nastupi i koncerti, da sve te pjesme pjevam na koncertima, da ih izvodim pred što više ljudi uživo i onda to sve skupa nekako dođe u krvotok naroda, rekao bih, jer je sve povezano jedno s drugim.

Ne može biti samo u medijima ili samo na koncertima. Jedno s drugim zajedno, onda je to to, onda je to najbolja promocija albuma.

Otkrijte nam što vas sve veže uz Rijeku i hoćete li u dogledno vrijeme nastupiti u Rijeci?

– Auuu, koliko toga mene veže uz Rijeku, jako, jako puno toga. Prvo to što sam rođen u Opatiji, što sam kod svoje none tamo provodio sva ljeta, sve zime, kao i to što sam tamo proveo toliko divnih dana i još više noći, da budem iskren.

U doba devedesetih nonstop sam bio u tim krajevima, da ne nabrajam klubove koji su tada radili u kojima sam nastupao, gdje se uvijek zora čekala.

Naravno da sam vezan jako i uz Grobnik, kao i ljude koji voze tamo utrke, to mi je jako važno, puno ih je iz Rijeke, a i ta neka tamošnja scena me uvijek fascinirala.

Baš kao što sam u prijašnjem odgovoru rekao, mislim da je riječka scena upravo ta gdje se ljudi puno druže, a iz čega nastaju, kako sam već spomenuo, neke nove ideje, pjesme.

S Majom Šuput snimili ste duet »Opasna kombinacija«. S kojim kolegom/kolegicom biste još voljeli snimiti neku pjesmu?

– Moram priznati da sam izuzetno ponosan u zadnje vrijeme na svoje duete, a to je suradnja sa Severinom i Majom Šuput. Mislim da su njih dvije jako karizmatične osobe i da je super imati s njima duet.

Što se tiče mojih dueta, s obzirom na to da sam kao klinac bio jako vezan uz Bijelo dugme slušajući njihovu glazbu, veliko ostvarenje sna bilo mi je kada sam s Mladenom Vojičićem Tifom snimio duet na pjesmi »Svadba« na koju sam jako ponosan.

Naime, upravo je Tifa nekada bio vokal Bijelog dugmeta i moj glazbeni idol u to vrijeme.

Stručnjak za motore

U skladnom ste braku. Koliko je vaša supruga zaslužna za neke romantične stihove koji se nalaze u vašim pjesmama?

– Da vam budem iskren, družim se s puno kolega skladatelja, tekstopisaca i glazbenika, koji imaju problem kad su u sretnom i skladnom braku da naprave neke pjesme koje diraju, koje su duboke jer, eto, ne mogu pisati o tome kako im je život sa suprugom super, kako sve funkcionira, djeca rastu…

To nije nešto zanimljivo…

Vučem inspiraciju ili iz priča prijatelja, ili svoje prošlosti koja je bila sve samo ne statična. Supruga je zaslužna za mir, za staloženi pristup svemu tome, nema žurbe, panike, nema to se mora, ništa se ne mora, sve je polako.

Rekla je i sama puno puta da sam joj uništio slušanje glazbe, jer više ne može doživjeti glazbu kao jednu cjelinu, nego svaki put sluša kako je napravljen bubanj, kako je odsviran bas, kako su raspoređeni prateći vokali, koliko je vokal vani, koliko nije.

To očito supruge glazbenika moraju trpjeti (smijeh).

Da niste glazbenik, bili biste – vozač motoutrka?

– Da nisam glazbenik, da, vjerojatno bih bio nešto vezano uz automoto industriju, jer već dugo godina pišem kao vanjski suradnik testove novih motocikala za našu reviju Moto puls i mislim da me taj svijet koji to prati, zna više po tome, nego po pjesmama. Jako često sam po tim utrkama, vozio sam reli prvenstvo Hrvatske, dvije godine zaredom.

To je čisto hobi, iako oni koji su to vozili znaju da je to »bunar bez dna«, a kako nemam bogatog tatu, ne znam bih li baš uspio kao vozač utrka, ali nešto vezano uz to bih sigurno bio, jer mi je to velika strast.

Motoriste se obično povezuje uz žešću glazbu. Imate li želju u budućnosti snimiti i nešto više rokerski?

– Ja sam davno snimio pjesmu koja se baš zove »Bajkerska« i to s našim bajkerom i prvim pobjednikom jednog reality showa u nas, Sašom Tkalčevićem; rokerski bajkerski duet, koji nije baš nešto prošao, jer sam do tad utabao već svoj put u pop glazbi i držim se toga, da ne idem okolo previše, to ostavljam nekim drugim rokerima, žešćim dečkima da to rade.

Foto: JAN SERDAR

Neka sve ostane isto

U ova teška vremena, kad planetom Zemljom buja ratni vihor, vi albumom poručujete »Kad se volimo«. Što ste sebi i svojoj publici poželjeli u 2025. godini u kojoj smo netom zakoračili?

– Ljudima bih poručio, koliko god zvuči kao klišej, stvarno puno ljubavi.

Kad bi se svi bavili sobom, svojom obitelji, svojim bližnjim ljudima, prijateljima, publikom (ja), a neki drugi ljudi svojim ljudima koji rade s njima, kolektivom svojim, mislim da bi svijet bio puno ljepši.

Da nemaju stremljenja prema nekim stvarima koje nas se možda ne tiču, jer mi je pomalo tragično što u Hrvatskoj na svakoj kavi čujem gdje ljudi komentiraju npr. politiku, a nemaju veze s time, kao da će ih to i neka promjena oko toga spasiti ili njihovu ekonomsku situaciju, teško.

Mislim da bismo se trebali okrenuti malo sebi, i da bismo se trebali puno voljeti.

Ako imate neki mir, niste frustrirani i iskompleksirani, jer imate ljubav doma, onda je puno manje potrebe kriviti druge ljude za svoje neuspjehe, ratovati, osvajati…

I za kraj otkrijte što biste voljeli realizirati u ovoj godini i ima li nešto posebno što vam je priraslo srcu i što biste voljeli da »ugleda svjetlo dana«?

– Kad je čovjek mlađi, onda je milijun nekakvih ideja što bi. S ovim godinama, u ovoj fazi moje karijere, htio bih da sve ostane isto, da me ljudi zovu na koncerte i nastupe, da sam prisutan, da pjevam.

Htio bih napraviti turneju po regiji s malo većim koncertima, jer mislim da smo moj bend i ja toliko uhodani, da jedva čekamo svaki put iznova stati na pozornicu, možda nešto i snimiti za neku televiziju, mislim da bi to bila želja za ovu 2025. godinu.

Naravno, kako se i album zove, želja za ovu godinu je da se volimo, jer kad se volimo, sve je lakše!