U posljednjim danima prošle godine, lošinjski Institut za istraživanje mora Plavi svijet, najprepoznatljiviji po istraživanju dupina u Jadranskom moru, proslavio je 25. godišnjicu rada. Tim povodom naša je sugovornica Jelena Basta, predsjednica udruge i jedna od malog broja osoba koja je u Plavom svijetu od prvoga dana, pa čak i iz razdoblja »pretpovijesti« ove organizacije.

Da ovo ne bi bila uobičajena kronologija, počnimo od onoga što nije ostvareno, a i dalje stoji kao veliki cilj, doduše bez mogućnosti kontrole nad dinamikom ostvarenja – otvaranje novog Centra za znanost o moru na mjestu već desetljećima zapuštene zgrade na predjelu Velopin u Malom Lošinju, čiji je posljednji korisnik bila jugoslavenska vojska, za potrebe Doma armije. Na internetskim stranicama Plavog svijeta dana je osobna iskaznica ove ideje: »Centar za znanost o moru je interdisciplinarni projekt koji spaja znanost, kulturu i edukaciju kako bi promovirao uključivanje zajednice u primjenu načela održivog razvoja u zaštiti prirodne i kulturne baštine. Projekt zbližava znanstveno istraživanje, edukativne aktivnosti, kulturno iskustvo, turizam, učenje i primjenu znanja u svakodnevnom životu…«

– U jednom trenutku, novi Centar bio je naša vizija i velika želja i četiri godine svi smo radili na tome, razrađujući ideju do posljednjeg detalja. Zbog toga su svi naši drugi projekti, zbog kojih postojimo, stajali na mjestu, jer smo sve kapacitete prebacili na novu ideju i došlo je do prijelomne točke u kojoj smo, barem zasad, odlučili pustiti ideju na stranu i baviti se svojim ranijim poslovima. Radi se o velikom zalogaju za proračun i zato se sve radi ‘točkasto’, npr. jedne godine geodetska podloga, druge godine druge stvari i tako dalje. Plan ipak ostaje, jer je naš sadašnji prostor neadekvatan, ali više smo usmjereni u druge programe koje provodimo, objasnila je Jelena Basta.

Jadranski dupini

Na proslavi 25. godišnjice Plavog svijeta podsjetila je na istraživanja jadranskih dupina koja su prethodila Plavom svijetu, a od 1987. do 1998. godine provodila ih je talijanska organizacija Tethys. Njihovim odlaskom razvila se ideja o nastavku istraživanja pa je u prosincu 1999. godine u Velom Lošinju održana utemeljiteljska skupština nove udruge, koja je 2003. godine uspjela otvoriti Edukacijski centar o moru u luci Velog Lošinja.

Foto Bojan Purić

On je i danas glavno mjesto provođenja aktivnosti udruge, ne računamo li istraživanja na moru, u gotovo svim dijelovima hrvatskog dijela Jadranskog mora. Uz Edukacijski centar u Velom Lošinju, Plavi svijet ima i Oporavilište za morske kornjače u Malom Lošinju, koristi uredske prostorije u glavnoj zgradi Lječilišta Veli Lošinj, a svojevrsne podružnice ima i na Visu i Murteru.

Koje su bile prve aktivnosti Plavog svijeta 1999. godine?

– Pokazalo se da je osnivanje udruge bilo dobro rješenje. Ispregovarano je da nova udruga zadrži korištenje baze podataka, kao dragocjene stvari u istraživanju te jednog starog gumenjaka kojim smo izlazili na teren. Osnivači su tada morali biti isključivo državljani Hrvatske, i to smo bili Draško Holcer i ja, zatim Karlo Asl koji je ispočetka, kraće vrijeme, bio predsjednik udruge, i još smo prikupili nekoliko ljudi, da se popuni tada potreban broj od deset ljudi. I dalje smo djelovali u privatnoj kući u Velom Lošinju, obitelji Matešić, čiji je sin Mario tada bio srednjoškolac i ispočetka se uključio u udrugu. Prva i najvažnija stvar bila je osigurati neka sredstva da se nastave istraživanja, a preuzeli smo sličan model ekovolonterskih programa za financiranje, poput usvajanja dupina. Krenuli smo u pregovore s Gradom o novom prostoru i s potencijalnim sponzorima, a ispočetka smo svi radili na volonterskoj bazi.

Zaštićeno područje mora

Prva veća donacija bila je od Zagrebačke banke, za gumenjak. Odmah smo ustrojili tri programa – znanstveno-istraživački, obrazovni te program zaštite vrsta i okoliša. Grad je vrlo brzo pokazao zanimanje za to što smo radili i dobili smo u najam prostor u Velom Lošinju, u kojemu je ranije bila hladnjača za meso. Na približno 135 kvadratnih metara na dvije etaže, prostor je bio u jako lošem, praktički ruševnom stanju. Prvo je uređen donji dio, izložbeni, za posjetitelje, a poslije uredi. Tada smo dobili prvu veliku donaciju, 100 tisuća eura od mađarskog MOL-a, što je kao da danas dobijemo milijun eura. Tim novcem je prostor uređen i otvoren u kolovozu 2003. godine, a zaposlili smo i prvu osobu, Andreu Borić. Počeli smo razvijati programe za škole, otvorila se mogućnost zapošljavanja novih ljudi i istraživačkog rada tijekom cijele godine.

Tada je mnogo priče u javnosti izazvao vaš prijedlog rezervata u moru?

– Jedan od naših glavnih projekata iz toga doba bio je osnivanje zaštićenog područja mora. Prvi naš prijedlog prema državnim institucijama bio je 2002. godine. Prikupljani su svi podaci iz znanstvenih istraživanja, a osim podataka o dupinima, bili su tu i podaci o ostalim vrstama, o podvodnoj arheologiji, o svemu što područje čini vrijednim. Osim nas, i drugi su dali doprinos, poput Prirodoslovnog muzeja u Rijeci, koji je istraživao podmorje. Za ono doba predložili smo progresivan model upravljanja; da se upravlja lokalno, kroz jedinicu lokalne samouprave, a da upravni odbor bude sačinjen od predstavnika različitih zainteresiranih skupina, koji bi donosili odluke o planu upravljanja. To je tadašnji zakon omogućavao, ali nije bilo takvih primjera, i onda se to svima činilo kao veliki financijski rizik, pa nitko nije bio spreman na tako nešto.

Država je htjela da se područje zaštiti, ali je pristupala oprezno, s obzirom na to da je tada uobičajeni model bio ‘odgore’, odnosno da država proglasi područje zaštićenim, a da se tek onda počne razmišljati što s tim područjem. Mi smo, dakle, bili za obrnuti princip, no iz različitih razloga, djelovanja interesnih skupina, stvorila se takva klima među dijelom lokalnog stanovništva, koje se bojalo pokloniti svoje povjerenje udruzi.

Aktualna priča

Državne institucije, poput Zavoda za zaštitu prirode tome su pristupale vrlo oprezno, izostala je snažnija potpora države. Napravili su novu studiju, predložili kategoriju regionalnog parka, a ne rezervata. Hrvatska je tada krenula u usklađivanje svog zakonodavstva s EU-om, a kako bi se spriječilo negativno djelovanje u području, odnosno njegova devastacija, 2006. godine je donesena odluka o preventivnoj zaštiti i obustavljene su sve radnje u području na tri godine. U međuvremenu, usklađeno je zakonodavstvo i samim time je područje postalo dio mreže Natura 2000, uz obavezu da se do 2020. godine donese plan upravljanja, što se onda produžavalo, pa plan nikada nije donesen. Legislativa je takva da su svi zaštićeni objekti prirode, koji nisu nacionalni park, pod upravom županije. Tako je i ovo naše područje pod Javnom ustanovom Priroda, ali nema plana upravljanja, a kroz plan bi se mogao regulirati način korištenja prostora. Ovo sada je u redu u tom smislu da teško mogu proći radnje koje će naštetiti prostoru, ali nema mjera poput smanjenja brzine u prometu i regulacije aktivnosti u području.

Foto Bojan Purić

Sada je aktualna priča da Hrvatska, kao i sve druge članice EU-a, do 2030. godine mora donijeti odluku o zaštiti najmanje 30 posto svog teritorija na vodi, pa se traže lokacije gdje se još nešto može zaštititi. Mislim da smo u Hrvatskoj sada na 11 posto. Došlo je do toga da je svima jasno da, bez zaštite, korištenje mora više nije održivo. Sada i ribari puno rade na tome, a ovo naše područje ulazi u tu kvotu, s tim da je razlika u tome što to sada svi podržavaju, a kada smo mi dali prijedlog, bilo je to ‘nešto strašno’.

Genetika dupina

Najprepoznatljiviji ste po istraživanju dobrog dupina.

– Objavljeno je više od 80 znanstvenih radova o 7.000 dobrih dupina u Jadranu. U akvatoriju Lošinja ih je oko dvjesto, s tim da je teško napraviti procjenu, jer naravno da nikada nisu svi na istom mjestu. Rijetko se može vidjeti uginule dupine, no ako se pojedini ne pojavljuje pet godina, pretpostavljamo da je uginuo. S kolegama smo imali priliku raditi i istraživanja iz zraka, prelijetati Jadran u posebnom malom avionu konstruiranom za to, gdje posebno istrenirani istraživači rade prebrojavanje. Postoje matematički modeli kako se dolazi do broja. Osim tog istraživanja, došlo se i do spoznaje da u Jadranu redovno obitava veliki kit, druge vrste za koje se smatralo da ih nema, poput ulješura, glavatog dupina i drugih.

U Jadranskom projektu dupin, radi se i analiza ponašanja, kako dupini provode svoje vrijeme i mijenja li se ponašanje s obzirom na klimatske promjene. Radi se analiza podvodne buke i njenog utjecaja na ponašanje dupina. Provodi se projekt Under Sea iz programa Interreg Italija-Hrvatska, kao nastavak prethodnog projekta, kada je buka snimana za vrijeme korone, kada je bio mir, i sada će se to moći usporediti. Radi se istraživanje genetike, biopsija uzoraka tkiva i uspoređuje se u kakvim su međusobnim srodstvima. Na tome jedan od naših kolega radi doktorat. Tijekom ovog niza godina, znamo za četiri-pet generacija i po ženskoj liniji znamo čiji su pojedini dupini djeca i unuci. Kada završimo i genetska istraživanja, znat će se i tko su očevi. Ovo je najdulje kontinuirano istraživanje dupina u Mediteranu i jedno od najduljih u svijetu. S tim, objedinjenim podacima, bit ćemo jedni od rijetkih koji ćemo moći tako nešto objaviti. Istraživanja moraju proći filter znanstvene zajednice kroz objavljivanje radova.

Populacija dupina je stabilna i broj tijekom godina malo varira. Događa se da ljudi misle da dupina sada ima više, jer ih više opažaju i više je interakcija s njima, ali to je zapravo uslijed promjene u ponašanju dupina, ali i ljudi. Zbog prelova ribe, dupini traže alternativne načine hranjenja i dolaze k ribarskim brodovima. S druge strane, ljudima su sa sve snažnijim plovilima postale dostupne daleke udaljenosti na moru, pa češće opažaju dupine.

Glavate želve

Što je s populacijom morskih kornjača?

– Od samih smo početaka Plavog svijeta surađivali s dr. Bojanom Lazarom, stručnjakom za morske kornjače. Provođeno je istraživanje i praćenje populacije morskih kornjača u sjevernom Jadranu u suradnji s ribarima. Došli smo do zaključka da je sjeverni Jadran jedno od najznačajnijih područja hranjenja glavatih želva u Mediteranu. Plitko je, odgovara im temperatura. To su populacije kornjača koje se gnijezde i rađaju u području Grčke i Cipra. Zahvaljujući nekim zajedničkim europskim projektima, pratimo neke kornjače, nastojimo nabaviti sredstva za odašiljače i njima opremimo oporavljene kornjače.

Istraživanje kornjača radimo u suradnji sa Sveučilištem Primorska u Sloveniji i tu također jedan od kolega radi doktorat. Od otvaranja našeg Edukacijskog centra, ljudi nailaze na ozlijeđene ili uginule kornjače i obavještavaju nas. Godinama smo te ozlijeđene životinje čuvali i vozili u Pulu, dok nismo preko jednog od EU-projekata 2013. otvorili Oporavilište za morske kornjače u Malom Lošinju. Ondje imamo pet bazena, redovito imamo životinje na skrbi i većina ih se uspješno oporavi i vrati u more. Trenutno, kod nas je na oporavku 59. po redu kornjača od otvaranja oporavilišta.

Koliko posjetitelja ima Edukacijski centar?

– Stabilan je broj od desetak tisuća posjetitelja godišnje. Mislim da oko tri-četiri tisuće čine djeca iz školskih grupa u predsezoni i posezoni, dok su u ljetnim mjesecima to turisti iz različih zemalja, a mnogo njih ide na naše izlete promatranja dupina. Ide se isključivo po dobrim vremenskim uvjetima, što procjenjuju naši iskusni skiperi, a ionako, kada je vjetar, nema smisla ići, jer je tada teško opaziti dupine. U više od 90 posto slučajeva, dupini budu opaženi, a s njima boravimo pola sata. Ako ih ne nađemo, s istom kartom može se na ponovni izlet. Kada se na izletu vide dupini, treba usporiti kretanje, primiriti se i ne približavati im se na manje od 50 metara. Najčešće se onda dupini sami približe i može ih se lijepo promatrati. Iako, ponekad ne žele i teško ih je pratiti – nema tu unaprijed određenog scenarija, jer ipak su to divlje životinje. Ponekada ih tražimo jako dugo, a ponekad ih sretnemo vrlo blizu obale.

Dvadesetak ljudi

Postoje i drugi koji nude izlete promatranja dupina?

– Zadovoljni smo time što je na Lošinju takva ponuda izleta umjerena i da poduzetnici, koji se time bave, slijede pravila i standarde. Naglašavam – na Lošinju – jer nas često kontaktiraju sa zapadne obale Istre, gdje je također mnogo dupina i puno izletničkih brodova. Ne postoje pravila ponašanja i zna se dogoditi da se i sami gosti na izletu zabrinu za dupine, jer ih okruži i po dvadesetak plovila. Postoji potreba da se to nekako regulira i apeliramo da država donese zakone.

Kako se Plavi svijet financira?

– Oko 75 posto prihoda je iz programa koje financira EU. No, nastojimo smanjiti taj postotak i više se orijentirati na oblike samofinanciranja i suradnju s korporativnim sektorom, koja je sad na približno 20 posto. U jednom manjem dijelu, pet posto i manje, financiranje je iz javnih izvora poput jedinice lokalne samouprave i državnih natječaja. Godine 2015. pokrenuli smo Plavi svijet d.o.o. zato što je novi Zakon o udrugama definirao načine financiranja udruga i tada je bila uputa da se za komercijalne djelatnosti osnuju trgovačka društva. Kroz tvrtku provodimo aktivnost promatranja dupina.

Tko čini vašu ekipu?

– Tim čini dvadesetak ljudi. Kada smo rasli, počeli smo sastavljeni samo od biologa, no pokazala se potreba imati turističke djelatnike, računovođe itd., tako da su to sada različiti profili radnika. Trenutno imamo tri osobe s doktoratom znanosti, pri kraju je još jedan i još je jedna kolegica na doktorskom studiju.

Nužan novi prostor

Od čega se sastoji novi program s američkim studentima?

– S obzirom na međunarodni karakter našeg djelovanja, prije 10 godina pristupili su nam iz američke organizacije School for Field Studies, sa željom za suradnju. Organiziraju semestre na terenu za studente različitih američkih sveučilišta. Imaju 12 takvih centara u svijetu, vezanih za zaštitu prirode, a mi smo im prva takva organizacija u Europi. Oni nas zovu centrom za morsku megafaunu. Naprimjer, na Karibima imaju centar za proučavanje podmorja, drugdje – za prašume, velike zvijeri i tako dalje. Mi tada još nismo bili spremni, no vratili su se prošle godine i prijedlog smo prihvatili, sve pripremili, osigurali suradnju s Lječilištem Veli Lošinj, u kojemu je smještaj i ondje se provodi većina aktivnosti iz akademskog programa.

U ovom ljetnom semestru došlo je prvih 15 studenata, različitih godina studija, s različitih sveučilišta i različitih programa. Osim akademskog programa, morali smo im osigurati i program kroz koji uče o našoj kulturi i lokalnoj zajednici, tako da su se upoznali s našom poviješću, jezikom. Ponosni smo na to da smo većinu programa sami organizirali. To se pokazalo kao jako uspješno i planiramo s time nastaviti. Već u veljači doći će nova grupa od 20 studenata i ostati do svibnja, a dogodine će postojati i ljetna grupa. Zbog ovog projekta neke smo aktivnosti smanjili, primjerice reducirali smo program stručne prakse s drugim sveučilištima.

Kakvi su planovi za narednih desetak godina?

– Ovaj najnoviji program želimo nastaviti i vjerujem da ćemo uspješno odraditi i sljedećih 10 godina, te stvoriti bazu za nastavak, kada mi osnivači odemo u mirovinu, a preuzmu nove generacije. Hvala svima na suradnji, jer bez njihove potpore ne bismo bili gdje smo sada. Želimo i dalje raditi na zaštiti okoliša. Novi prostor je nužan.

Dan dupina 1. srpnja

– Dan dupina je osmislila Nena Nosalj Peršić, koja je surađivala još i s kolegama iz Italije i prva je ukazala na potrebu da se o dupinima informira lokalna zajednica. Tada je još bilo teško doći do informacija o istraživanju. Osmislila je jedan dan, ljetni, kada se javnosti predstavljaju rezultati istraživanja i na simpatičan način u lokalnoj zajednici slavi suživot s dupinima. I ja sam se kroz Dan dupina, još kao studentica, priključila cijeloj priči, kada me gospođa Nena zamolila da radim edukaciju. Najveći interes pokazala su djeca i mladi, pa je većina aktivnosti orijentirana na njih, poput izložbe likovnih radova i igre potrage za skrivenim blagom. Dan dupina obilježavamo 1. srpnja.

More zna, otok pamti

Prvu ekološku akciju održali smo 2007. godine u suradnji s roniocima i to je bila velika akcija čišćenja luke Malog Lošinja, dosta dobro prihvaćena od lokalne zajednice. Nakon toga, iz različitih razloga niz godina nismo održavali akcije, a od 2016. godine smo uspostavili dobru suradnju s ronilačkim centrom Subseason i najmanje dvaput godišnje imamo čišćenje podmorja pod motom More zna, otok pamti, u luci i manje akcije u drugim uvalama. Akcije su postale jako prepoznatljive i među lokalnim stanovništvom, lijep su vid suradnje i s građanima i lokalnim vlastima. Ove godine akcija će biti međunarodnog karaktera i dobar uvod u turističku sezonu.

Rad s djecom i mladima

Otkad postoji Edukacijski centar, kontinuirano radimo s mladima. Mali Plavi svijet je za djecu od šest do deset godina, a Plavi svijet Junior za djecu od 11 do 12 godina pa do srednjoškolske, čak i studentske dobi. Svake godine osmišljavamo im nove teme iz biologije i ekologije. Neke od mojih kolega su u Plavom svijetu počele upravo kroz te aktivnosti, i važno je da održimo kontinuitet rada s djecom.