RIJEKA  Interaktivna umjetnička instalacija „Chora“, kojom umjetnica Gaia Radić povezuje fizički i virtualni prostor u jedinstveni vizualni narativ, tako da instalacija detektira prisutnost gledatelja i pokreće proces prelaska iz praznine u formu te ujedno istražuje suodnos onih vidljivih i nevidljivih struktura galerijskoga prostora, otvorena je u Galeriji Filodrammatica.

Instalacija inicijalno nastala u suradnji umjetnice i Instituta za suvremenu umjetnost Aksioma iz Ljubljane predstavlja autonomnu silu koja postoji kako u fizičkom prostoru galerije i u virtualnom 3D prostoru koji je projiciran na dvije ovalne ploče od pleksiglasa.

Teorijsko istraživanje za projekt, pojašnjava umjetnica, „krenulo je s idejom prostora bez lokacije, koji egzistira jednokratno za individualnog posjetitelja“, dakle, „konceptom ‘događaja’ koji postoji izvan vremena i prostora, što se nadovezalo na čitanje knjige ‘Nabor’ Gillesa Deleuzea, kao i Foucaultovih heterotopija“, a kustosica Maja Burja predstavila joj je Platonov pojam Chore koji savršeno odgovara i njezinoj zamisli.  

– Platon Choru opisuje kao treću vrstu stvarnosti – interval između razumljivog i osjetilnog svijeta, kao što je opisano u Timeju. Chora pruža prostor za očitovanje formi i zato se često uspoređuje s maternicom čime simbolizira ključni, ali pasivni princip koji omogućuje povezanost idejnog i fizičkog svijeta. Htjela sam konstruirati prostor na razmeđu fizičkog i virtualnog koji je ontološki autonoman, prazan od bilo kakve simbolične reprezentacije, ali koji sadrži određen generativni potencijal. U metaforičkom smislu, to bi mogli razumjeti kao unutrašnjost prazne maternice koja čeka na vanjski input, kako bi ispunila svoj ‘generativni potencijal’ i proizvela formu. Početak tog procesa se nalazi u fizičkom prostoru galerije, no putem prisutnosti promatrača prelazi u virtualni prostor, pokrećući konceptualni proces gestacije i konačne materijalizacije, ističe Radić.

Kako dalje govori, „instalacija je osmišljena  tako da zahtijeva prisutnost promatrača i posljedično njegovu potpunu pažnju, čega u današnjem digitalnom krajoliku ubrzanih informacija ima sve manje“. Drugim riječima,  „programirana je tako da se zaustavi ako netko nije na označenom mjestu unutar nje, čime ona na konceptualnoj razini zadržava vlastitu agendu“.

-Time se također ostvaruje direktan suovisan odnos između instalacije i promatrača – promatrač Choru mora gledati kako bi ona samu sebe stvorila, što posljedično afirmira i promatračev pogled. Kroz ovo se naravno provlače i latentne feminističke konotacije odnosno kritičnost prema određenim normativnim obrascima kojima smo kao žene podređene. Konkretno, ulaskom u galeriju, Chora se nalazi u stanju mirovanja, čekajući da je posjetitelj oživi stajanjem na označeno središte između dviju projekcija. Tlačni senzor detektira prisutnost i aktivira projekcije te zvučnu kulisu, započinjući putovanje kroz virtualni prostor. Ovaj proces preobrazbe vodi iz nematerijalnog u materijalni svijet, kulminirajući konceptualnim ‘rađanjem’ promatrača. Kada se ciklus završi, sve se gasi, a Chora ponovno tone u san, čekajući sljedećeg promatrača da je aktivira, zaključuje Radić.

Prema riječima kustosice Maje Borje, “svojom imerzivnom video instalacijom Chora, umjetnica Gaia Radić otvara novo poglavlje unutar korpusa virtualnih svjetova koji djeluju kao perceptivne pripovijesti, istovremeno transformirajući prostore koje nastanjuju u autopoetičke sustave stvaranja svjetova. Sastavljen od međusobno povezanih laguna, svijet naizgled prelijeva nebeska primordijalna tekućina, održavajući prostor u stanju neprekidnih promjena. Ovaj neprekidni tok vodi pogled posjetitelja duž naborane topologije koja se, zauzvrat, polako provlači i kroz samog promatrača. U tom susretu, perceptivni organi promatrača postaju kanali kroz koje se prostor reflektira na samog sebe”.

O umjetnici

Umjetnica Gaia Radić diplomirala je kiparstvo na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci 2023. godine, a studira arhitekturu na Arhitektonskom fakultetu u Ljubljani te pohađa diplomski studij Videa, animacije i novih medija na Akademiji za likovnu umjetnost i oblikovanje. U umjetničkom radu pretežno koristi medij računalne grafike, odnosno tehniku 3D modeliranja, dok svoje koncepte realizira kao kombinaciju animacije i prostorne instalacije. Izlagala je na sedam samostalnih i više od trideset grupnih izložbi u Hrvatskoj i Sloveniji, među kojima se ističu samostalna izložba u zagrebačkoj Galeriji Karas, sudjelovanje na 63. Porečkom Annaleu, te suradnja s Centrom za inovativne medije (CIM APURI), Galerijom Kortil iz Rijeke, UR Institutom iz Dubrovnika, Udrugom siva/zona iz Korčule i Udrugom Metamedij iz Pule. Dobitnica je druge ERSTE nagrade na 36. Salonu mladih. Izložba je otvorena do 30. siječnja.