Foto Arhiva/NL
Dobro je da postoji suradnja između upravitelja zgrade i predstavnika suvlasnika i ona je nužna, ali dođe li do njihovog »interesnog udruživanja« to za stanare može značiti veliki financijski gubitak, kaže naša čitateljica iz Splita
povezane vijesti
Za stanare, suvlasnike zgrada, posebno onih koje imaju više od 50 ili stotinu stanova, noćna mora nastupa kada dođe do »dogovora, udruživanja« upravitelja zgrade i predstavnika stanara, suvlasnika, poručuje jedna naša čitateljica iz Splita koja je punih 11 godina bila predstavnica suvlasnika zgrade s više od stotinu stanova.
Naime, novi Zakon o upravljanju i održavanju zgrada koji je stupio na snagu s prvim danom ove godine izaziva i dalje mnogo reakcija jer donosi velik broj promjena koje bi trebale dovesti do poboljšanja stanja zgrada, ali neizbježno i rast troškova kroz znatno povećanje pričuve i cijena usluga upravljanja.
Opasne veze
– Dobro je da postoji suradnja između upravitelja zgrade i predstavnika suvlasnika i ona je nužna, ali dođe li do njihovog »interesnog udruživanja« to za stanare može značiti veliki financijski gubitak. Velike zgrade imaju i velike mjesečne budžete i to je prilika za izvlačenje novca stanara. Treba obratiti pažnju ponavljaju li se učestalo neki kvarovi, primjerice liftova, grijanja zimi, curenja vode, kojekakva začepljenja i zagušenja za koje na teren izlaze uvijek isti majstori, govori nam sugovornica. Posebno je za to zahvalno održavanje liftova na koje su posebno osjetljivi stanari viših katova.
– Meni se događalo da unatoč obveznim mjesečnim servisima liftova oni budu svako toliko u kvaru. Mjesečno smo morali plaćati male, srednje i redovite preglede dizala. Bilo je dana da majstor danas dođe, odradi posao, a popodne ili sutra isti taj lift pokvaren. Tražila sam od izvođača radova da ispostavi jamstvo za izvedene radove, a oni su se najčešće pravdali neodgovornim ponašanjem stanara, bacanjem smeća u dizala i tako svačim. Računi su za održavanje liftova samo rasli, objašnjava nam Splićanka navodeći kako se potrudila naći tvrtku za održavanje liftova koja je bila spremna jamčiti za svoje radove i u startu su bili jeftiniji s cijenom obveznog mjesečnog održavanja.
Ističe također da je za tu promjenu naišla na otpor upravitelja koji se pravdao da ima ugovor s ovima koji već rade, da je teško naći nove i tko zna još kakve izlike.
– Onako usput, uvijeno mi je rečeno da bih mogla i ja dobiti neki popravak ako zatrebam od »ove firme«, ali nisam pristala. Rekla sam da ću sve prijaviti stanarima i zatražiti promjenu upravitelja, što je bilo dovoljno da odustanu i prihvate moje zahtjeve. Mogla sam prešutjeti ali nisam željela i uzeli smo novu firmu koja je uredno radila svoj posao. Nije im lako jer se stanari doista često neodgovorno ponašaju prema zajedničkoj imovini, a posebno majstori koji nekom stanaru rade nešto u stanu i koji iza sebe ostavljaju smeće, prljave liftove, a ponekad čak i oštećuju dizala, prisjeća se bivša predstavnica suvlasnika.
Prema njezinim riječima, postoji li u takvim slučajevima veza između upravitelja i predstavnika stanara, novci će se izvlačiti na stotine načina, od odabira izvođača radova, do nabave materijala, sandučića, brava, žarulja, bojenja.
– Dobro je da novi zakon traži obvezno tri ponude za radove i materijal i da suvlasnici mogu puno lakše nego prije zatražiti kažnjavanje i smjenu upravitelja i predstavnika suvlasnika. No, za to bi bilo dobro da je za stanje u zgradi zainteresiran što veći broj suvlasnika, da prate i sudjeluju u upravljanju zgradom, organiziraju sastanke i sudjeluju u donošenju odluka. Nažalost, stanare to najčešće ne zanima, ali se čude i negoduju kada se zbog manjka novca traži povećanje pričuve, tvrdi ona.
Kronični neplatiše
Velikim problemom smatra i neodgovorne stanare koji ne žele plaćati pričuvu.
– Imala sam suvlasnika koji sedam godina nije platio niti jednu ratu pričuve i nitko mu ništa nije mogao. Imao je novca, ali jednostavno nije želio plaćati. U takvim je slučajevima dobro imati međuvlasnički ugovor u zgradi. Važno je da za nenaplaćenu obveznu pričuvu ne nastane zastara. To nije režija kao druge, to je privatni novac svakog suvlasnika i ona ne bi smjela biti nikad u zastari. Mi smo svaka tri mjeseca redovito slali opomene i zahtjeve za ovrhama kako u redu za naplatu ne bi bili prebačeni na kraj. Uspjeli smo naplatiti sve dugove i niti jedno nam dugovanje nije otišlo u zastaru, pohvalila se Splićanka, dodajući da tu predstavnici i upravitelji moraju voditi brigu o ovrhama jer bi u slučaju da im to promakne i ode u zastaru, a zgrada izgubi novac od pričuve, novim zakonom mogli snositi odgovornost za takve propuste.
Smatra da bi za kvalitetno održavanje zgrada, posebno onih starijih, bilo dobro da vlasnici stanova svom predstavniku stanara najave radove na preinakama u stanovima, posebno kada su u pitanju promjene vodovodne mreže, grijanja ili neke druge promjene koje mogu utjecati na stanje susjednih stanova.
– Imala sam slučaj da je stanar u kupaonici promijenio i premjestio vodovodnu mrežu na drugo mjesto i za nekoliko dana stanaru ispod je počela curiti voda. Nitko nije znao odakle curi dok nisu došli majstori koji su to radili. Da bi se moglo puno brže reagirati dobro bi bilo da se predstavnika suvlasnika upozna s tim i sličnim promjenama, mišljenja je naša sugovornica.
Problemi s iznajmljivanjem turističkih apartmana
S obzirom na to da je iz kraja kojemu je turistička djelatnost jako važna, Splićanka se osvrnula i na slučajeve preinake stanova u apartmane i njihovo iznajmljivanje turistima. Kaže kako ne vidi neko pametno rješenje i da je tu važan dogovor suvlasnika, a posebno prvih susjeda.
– Nisu ljudi protiv apartmana, ali su protiv toga da gosti prave nered. I mene su stalno zvali da zovem vlasnike i rješavam probleme. Najčešće je to bila buka, roštilj na balkonu nakon čega cijela zgrada smrdi po ribi, psi koji laju po cijelu noć, gosti koji ne bacaju smeće nego ga ostave u hodniku. Većina je pristojnih turista, ali oni malobrojni su zagorčavali život svim ostalim, prisjeća se takvih iskustava predstavnica suvlasnika.
Smatra da, ako suvlasnici svojim glasom budu mogli utjecati na dozvolu za otvaranje apartmana, to će dovesti do velikih napetosti među susjedima.
– To nije nikako dobro za suživot u zgradi, ali ako ipak prođe sve u redu, onda bi vlasnici apartmana trebali plaćati dvostruku pričuvu jer u tom slučaju zgrada ima dodatne probleme. Imala sam slučajeva da su u dugu za pričuvu bili baš vlasnici apartmana. S druge pak strane, ljudi koji su se odlučili za otvaranje apartmana su uložili velika sredstva da stan osposobe za turiste i sad bi bila velika greška to im zabraniti, ali kako to riješiti da svi budu zadovoljni, pita se naša sugovornica.