Na blagdan Tri kralja, u 63. godini napustio nas je Rajko Samueli-Kačić, strijelac, trener, edukator, voditelj strelišta, radioamater, istraživač amater, veteran Hrvatskog časničkog zbora, umirovljeni poručnik Hrvatske vojske, branitelj. Možemo dodati i – zaljubljenik u fotografiju, padobranstvo… Svestran je bio naš Rajko, no ponajprije – veliki prijatelj i Krasičar.

Rajko Samueli-Kačić rođen je u Rijeci 25. ožujka 1962. godine, gdje se i školovao, a potom i radio. Od 1991. godine bio je sudionik Domovinskog rata. Streljački klub Protekt osniva 1993. godine, dok 1994. pri obrazovnom centru MUP-a polaže ispit za instruktora za vatreno oružje. Nakon trogodišnjeg školovanja u Obrazovnom centru Hrvatskog olimpijskog odbora 2001. godine završava školovanje i stječe zvanje trenera streljaštva, polaže sudačke licence E i D, na Svjetskom prvenstvu u streljaštvu u Finskoj nastupa za reprezentaciju Hrvatske i počinje rad s invalidnim osobama na razini Primorsko-goranske županije 2004. godine. Na natječaju Hrvatskog paraolimpijskog odbora izabran je za izbornika u streljaštvu te vodi hrvatsku reprezentaciju na nacionalnim i međunarodnim natjecanjima i osvaja mnogobrojna priznanja i medalje. Godine 2006. osniva Streljački klub Paraolimpijac, 2007. godine osniva Streljački savez grada Rijeke te osniva i postaje član Izvršnog odbora Sportskog saveza osoba s invaliditetom grada Rijeke i uspješno nastavlja voditi strijelce – osobe s invaliditetom u Rijeci. Nadalje, u 2007. godini u Riminiju sa skupinom časnika iz Albanije, Crne Gore, Slovenije, Italije i Hrvatske osniva asocijaciju pričuvnih časnika jadranskih zemalja. Iste godine s reprezentacijom Hrvatske u streljaštvu osoba s invaliditetom na Europskom prvenstvu osvaja više zlatnih, srebrnih i brončanih medalja i europskih i svjetskih rekorda i postaje prvi izbornik u streljaštvu Hrvatskog paraolimpijskog odbora koji je postigao međunarodni uspjeh od osnutka hrvatske države.

Mogli bi unedogled nizati uspjehe našeg Rajka, višestrukog državnog prvaka u streljaštvu, nacionalnog majstora strijelca, međunarodnog ISSF suca i trenera, pisati i pisati o njegovim danima na ratištu, o njegovom doprinosu u razminiranju Hrvatske tijekom poraća, o njegovom velikom doprinosu radu Hrvatskog časničkog zbora, o njegovom velikom zalaganju u zajednici u kojoj je živio, no nikad ne bi dovoljno pisali da bi popisali sva njegova djela. Svatko od nas ima svoju priču o Rajku. Primjerice, novinar i nakladnik Dragan Ogurlić na svojoj facebook stranici napisao je:

– Znamo se još od ratnih dana na ličkom bojištu. Ratnim nadimkom Wagner, a svojim imenom Rajko Samueli-Kačić. U ono vrijeme na fronti imati Wagnera za anđela čuvara, za Vranu i mene bila je velika stvar. Sva minska polja poviše Stajnica, Lipica i Glibodola bila su njegova, a nakon rata ih je trebalo i razminirati. Rajko je bio u tom sranju od početka do kraja kao pripadnik 111. riječke brigade, zaključno s Olujom, koju dočekuje kao poručnik u napadnom pravcu pored Ličkog Osika prema brdu – uporištu Zubar. U zoru 4. kolovoza 1995. na čelu napadnih skupina bili su zapovjednici satnija i bojni, koji su već imali iskustva u borbama prsa o prsa; nakon zauzeća pruge Wagner je sa svojim timom riješio minska polja u tri reda, trebalo im je sat vremena da naprave prolaze, ostalo je bilo lako. Brigada je ušla u prazni Lički Osik, već sljedeći dan bili su u Kulen Vakufu… Kad je rat završio, i kad se napokon umirovio, bio je aktivan u Hrvatskom časničkom zboru i kao trener i kao uspješan natjecatelj u sportskom streljaštvu. Svojim je autoritetom, znanjem i mirnoćom, a formalno i kao član Konzultantskog tima, meni omogućio rad na monografiji »Rijeka u Domovinskom ratu«. Usuđujem se reći da te knjige ne bi bilo da nije bilo Wagnera, napisao je Ogurlić.

A njegova Krasica, njegovi Krasičari… E, od njih bi o Rajku slušali, i slušali… O vremenu kad je još kao dječarac s nekim strojem koji je sam izmislio po Jeloke tražio stare zakopane novčiće i ostale djeci zanimljive stvari. O tome koliko je pomogao kad se slavila 150. obljetnica krasičarske pučke škole, o izložbi koju je pomogao postaviti u povodu proslave 45. godišnjice od osnutka KUD-a Primorka, o karnevalskim kolima koje je Udruzi »Krasica pa Rio« pomagao raditi u svojoj garaži, o njegovom zalaganju u radu Mjesnog odbora Krasica, o…

O Rajku bi mogli pričati puno iako on ni o sebi, ni o bilo čemu nije pričao puno. No, svaka je priča stala. Preselila se u vječnost.

Sućut Rajkovoj obitelji, a našem Rajku, Wagneru, »šaptaču minama«, velikom čovjeku i prijatelju, sretno u vječnim prostranstvima.