U povodu pedesete obljetnice filma »Let iznad kukavičjeg gnijezda« u zagrebačkom Kinu Kinoteka počeo je ciklus »Na terapiji« koji donosi filmske klasike posvećene mentalnom zdravlju kroz povijest kinematografije.

Ciklus se bavi različitim temama – od raznolikosti mentalnih stanja, klinika Freuda, Junga i Lainga, antipsihijatrijskim pokretom, odnosom seksualnosti i mentalnog zdravlja, kompleksnim odnosom duševnih bolesti i kriminala, do inovativnih pogleda na mentalno zdravlje. Ovako piše u najavi ciklusa:

»Prošlo je pedeset godina otkad je Jack Nicholson neuspješno pokušao pobjeći iz psihijatrijske bolnice u koju se sam smjestio. ‘Pokušao sam, nisam li, dovraga. Barem sam to napravio.’ Riječ je o antologijskom citatu iz ‘Leta iznad kukavičjeg gnijezda’ (1975.), Oscarom nagrađenog filma Miloša Formana, čija priča o suprotstavljanju konformizmu i granicama koje si sami namećemo i dalje osvaja nove generacije gledatelja.

Formanov film uklapao se u narative o sukobu pojedinca i sustava kakve su bile popularne 1970-ih, a smještanje priče u psihijatrijsku bolnicu predstavljao je i vrhunac interesa za psi-znanosti (psihologiju, psihijatriju i psihoanalizu), kojima se Hollywood počeo sve češće baviti od druge polovice 1940-ih.

Ova je tema desetljećima kontinuirano fascinirala filmaše i publiku, a posljednjih godina ponovo je postala dominantnom temom u radovima koji se obraćaju najrazličitijim publikama, od festivalskih do komercijalnih i filmova za djecu. Ciklus kina Kinoteke ‘Na terapiji’ stoga je zamišljen kao kratki pregled značajnih filmova koji su se bavili mentalnim zdravljem kroz povijest kinematografije.

Podijeljen je u šest cjelina, a prva – ‘Buka i bijes’ podsjetit će na klasike koji su se pozabavili raznolikošću mentalnih stanja (i poremećaja) tijekom turbulentnih 1970-ih. ‘S druge strane zida’ posvećen je filmovima o klinikama doktora Freuda, Junga i Ronalda D. Lainga.

‘Nevolje s normalnošću’ bavi se antipsihijatrijskim pokretom, dok ‘Razgovarajmo o seksu’ donosi četiri filma koji se na inovativan način bave odnosom seksualnosti i mentalnog zdravlja. ‘Patologija svakodnevnog’ donosi četiri filma koji nude kompleksan pogled na odnos duševnih bolesti i kriminala, a ‘Stranci među nama’ podsjetit će nas na nekoliko recentnih naslova sa svježim i inovativnim pristupom temama mentalnog zdravlja u dokumentarnom i igranom filmu.

Ciklus uključuje niz klasika, u rasponu od Zeitgeist-ostvarenja poput ‘Paklene naranče’ Stanleyja Kubricka i ‘Wall Streeta’ Olivera Stonea pa do intimističkih radova kao što su ‘Persona’ Ingmara Bergmana, ‘Seks, laži i videovrpce’ Stevena Soderbergha, ‘Tajanstvena koža’ Gregga Arakija i ‘Žena pod utjecajem’ Johna Cassavetesa.«

Ideja ciklusa je da bude poticaj gledateljima za nastavak istraživanja teme na velikom platnu i izvan njega, a u zagrebačkoj Kinoteci će se održavati tijekom siječnja i veljače 2025. godine. U tom kontekstu izvrsna ilustracija teme mentalnog zdravlja na filmu je »Let iznad kukavičjeg gnijezda« nastao prema romanu Kena Keseyja, koji je odmah po objavljivanju 1962. stekao veliku popularnost.

Danas slovi kao nezaobilazni klasik šezdesetih, a Formanova ekranizacija s izvrsnim Jackom Nicholsonom, nagrađena s pet najvažnijih Oscara, kontinuirano je na svim relevantnijim listama najboljih filmova. Scenarij potpisuju Lawrence Hauben i Bo Goldman, a uz Nicholsona glume Louise Fletcher, William Redfield, Will Sampson, Brad Dourif i drugi.

Podsjetimo na sadržaj filma. Nakon što zbog seksa s maloljetnicom bude osuđen na razmjerno kratku zatvorsku kaznu, kriminalac Randle Patrick McMurphy (Jack Nicholson) zaključi da je najbolji način da izbjegne prinudni rad taj da se počne neuračunljivo ponašati i izigravati psihički poremećaj.

Zbog toga bude prebačen u psihijatrijsku bolnicu, gdje vjeruje da će kaznu odslužiti lako i u udobnosti. Odjel na koji dospije predvodi bezosjećajna medicinska sestra Mildred Ratched (Louise Fletcher), čiji je modus rada taj da pacijente, koji su tu većinom stigli dragovoljno ili po izboru, podvrgava svojoj volji i od njih traži pokornost.

Isprva imajući malo poštovanja prema ostalim pacijentima, McMurphy će zbog neposlušnog ponašanja vrlo brzo doći u sukob sa sestrom Ratched. On je momak koji ne poštuje autoritete i koji počne provocirati sestru, isprva iz puke obijesti, da bi odnos njih dvoje uskoro zadobio drukčije osobine.

Kad shvati da se sestra Ratched odnosi vrlo nepravedno prema njemu i njegovim kolegama, među kojima su i suicidalnim nagonima mučeni Billy Bibbit, šutljivi visoki Indijanac Bromden zvan »Poglavica« i temperamentni Martini, McMurphyjev odnos prema sestri, a time i prema sustavu koji ona predstavlja, počet će se pretvarati u otvoreni sukob.

Godine 1976. od devet nominacija za Oscara nagrađena onima za najbolji film, redatelja, glavnu mušku i žensku ulogu te adaptirani scenarij, iste godine nagrađena i Zlatnim globusom u istim kategorijama, kojima je pridodana i ona za najboljeg glumačkog debitanta Brada Dourifa, te godinu kasnije ovjenčana najprestižnijom britanskom filmskom nagradom BAFTA također u šest kategorija, uključujući i onu za najuspjeliju montažu, impresivna drama redatelja Miloša Formana izuzetno je uspjela ekranizacija istoimenog romana Kena Keseyja.

Roman američkog prozaika, esejista i značajne kontrakulturne figure Keseyja, te čije je prozno djelo u vrijeme objavljivanja bilo u savršenom dosluhu s buntovničkim i slobodoumnim duhom vremena, Forman je pretočio u intrigantnu priču o borbi dviju snažnih osobnosti, a u jasno naznačenom kontekstu borbe pojedinca protiv sustava.

Izražen je i metaforički prikaz psihijatrijske bolnice kao suvremenog svijeta, a taj prikaz redatelj koristi za superiorno variranje svoje omiljene teme suprotstavljanja pojedinca autoritarnom društvu. Pritom se ne referira samo na tadašnju komunističku Čehoslovačku, nego i na stanje u zapadnim demokracijama kakva je ona američka.

Ovako je Forman objasnio u jednom razgovoru: »Ljudi su se pitali kako je moguće da jedan redatelj iz Srednje Europe ekranizira veliki američki roman. Odgovorio sam im da sam ja živio u tom društvu. Komunistička partija bila je naša ‘sestra Ratched’, sanjali smo da kao ‘Poglavica’ Bromden razbijemo prozore i pobjegnemo u slobodu.«

Kako čitamo na stranicama Kina Tuškanac, jedan od najvažnijih i trajno najpopularnijih američkih filmova iz 70-ih, koji i danas uživa kultni status, uvjerljivo je dokazao da se Forman uspio vrlo učinkovito prilagoditi tadašnjem holivudskom sustavu.

– U djelu u kojem je fantastična Louise Fletcher ostvarila probojnu i najvažniju ulogu u karijeri, Forman je odustao od nekih standardnih obilježja svog autorskog rukopisa, poput sklonosti improviziranju i ne uvijek čvrstog pridržavanja dramaturgije, te je kreirao izuzetno ritmično djelo vješto izložene fabule.

No brojna važna obilježja njegove autorske osobnosti su tu, ponajviše humor, pa i crni, koji sjajno funkcionira kao kontrapunkt generalno tragičnoj priči. U kazališnoj adaptaciji romana za koju je zaslužan Dale Wasserman, a na kojoj se film također dijelom temelji, McMurphyja je tumačio Kirk Douglas, koji je otkupio i prava na filmsku ekranizaciju, vjerujući da će tu ulogu ponoviti i na velikom ekranu.

Produkciju filma prepustio je sinu Michaelu Douglasu, koji je oca ipak držao prestarim za glavnu rolu, te je tumačenje McMurphyja najprije povjerio Jamesu Caanu, a potom i Marlonu Brandu i Geneu Hackmanu. Kirk Douglas je zbog toga bio bijesan, a taj se bijes nije stišao ni kad je za glavnu ulogu odabran Jack Nicholson.

Prije no što je Louise Fletcher pristala odigrati sestru Ratched, ulogu je odbilo čak šest glumica, među kojima i Anne Bancroft, Ellen Burstyn, Jane Fonda i Angela Lansbury, navodi Kino Tuškanac.

Film »Let iznad kukavičjeg gnijezda«, između ostalog, progovorio je o surovim i bolnim postupcima kojima su podvrgnuti psihijatrijski bolesnici. Dok je javnost sa zgražanjem reagirala na mučne scene terapija elektrošokom, Udruženje američkih psihijatara uputilo je oštar protest.

Govorili su da filmske scene ne odgovaraju istini i strastveno branili ovakve terapije, ali su pod pritiskom javnosti tri godine nakon premijere »Leta« uveli obavezan pristanak pacijenta na ovu vrstu tretmana. Protivnici elektrokonvulzivne terapije ili elektrošoka smatraju da je to nasilje nad pacijentima, tjelesno zlostavljanje koje uništava kreativnost i memoriju.