Dok se analitičari muče procjenjivati kakva će biti kohabitacija između predsjednika Republike i predsjednika Vlade u narednih pet godina, odgovor smo već dobili: tvrđa. Nakon što je premijer Andrej Plenković sinoć potvrdio da ne ide na inauguraciju za drugi mandat Zorana Milanovića na čelu države, jasno je da se odnosi neće popraviti. Čeka nas napornih 5 idućih godina.
Možemo raspravljati o tome koliko je taj korak opravdan, a za HDZ i koristan (jer nije), ali jasno nam je da popravljanja odnosa neće biti. Moguće da je to nakon sinoćnje sjednice Predsjedništva postalo temom i kako bi se »prekrila« tema odnosa u samom HDZ-u nakon ovog poraza na predsjedničkim izborima, ali svakako je potvrda da Banski dvori ne namjeravaju promijeniti svoj odnos prema Pantovčaku. Štoviše, oni misle da je Milanovićeva pružena ruka pomirenja samo PR trik i puka laž, što možda i jest, ali 75 posto građana je u to povjerovalo 12. siječnja. Zato vrh HDZ-a i Andrej Plenković plešu po tankom ledu – ovo im se može vratiti kao bumerang, s obzirom na to da su građani rekli svoje.
A opet, prvi sljedeći izbori koji slijede su lokalni izbori. I to su potpuno novi izbori. Do 18. svibnja zaboravit će se što se događalo 12. siječnja, a ostat će samo percepcija da su Vlada i predsjednik ondje gdje su i ranije bili – nigdje. Da ne komuniciraju, da se prepucavaju, a to je film koji već dugo gledamo.
Izgleda da se loši personalni odnosi dvojice lidera jednostavno ne mogu popraviti. Nije pritom sasvim netočno i da Zoran Milanović sada igra novu pomiriteljsku ulogu jer mu to sada treba. No, volja birača bi trebala biti iznad svega.
S druge strane, iako se vrh SDP-a raduje izbornom rezultatu, a osobito Siniša Hajdaš Dončić koji već sebe vidi kao budućeg mandatara, moglo bi biti i drugih scenarija. Spor, ali dostižan, naznačio ih je jučer veteran SDP-a Zlatko Komadina. »Kod Milanovića se nikad ne zna. Tijekom mandata, nakon tri, četiri godine mandata predsjednika Republike doći će do parlamentarnih izbora. Hoće li se Milanović odlučiti za političku mirovinu ili će eventualno u suradnji sa SDP-om istaknuti svoju kandidaturu za premijera, što je moguće, vidjet ćemo tada«, rekao je.
Tako je ispalo da je Komadina brži od mnogih koji se još i ne usude izreći takvu projekciju. No, ona je svakako realnost – ako je jednom htio biti premijer s pozicije predsjednika, tko može reći da Milanović to neće ponovo poželjeti još jednom. On je jedini čovjek u državi koji je bio i predsjednik Vlade i predsjednik države – kao takav, sam najbolje zna kolike su ovlasti premijera, koji je vladar proračuna, novca, a time i moći, a kolike predsjednika Republike. Te ovlasti predsjednika za njega su svakako bile frustrirajuće u ovih zadnjih pet godina, to se vidjelo po svemu, a najviše po apelu iz izborne noći koji je glasio: pružam ruku Vladi, jer želim biti ravnopravan.
On po ustavnim ovlastima nije ravnopravan Vladi, ali barem traži da bude ravnopravan u onome u čemu po Ustavu barem jest, u obrani i vanjskoj politici. No, to tijekom mandata nije mogao biti. Malo zahvaljujući sebi, a malo zahvaljujući Plenkoviću. Zato je jasno da on želi samo jedno – ponovo biti predsjednik Vlade, a samim time vjerojatno i SDP-a. A »stari mačak« Komadina te signale čita vjerojatno lakše nego itko drugi. Tako, iako u Tvornici kulture (pobjeda) nije bilo puno razgovora među SDP-ovcima o toj opciji, svi dobro znamo da je to scenarij koji doista ostaje moguć u dogledno vrijeme. Jer, koliko god uživao na Pantovčaku, Milanović bi se ipak radije vratio u Banske dvore.
I vjerojatno je baš to ono što i sam premijer Andrej Plenković zna, i što ga posebno iritira. A onda, nakon svega, opet dolazimo na bit stvari – personalni sukob dvojice lidera. To ne bi trebalo biti faktorom u ozbiljnoj politici. Ali, evo, jest. I nastavit će se idućih pet godina, sada je to izvjesno.
Tihana Tomičić
Personalni sukob je iznad svega
Tihana Tomičić
14. siječanj 2025 07:37
Foto Dalibor Urukalovic/PIXSELL
Čeka nas napornih 5 idućih godina
Dok se analitičari muče procjenjivati kakva će biti kohabitacija između predsjednika Republike i predsjednika Vlade u narednih pet godina, odgovor smo već dobili: tvrđa. Nakon što je premijer Andrej Plenković sinoć potvrdio da ne ide na inauguraciju za drugi mandat Zorana Milanovića na čelu države, jasno je da se odnosi neće popraviti. Čeka nas napornih 5 idućih godina.
Možemo raspravljati o tome koliko je taj korak opravdan, a za HDZ i koristan (jer nije), ali jasno nam je da popravljanja odnosa neće biti. Moguće da je to nakon sinoćnje sjednice Predsjedništva postalo temom i kako bi se »prekrila« tema odnosa u samom HDZ-u nakon ovog poraza na predsjedničkim izborima, ali svakako je potvrda da Banski dvori ne namjeravaju promijeniti svoj odnos prema Pantovčaku. Štoviše, oni misle da je Milanovićeva pružena ruka pomirenja samo PR trik i puka laž, što možda i jest, ali 75 posto građana je u to povjerovalo 12. siječnja. Zato vrh HDZ-a i Andrej Plenković plešu po tankom ledu – ovo im se može vratiti kao bumerang, s obzirom na to da su građani rekli svoje.
A opet, prvi sljedeći izbori koji slijede su lokalni izbori. I to su potpuno novi izbori. Do 18. svibnja zaboravit će se što se događalo 12. siječnja, a ostat će samo percepcija da su Vlada i predsjednik ondje gdje su i ranije bili – nigdje. Da ne komuniciraju, da se prepucavaju, a to je film koji već dugo gledamo.
Izgleda da se loši personalni odnosi dvojice lidera jednostavno ne mogu popraviti. Nije pritom sasvim netočno i da Zoran Milanović sada igra novu pomiriteljsku ulogu jer mu to sada treba. No, volja birača bi trebala biti iznad svega.
S druge strane, iako se vrh SDP-a raduje izbornom rezultatu, a osobito Siniša Hajdaš Dončić koji već sebe vidi kao budućeg mandatara, moglo bi biti i drugih scenarija. Spor, ali dostižan, naznačio ih je jučer veteran SDP-a Zlatko Komadina. »Kod Milanovića se nikad ne zna. Tijekom mandata, nakon tri, četiri godine mandata predsjednika Republike doći će do parlamentarnih izbora. Hoće li se Milanović odlučiti za političku mirovinu ili će eventualno u suradnji sa SDP-om istaknuti svoju kandidaturu za premijera, što je moguće, vidjet ćemo tada«, rekao je.
Tako je ispalo da je Komadina brži od mnogih koji se još i ne usude izreći takvu projekciju. No, ona je svakako realnost – ako je jednom htio biti premijer s pozicije predsjednika, tko može reći da Milanović to neće ponovo poželjeti još jednom. On je jedini čovjek u državi koji je bio i predsjednik Vlade i predsjednik države – kao takav, sam najbolje zna kolike su ovlasti premijera, koji je vladar proračuna, novca, a time i moći, a kolike predsjednika Republike. Te ovlasti predsjednika za njega su svakako bile frustrirajuće u ovih zadnjih pet godina, to se vidjelo po svemu, a najviše po apelu iz izborne noći koji je glasio: pružam ruku Vladi, jer želim biti ravnopravan.
On po ustavnim ovlastima nije ravnopravan Vladi, ali barem traži da bude ravnopravan u onome u čemu po Ustavu barem jest, u obrani i vanjskoj politici. No, to tijekom mandata nije mogao biti. Malo zahvaljujući sebi, a malo zahvaljujući Plenkoviću. Zato je jasno da on želi samo jedno – ponovo biti predsjednik Vlade, a samim time vjerojatno i SDP-a. A »stari mačak« Komadina te signale čita vjerojatno lakše nego itko drugi. Tako, iako u Tvornici kulture (pobjeda) nije bilo puno razgovora među SDP-ovcima o toj opciji, svi dobro znamo da je to scenarij koji doista ostaje moguć u dogledno vrijeme. Jer, koliko god uživao na Pantovčaku, Milanović bi se ipak radije vratio u Banske dvore.
I vjerojatno je baš to ono što i sam premijer Andrej Plenković zna, i što ga posebno iritira. A onda, nakon svega, opet dolazimo na bit stvari – personalni sukob dvojice lidera. To ne bi trebalo biti faktorom u ozbiljnoj politici. Ali, evo, jest. I nastavit će se idućih pet godina, sada je to izvjesno.