Inteligencija se može definirati kao opća mentalna sposobnost osobe da zaključi, rješava probleme i uči. Nečija razina inteligencije uključuje njihove kognitivne sposobnosti poput percepcije, jezika, planiranja i pamćenja.

Postoji razlika između pametnog čitanja knjiga i pameti s “ulice”, no ljudi s niskom inteligencijom mogu se boriti i s jednim i s drugim.

Budući da su rasuđivanje, učenje i rješavanje problema ključni aspekti inteligencije, netko s niskom inteligencijom teško će svladati ta područja.

Evo 8 suptilnih osobina ljudi koji imaju nizak IQ

1. Nisu baš znatiželjni

Ljudi s niskim kvocijentom inteligencije pokazuju malo interesa za učenje novih stvari ili dublje kopanje u teme koje već razumiju. Zadovoljni su plitkom konceptualizacijom problema, bez razmišljanja o temeljnim uzrocima.

Također imaju siromašniji rječnik i manju intelektualnu znatiželju. Ne razmišljaju izvan vlastitog svjetonazora i imaju ograničenu sposobnost sagledavanja perspektiva drugih ljudi, što ih može učiniti prilično zatvorenima.

Centar za pozitivnu psihologiju na Sveučilištu Pennsylvania definira otvorenost kao “spremnost da se aktivno traže dokazi protiv vlastitih uvjerenja, planova ili ciljeva, te da se pošteno odvagnu takvi dokazi kada su dostupni”.

Oni definiraju suprotnost od otvorenog uma kao “moju pristranost”, u kojoj ljudi pretražuju i procjenjuju dokaze na načine koji idu u prilog njihovim početnim sustavima vjerovanja.

Centar primjećuje da ljudi otvorenog uma postižu bolje rezultate na testovima koji mjere kognitivne sposobnosti, što podupire povezanost između niže inteligencije i zatvorenosti.

Foto: Pexels

2. Bore se s prilagodbom na nove situacije

Ljudima s niskim kvocijentom inteligencije često je teško u novim okruženjima. Mogu imati problema s planiranjem i rješavanjem problema, što se prevodi u poteškoće s navikavanjem na nova mjesta ili nove uloge.

Dok netko s niskim kvocijentom inteligencije može imati vještine koje dobro izgledaju na papiru, često je izazovno ako ih se ubaci u situacije iz stvarnog života kada nemaju mentalnu sposobnost pronaći izlaz.

3. Što ne znaju, ne znaju

Ljudi koji imaju nizak IQ mogu misliti da su zapravo vrlo inteligentni, što se naziva Dunning-Krugerov efekt. Prema tome, ljudi koji zapravo znaju vrlo malo o određenoj temi pretpostavljaju da su vrlo upućeni u nju.

Psiholog David Dunning napisao je da je “opseg ljudskog neznanja često nevidljiv za njih.” Taj nedostatak razumijevanja vlastitih mentalnih ograničenja nazvao je “meta-ignoriranjem”, ili neznanjem o “mnoštvu načina na koje demonstriraju praznine u znanju”.

Dok osobe s visokom inteligencijom otvoreno prepoznaju ono što ne znaju, ljudi s niskom inteligencijom idu suprotnim putem. Nedostaje im intelektualna poniznost, što znači da ne priznaju da im je teško razumjeti određene teme. To stvara razinu niske svijesti o sebi i, često, napuhan osjećaj sebe ili ega, piše YourTango.

Foto: Pexels

4. Crno-bijeli pogled na svijet

Imati nizak IQ obično znači da netko vidi svijet oko sebe u crno-bijelim okvirima. Takvi ljudi definiraju društvo na tvrde načine i teško im je uočiti da postoji sivi prostor ili dvosmislenost.

Američka psihološka udruga naziva misaoni proces ” dihotomnim razmišljanjem” ili “polariziranim mišljenjem”, a definira se mišljenjem u terminima polarnih suprotnosti, ne priznajući da postoje i drugi mogući ishodi osim dviju krajnosti dobrog i lošeg.

Ljudi koji pokazuju dihotomno razmišljanje imaju tendenciju koristiti riječi poput “uvijek”, “nikad” i “nemoguće” kada opisuju sebe ili svoju životnu situaciju. Ovakvo razmišljanje može uzrokovati stres u odnosima jer ljudi vide druge kao da se nalaze na jednoj strani spektra i ne mogu prepoznati njihove inherentne nijanse.

Japanska studija objavljena 2021. godine otkrila je vezu između dihotomnog razmišljanja i niskih kognitivnih sposobnosti, uz slabu težnju za postignućem u obrazovanju. Studija je postavila da postoje različite karakteristike polariziranog razmišljanja, kao što je težnja za pojednostavljenjima i kratkoročnim koristima.

Ljudi koji pokazuju dihotomno razmišljanje ne rade na proširenju svog svjetonazora niti pokušavaju naučiti nove stvari. Zadovoljni su postojanjem u svojim kruto definiranim kutijama, bez prihvaćanja složenosti ljudskog iskustva.

5. Ne mijenjaju često mišljenje

Ljudima s niskim kvocijentom inteligencije nedostaje kognitivna fleksibilnost ili sposobnost da budu otvoreni. Kao rezultat toga, tvrdokorni su u svom razmišljanju i ne mijenjaju svoja mišljenja često, ako ikad. Čak i kada im se predoče nove informacije, odbijaju promijeniti svoje mišljenje.

Ovi ljudi također ne podnose dobro intelektualne izazove i mogu postati oštri ako se njihov stav dovodi u pitanje. Ova je osobina povezana s vrlo malom znatiželjom, budući da ne žele ili ne mogu vidjeti da postoje i drugi načini postojanja.

Foto: Pexels

6. Teško im je razmišljati u hipotetskim terminima

Zbog niskog kvocijenta inteligencije, ovakvi ljudi ne razmišljaju izvan apsoluta. Vrlo im je teško razmišljati o mogućnostima izvan onoga što znaju i mogu vizualno vidjeti ili razumjeti.

Na primjer, ako im predstavite hipotetsku situaciju, mogli bi se mučiti da shvate što mislite, jer su informacije koje im dajete konceptualne, a ne opipljive, piše YourTango.

7. Nedostaje im empatije

Prema kineskoj studiji iz 2019. godine, visokointeligentni ljudi su empatičniji od onih niske inteligencije. Studija je inteligenciju definirala kao sposobnost “rezoniranja, planiranja, rješavanja problema, apstraktnog mišljenja, shvaćanja složenih ideja, brzog učenja i učenja iz iskustva”.

Osobe s višom inteligencijom imaju veću emocionalnu osjetljivost i više brige za druge, za razliku od osoba s niskom inteligencijom. Stoga bi ljudi s niskim kvocijentom inteligencije mogli pokazati manje empatije za druge ljude oko sebe.

Foto: Pexels

8. Egocentrični su

Gledanje svijeta iz tuđeg gledišta zahtijeva određenu količinu praktične i emocionalne inteligencije. Nizak kvocijent inteligencije može nekoga učiniti previše usredotočenim na vlastiti doživljaj svijeta i nesposobnim vidjeti izvan obrisa vlastitog života.

Mogli bi se zapitati zašto netko drugi treba pomoć ili osporiti činjenicu da više istina može postojati u jednoj proživljenoj stvarnosti.

Istraživačka studija iz 2023. godine procijenila je svjetonazore i svrstala ih u pet kategorija: lokalizirani, ortodoksni, pragmatični, nagrađeni i preživjeli.

Lokalizirani svjetonazor nastoji se pozabaviti društvenim nejednakostima, dok ortodoksni želi očuvati status-quo, a pragmatistički je usredotočen na zaštitu vlastitih interesa. Svjetonazor “nagrade” fokusiran je na naporan rad da bi se postigao cilj, a svjetonazor “preživljavanja” održava fatalistički stav i nepovjerenje u druge ljude, piše YourTango.

Studija tvrdi da se posjedovanje lokaliziranog svjetonazora prevodi u razinu otvorenog uma i fleksibilnosti, u odnosu na druge svjetonazore.

Također je predstavljena ideja da što višu razinu obrazovanja osoba ima, veća je vjerojatnost da će imati lokalizirani svjetonazor, jer je poznato da obrazovanje “djeluje kao katalizator za širenje znanja, uključivanje u kritičko razmišljanje, povećanje tolerancije prema različitima te olakšavanje političkog i građanskog angažmana.”

Istraživači povezuju pristup obrazovanju i informacijama te otvoreni pogled na svijet, za razliku od onih s ograničenijim svjetonazorima, gdje ljudi misle samo na sebe i na kakvu korist imaju.